Fudbaleri PSG-a odbranili su titulu prvaka Evrope nakon što su u dramatičnom finalu Lige prvaka na Puškaš Areni u Budimpešti savladali londonski Arsenal boljim izvođenjem jedanaesteraca (4:3). Nakon regularnih 90 minuta i produžetaka rezultat je glasio 1:1, a u penal-lutriji više smirenosti i sreće imali su Parižani.

PSG je tako postao tek drugi tim nakon Reala koji je odbranio titulu u ovom takmičenju pod nazivom Liga prvaka, a prethodno su osvojili i titulu prvaka Francuske.

Utakmica je počela šokantno za francuskog prvaka. Igrala se 6. minuta kada je kapiten PSG-a Marquinhos kardinalno pogriješio, Trossard je presjekao loptu i sjajno uposlio Kaija Havertza, koji iskosa s lijeve strane pogađa pod prečku za vodstvo Arsenala od 1:0. Nakon toga, PSG je preuzeo potpunu kontrolu nad utakmicom, dok su se Topnici grčevito branili.

U 16. minuti viđena je prva sporna situacija kada su Parižani tražili penal zbog dvostrukog igranja rukom Sake, ali sudija Daniel Siebert se nije oglasio i na poluvrijeme se otišlo vodstvom Arsenala 1:0.

PSG nije stvarano mnogo šansi, ali je konstantno napadao, a pritisak im se isplatio u 62. minuti. Kvaratskhelia je promiješao odbranu Arsenala, Mosquera ga srušio, a njemački arbitar pokazao na bijelu tačku. Siguran realizator bio je Ousmane Dembélé za 1:1.

Do kraja regularnog toka Kvaratskhelia je pogodio stativu, a Barcola i Vitinha su propustili velike šanse za potpuni preokret.

Prvi produžetak donio je novu polemiku. U 102. minuti kompletan tim Arsenala je skočio tražeći jedanaesterac nakon duela Nuno Mendesa i Maduekea u šesnaestercu PSG-a. Siebert je ponovo odmahnuo rukom, VAR se nije uključio, što je izazvalo bijes menadžera Mikela Artete i Declana Ricea koji su zbog žestokih protesta zaradili žute kartone.

Fizički iscrpljeni Parižani su u tim trenucima ostali bez Vitinhe i Marquinhosa koji su zbog povreda i grčeva morali napustiti igru.

U drugom produžetku na terenu se nije dešavalo apsolutno ništa značajnije. Obje ekipe su bile potpuno energetski ispražnjene, čuvale su svoj gol i bilo je jasno da se svjesno čekaju penali. Nakon što je Siebert odsvirao kraj 120. minute, pristupilo se izvođenju jedanaesteraca.

Goncalo Ramos je vrlo sigurno pogodio u prvoj seriji za PSG, a istom mjerom uzvratio je Gyokeres na drugoj strani. U drugoj seriji Doue je bio vrlo siguran za vodstvo PSG-a 2:1, a Eze je katastrofalno izveo penal za Arsenal i šutirao pored gola.

Raya je u trećoj seriji odbranio penal Nune Mendesa, a Rice je poravao na 2:2.

Hakimi je vrlo sigurno pogodio u četvrtoj seriji za 3:2, a Martinelli je sjajnim udarcem poravnao na 3:3. U petoj seriji Beraldo je pogodio za 4:3, a Gabriel je promašio te je PSG slavio nakon penala.

Projekat Aleksandra Bjelića najavljuje pristupačan hibridni automobil, a prvi prototip očekuje se 2027. u Beogradu

Novi Jugo (Yugo) ponovo je privukao pažnju evropske automobilske javnosti, nakon što su otkriveni novi detalji o projektu koji vodi srpski preduzetnik iz Njemačke Aleksandar Bjelić.

On je ranije otkupio prava na ime čuvenog brenda, a cilj je da se automobil pozicionira kao jedan od najpristupačnijih novih modela na evropskom tržištu, s najavljenom cijenom od oko 12.000 eura.

Najviše pažnje izaziva planirani hibridni pogon s tehnologijom produživača dometa, gdje bi motor s unutrašnjim sagorijevanjem služio prvenstveno kao generator električne energije. 

Prema prvim najavama, novi Jugo ne bi zahtijevao punjenje na kabl, podržavao bi različite vrste goriva, a u idealnim uslovima trošio bi samo 2,2 litra na 100 kilometara.

Dizajn potpisuje Darko Marčeta iz Zrenjanina, a najavljen je kompaktni hečbek s troja vrata, modernim linijama i sportskim karakterom koji podsjeća na nekadašnji duh Jugića. 

