Izvor: uretrovizoru.com Foto: gradbijeljina.org
Svaki čovjek u svom životu ima i pamti značajne datume i to je sasvim normalno. Neki se redovno ili povremeno obilježavaju i tako iz godine u godinu, polako kompletiramo svoju biografiju.
Do ovog 30. januara 2026. godine, lično sam ubilježio i pamtim ovaj datum ali iz 1979. godine a to je uobičajeno za sve, nas srećnike, iz muške populacije, koji smo imali tu priliku da odslužimo vojni rok u bivšoj nam, velikoj državi SR Jugoslaviji, tog datuma sam napustio rodni Grad.
Uzgred, ovo srećnik, kao što vidite nisam stavio pod navodnike i to nije greška, nego namjera jer i sad, sa ove vremenske distance, smatram da su moji sinovi, na neki način, hendikepirani što nisu imali tu priliku i pored činjenice da su te godine krajnje racionalno iskoristili. Moja iskustva i tvrdnje su da me je JNA izgradila i kao čovjeka a i po svim drugim iskustvenim parametrima. Bukvalno, svaki dan boravka, teoretske i praktičene obuke sam na najbolji način iskoristio u godinama posle, rješavajući mnoge dileme i raznovrsne poslove koje sam radio u svom radnom vijeku.
No, ovo je samo uvod koji iznosim kao neki moj razlog za pamćenje tadašnjeg datuma, 30. januar evidentiran u 1979.godini.
Ova, 2026. godina je, nekom manje a nekom više donijela još neke slučajne ili ne ali, isto tako bitne događaje po kojima ću, opet, recimo ja, pod tim datumom pamtiti i sledeća dešavanja.
Ako se, recimo samo malo vratimo u blisku istoriju, u 2020. godinu, ne mogu a da ne spomenem jedno dešavanje na svjetskom nivou a to je da je tog datuma, Svjetska zdravstvena organizacija zbog virusa korona, proglasila vanrednu situaciju na međunarodnom nivou, nakon što se broj oboljelih za sedam dana uvećao više od deset puta!
Da, bilo, ne ponovilo se, kako to naš narod kaže, i to smo svi zajedno preživjeli na globalnom, svjetskom nivou a kako smo mi u Gradu Bijeljina prošli, već je svima poznato. Na žalost, na tu pandemiju nismo mogli uticati ali na našem lokalnom, nivou smo na mnogo šta mogli uticati, ali nismo?
I kad sam već na nivou lokalne zajednice, ovaj 30. januar 2026. godine me je prijatno iznenadio zbog „buđenja“ u sred zime, naših zaštićenih funkcionera iz Gradske uprave. Prvo sam dan dva ranije saznao da je Savjet za bezbjednost saobraćaja, u jednom, mnogo ozbiljnijem sastavu, hoću reći sa novim ljudima održao jedan, ozbiljan sastanak, bar po dnevnom redu, prisutnim osobama i po trajanju sastanka, što je prijatno iznenađenje!
Međutim, sve te informacije još „sabiram“ i, naravno po tom pitanju ću se posebno obratiti našoj javnosti putem mog portala „uretrovizoru.com“ a i putem ostalih društvenih mreža.
Da, još jedno vrijeme ću to činiti putem društvenih mreža jer tako zaživljava sam portal a i javnost tako lakše uviđa koliko uspješno obrađujem probleme u oblasti saobraćaja ali i ostalih sfera koji utiču na kvalitet života naših sugrađana u Gradu Bijeljina.
Ovog, 30. januara 2026. godine, činjenica, relativno kasno, saznajem da gradonačelnik, gospodin Ljubiša Petrović, napokon, organizuje konferenciju za novinare sa veoma interesantnom tematikom, „Šta je urađeno, a šta ćemo raditi“….
U prvi mah, osjetio sam zadovoljstvo jer, kako i ne bih, jer nešto se „dešava“. Predpostavljam da pratioci ovog portala znaju a i oni koji su od 2022. godine čitali moje kolumne na najstarijem gradskom portalu „Bijeljina Danas“ kao i oni, vjerni gledaoci BNTV koji su propratili mojih tridesetak priloga pod nazivom „Saobraćajna patrola BN TV“, i pamte moje apele i pozive na rad koji su počeli, znači, prije četiri godine?