Prvi funkcionalni prototip trebao bi biti predstavljen 2027. godine na Ekspu u Beogradu, dok i dalje ostaje otvoreno najveće pitanje – gdje bi se automobil proizvodio, jer kragujevačka Zastava danas više nije dostupna kao nekada.

 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima (ZOBS) u BiH, koji definiše obijesnu vožnju i donosi stroge kazne za takvu vrstu prekršaja, na snagu stupa 27. maja 2026. godine, saznaju „Nezavisne novine“.

Za koje prekršaje slijede najstrože kazne

• Prolazak kroz crveno svjetlo više puta
• Drastično prekoračenje brzine
• Preticanje preko pune linije
• Vožnja pod dejstvom alkohola preko 1,5 promila
• Vožnja pod uticajem narkotika
• Korištenje uređaja za ometanje radara

Zakonske izmjene, po kojima će policija, dakle, početi postupati od srijede, donose kazne koje dostižu i do 5.000 maraka.

Prekoračenje brzine

Pod obijesnom vožnjom smatra se kada vozač u razmaku od 20 minuta dva ili više puta prođe kroz crveno, ali i vožnja u naselju brzinom većom za 40 km/h iznad najveće dozvoljene, odnosno van naselja brzinom većom za 60 km/h.

Obijesnom vožnjom, osim toga, smatra se i kad vozač pretekne kolonu vozila, prelazeći ili se krećući po punoj liniji, ali i kad vozi sa koncentracijom alkohola većom od 1,50 g/kg, ili pod uticajem narkotika ili drugih psihoaktivnih supstanci.

„Ovlašteno lice privremeno će oduzeti vozilo od vozača na licu mjesta gdje je zatečen u obijesnoj vožnji, ako se utvrdi da je riječ o vozaču koji je u prethodne dvije godine već jednom kažnjen za obijesnu vožnju“, stoji u usvojenim izmjenama ZOBS-a.

Do donošenja pravosnažnog sudskog rješenja, kako je predviđeno, privremeno oduzeto vozilo čuva se na prostoru koji odredi policija. Propisane su i kazne.

„Od 2.000 KM do 3.000 KM biće kažnjen vozač koji krajnjom nepažnjom ozbiljno narušava bezbjednost drugih učesnika u saobraćaju na način da se njegovo postupanje karakteriše kao obijesna vožnja. Vozaču će se uz novčanu kaznu izreći i zabrana vožnje od šest mjeseci i dva kaznena boda“, piše u izmjenama ZOBS-a.

Najveće novčane kazne

Ali ni to nije sve – ako usljed bahate vožnje dođe do udesa, kazna iznosi od 3.000 KM do 5.000 KM, a vozaču će biti izrečena i zabrana vožnje od devet mjeseci i dobiće četiri kaznena boda.

Definisano je i pooštravanje kazni za korištenje mobilnog telefona i nevezivanje sigurnosnog pojasa, a iznosiće od 200 do 400 maraka. Ako je usljed toga izazvana nezgoda, kazna je od 400 KM do 2.000 KM, a tu je i zabrana vožnje do pola godine, kao i dva kaznena boda. Definisana je još jedna vrsta kazne.

„Vozač koji u saobraćaju na putu koristi uređaj, odnosno sredstvo kojim se može ometati rad uređaja za mjerenje brzine kretanja vozila, odnosno drugih uređaja namijenjenih za dokumentovanje prekršaja, biće kažnjen od 200 KM do 400 KM“, navedeno je u izmjenama ZOBS-a, koje stupaju na snagu 27. maja 2026.

Najteži prekršaji

Semir Šut, stručnjak za bezbjednost saobraćaja i bivši komesar MUP-a Zeničko-dobojskog kantona, ističe da su ovim izmjenama ZOBS-a izdvojeni i kao obijesna vožnja tretirani najteži prekršaji koji oduzimaju živote i ozbiljno ugrožavaju zdravlje građana na našim saobraćajnicama.

„To i jesu najteži prekršaji, poput drastičnog prekoračenja brzine. Ja mislim da ćemo ovaj put u fokusu težeg kažnjavanja zaista imati prekršioce koji se obijesno odnose i prema bezbjednosti saobraćaja i prema drugim učesnicima“, rekao je Šut.

Izmjene zakona donose najstrožu novčanu kaznu do 5.000 maraka, pa se postavlja pitanje da li u BiH, kao u brojnim drugim državama, treba razmišljati o uvođenju kazni koje će biti proporcijalne imovini kažnjenih, jer 5.000 KM nije isto za nekog ko radi za minimalac i onog ko ima milione. Šut kaže da je ideja dobra, ali…

„To se može primijeniti, ali u zemljama koje imaju uređen sistem utvrđivanja imovine. U BiH, imajući u vidu neuređenost sistema te razuđenost sistema poreskih uprava i zemljišno-knjižnih ureda, jako bi mukotrpan posao bio samo da utvrdite nečiju imovinu. To je dobra ideja i dobra praksa, ali mislim da kod nas to realno nije moguće očekivati s obzirom na trenutno stanje“, kaže Šut za „Nezavisne novine“. 

Značajan iskorak

Dino Memić iz Mostara, stalni sudski vještak za oblast drumskog saobraćaja, ocjenjuje da definisanje obijesne vožnje kroz izmjene ZOBS-a predstavlja značajan iskorak u normativnom smislu, jer se prvi put preciznije izdvajaju posebno opasni oblici ponašanja koji imaju visok rizik nastanka saobraćajnih nezgoda sa teškim posljedicama.

„Dosadašnja praksa je pokazivala da određeni prekršaji, poput višestrukog prekoračenja brzine, agresivnog preticanja, prolaska kroz crveno svjetlo ili namjernog ugrožavanja drugih učesnika u saobraćaju, nisu bili dovoljno jasno tretirani kao posebno društveno opasna ponašanja“, ističe Memić u izjavi za „Nezavisne novine“.

Sa aspekta saobraćajne struke, kako ističe, strože sankcionisanje obijesne vožnje može imati pozitivan preventivni efekat, prvenstveno kroz specijalnu i generalnu prevenciju. Posebno je, dodaje on, važno što se šalje jasna poruka da se gruba kršenja saobraćajnih propisa više neće posmatrati kao „uobičajeni prekršaji“, već kao ponašanja koja direktno ugrožavaju ljudske živote i sigurnost saobraćajnog sistema.

„Međutim, iskustva iz zemalja regiona i Evropske unije pokazuju da efekti strožih kaznenih odredbi zavise prije svega od stepena njihove primjene u praksi. Ukoliko ne postoji kontinuiran i efikasan nadzor saobraćaja, uključujući prisustvo policije, savremene sisteme kontrole brzine i dosljedno procesuiranje prekršaja, represivne mjere same po sebi neće dati puni efekat“, naglasio je Memić.

Takođe, kako napominje, bezbjednost saobraćaja ne može se posmatrati isključivo kroz kaznenu politiku.

„Potrebno je paralelno djelovati kroz unapređenje saobraćajne infrastrukture, edukaciju učesnika u saobraćaju, posebno mladih vozača, te razvoj preventivnih kampanja usmjerenih na podizanje saobraćajne kulture i svijesti o posljedicama rizične vožnje. Ukoliko izmjene budu praćene efikasnom implementacijom i sistemskim pristupom bezbjednosti saobraćaja, realno je očekivati određeno smanjenje najtežih oblika saobraćajnih prekršaja, a samim tim i povećanje nivoa bezbjednosti na putevima u BiH“, ističe Memić za „Nezavisne novine“.

Uz poštovanje svih pratilaca bez obzira na kojoj su poziciji na akademskoj skali a koji namjerno ili ne, budu čitali ovaj tekst, evo i zvaničnog objašnjenja šta znači kohabitacija, ta naša „bolest“ koju smo zabilježili u anamnezi prije, već, evo 6. godina!

Riječ kohabitacija potiče od latinske riječi cohabitatio, što znači „živeti zajedno“ ili „stanovati zajedno“.

U svakodnevnom životu, ovaj pojam se odnosi na dogovor dvije osobe koje nisu u krvnom srodstvu da žive zajedno, često kao dio emocionalne ili seksualne veze.

U širem smislu, može označavati i bilo koji broj ljudi koji koegzistiraju u istoj stambenoj jedinici.

U društvenom kontekstu, kohabitacija je nešto drugo ili blago rečeno, približnije priči o toj našoj „bolesti“ a našoj, mojoj temi je najbliže pojašnjenje o političkom kontekstu.

U politici, kohabitacija označava situaciju kao što je slučaj kod nas u gradu Bijeljina kada je gradonačelnik iz jedne a odbornici, bar većina u Skupštini grada iz druge političke opcije ali moraju da obavljaju izvršne funkcije zajedno!

Ovo je jedna vrsta ustavno-političkog procesa koja je u Bijeljini već odavno poprimila ali u ovoj, 2026. godini izrasta u veoma veliki i ozbiljan problem koji sve više utiče na živote svih sugrađana pa i mnogo šire i dublje!