Do sada, ti apeli i pozivi, kao i ukazivanje na pogrešne i ne promišljene poteze gradonačelnikovog „tima“ ali najviše onih koji su bili ili su i sad zaduženi za saobraćaj i njegovu infrastrukturu nisu ostavili rezultate sve dok se nešto, radikalno, samo meni znano, izdešavalo u tom krugu odgovornih!
I kao što to uglavnom i biva, umjesto da sve dobro sagledaju i prihvate moje besplatne i dobronamjerne apele, već više puta prozivana gospoda „saobraćajci“, počinju da me izbjegavaju, potom 12.09.2025. godine na moj podneseni zahtjev za pristup javnim informacijama, se nezakonito oglušavaju i ne dostavljaju mi odgovore na moja pitanja vezana za rad Savjeta za bezbjednost saobraćaja i pri tome, redovno, kao i niihov predpostavljeni gradonačelnik Petrović, oglase se sa šturim i paušalnim informacijama putem društvenih mreža ili, kao nekad ranije, pojave se u programu BNTV i ispričaju se do „mile volje“ na teme koje im odgovaraju i tako je sve to išlo, hoću reći, i dalje stajalo u mjestu?
I na temu, forme obraćanja i komunikacije sa narodom a putem lokalnih medija sam ukazivao i ne tako davno, čak i u ovoj 2026. godini, gdje sam ukazivao da jedini ispravan vid komunikacije su konferencije za novinare, gdje posle svog iznesenog materijala i informacija, moraju dati priliku da i novinari postave svoja pitanja!
E to je bio, nadam se, samo do sada, razlog što nije bilo tih konferencija.
Zbog toga sam se obradovao iako informaciju nisam dobio na zvaničnu adresu našeg portala nego sam do nje došao putem drugih, gradskih medija.
Taj „susret“, zakazan je u 14,00 časova a pošto je tog istog dana glavni sportski događaj bio meč našeg Novaka Đokovića u polufinalu Australian Opena a već tog dana sam znao da se, definitivno, neki odnosi u našem Gradu mijenjaju i da će i u svakom novom susretu sva prisutna gospoda iz aktuelne izvršne vlasti sigurno imati priliku odgovarati na moja pitanja, odlučio sam, moje poštovanje usredsrediti ka Novakovom, ispostaviće se, plasamanu u finale navedenog takmičenja. Za vrijeme koje je pred nama, nadam se, biće prilike za korektne kontakte, i od zajedničkog interesa usaglašavanje potreba, stavova i realnih prioriteta i mogućnosti?
Sa druge strane, nadao sam se da će predstavnici prisutnih medija upoznati javnost za iznesenim informacijama bez obzira kakvog karaktera one bile, one predizborne ili ne, one po prioritetima ili kako to naša gospoda zna promiješati bez osnova i reda i na tome ću i završiti ovu opservaciju o istorijskoj konferenciji za novinare.
Ne mogu da ne spomenem još jedan, veoma bitan, globalni problem, bar za nas sa Balkana a tiče se zabrane dužeg boravka od 90 dana svim vozačima teretnih vozila u zoni Šengena a koji je, ovog, 30. januara, dobio, pozitivan epilog. Ovo bi, takođe trebao biti realan razlog za sreću a tiče se svih nas, vjerujte i ja sam se taj dan tako i osjećao!
Međutim, nije pošteno, ogriješiti se o naše sportiste koji su svojim rezultatima 30. januar 2026. godine podigli na još jedan, viši pijedestal rezultata u svim sportovima.
Pored Noletovog plasmana u finale AO, obradovali su nas i košarkaši Crvene Zvezde pobjedom protiv Dubaia ali i fudbaleri našeg Radnika ostvarili su pobjedu nad ekipom FK Smederevo, rezultatom 2:0 u poslednjoj pripremnoj utakmici pred početak proljećnog dijela BiH šampionata u fudbalu kada Radnik gostuje jednom od favorita, ekipi Sarajeva, već narednog petka sa početkom u 20,00 časova.
Definitivno, 30. januar će u ovoj 2026. godini, bar u mojim bilješkama, dobiti na značaju a pomenuta, istorijska konferencija za novinare gradonačelnika Ljubiše Petrovića imaće posebnu epizodu, bar što se moje malenkosti tiče.