Koliko su i kako do sada radili zajedno, neki politički analitičari pa i neko ko se ne bavi baš, striktno politikom, bi do sada mogao napisati više knjiga ali po meni, bitnije je analizirati ko je i u kojoj mjeri više urušio razvoj Bijeljine?

Ono što vam, lično mogu garantovati (a to ste se i sami uvjerili ako ste čitali moje kolumne, gledali moje TV priloge ili ono što sam od avgusta 2025. godine objavio na našem portalu „uretrovizoru.com“), možete zaključiti da je gradonačelnik sa svojim timom, neprikosnoveni šampion.

Sve naprijed, nabrojano o objavljenim materijalima i prilozima na temu rada ili nerada, znanja ili neznanja ovih mlađanih stručnjaka iz Gradske uprave je sve još uvijek dostupno za čitanje i gledanje, kako na našem portalu „uretrovizoru.com“, tako i na „You-tube“ ili na portalu „Bijeljina Danas“. Dakle, možete se uvjeriti koliko sam bio u pravu ali i dobranamjeran.

Na istorijskoj i jedinoj pravoj konferenciji za novinare koju je organizovao gradonačelnik i njegovi saradnici a koja se desila 30. januara 2026. godine smo saznali neku polaznu osnovu?

Tada, izgleda mi, domaćijn nije bio dovoljno spreman da održi tu konferenciju jer sve izneseno tog dana nije bilo kompatibilno sa Nacrtom budžeta za 2026. godinu, odnosno, jedan dio planiranih ili željenih radova je objavljen u Nacrtu a onda na konferenciji neke stavke nisu spomenute a objavljene su neke nove pozicije?

Ništa drugo nego neka vrsta neodlučnosti, kalkulacija oko finansija, kao da taj kredit nije bio siguran u namjeri ili u odobravanju ali, pošto sam proučavao sve te dokumente, za sada mogu konstatovati sledeće.

Nekako, od februara i marta, kao da su došli do nekih ideja a i „mogućnosti“ i načina da to sve uozbilje i pored samostalnih ideja pojedinih odbornika, nekih osmišljenih akcija nije bilo, sve do eskalacije problema oko Vodovoda i Kanalizacije i tada se tu nešto „prelomilo“?

Neću sada o tom, konkretnom problemu, ali ću samo, usput istaći da bi bilo korektno da se posle Komunalca, Novog groblja, Toplane i „usaglašenih“ pomoći koje su išle, rekao bih skoro glatko, prilikom usvajanja, pomogne i Vodovodu i Kanalizaciji.

Rješavanje problema za nabrojane tri firme me je donekle i čudilo ali, realno, svako ko živi u ovoj našoj Bijeljini, zna u kojim problemima su bile i jesu te firme a to su sve „djeca“ svoga tate Petrovića!

Sa svih objavljenih informacija putem medija a koji su izvještavali o problemu i četvrte,“gradonačelnikove“ firme, sve kad se realno sagleda, bilo je realno da se i toj firmi pomogne ali samo još ovaj put! Sve ovo i pored kadrovskog ekperimentisanja „mudrog selektora“ i naravno, velikih promašaja!

Svjedoci smo inače, da je Petrovićevo slaganje „projekata“ po prioritetima, nikakvo!

Da je mnogo ideja sam donio i gurao i iznalazio novac da ih realizuje je već svima poznato! Neću nabrajati, ali bilo ih je baš mnogo i mnogi su, definitivno propali ali afera „klavir“ je dominirala?!

Prioriteti su najveći problem ovog nesposobnog tima i to je i danas evidentno, mada, evo maja mjeseca, o budžetu recimo, nema priča, bar mediji ne prenose??? Međutim, ne ćuti se samo o budžetu?

Usput, Savjet za bezbjednost saobraćaja je doživio „preporod“ ali rekao bih samo kadrovski. Bar se to moglo zaključiti posle sastanka održanog 25.decembra 2025. godine. Tada se, sem novih članova, nisu baš proslavili definisanjem plana rada i obimom aktivnosti, što je svakako najbitnije. Konkretno, evo 5. mjeseci posle toga, još traje „zimski san“ a zapisnik sa tog sastanka nisu ni dobili svi zvanični članovi, nego samo pojedinci? Čudo, prvorazredno!

To tjelo treba raditi stalno a sastanke držati jednom mjesečno, bar na osnovu evidentiranih potreba saobraćaja i infrastrukture u ovom gradu?!

Na tu temu, niko od odbornika, čini mi se nije se baš miješao a svi komentarišu nivo i stanje saobraćaja u Semberiji uopšte.

I prvenstveno radi neaktivnosti oko saobraćaja, kritikovao sam, ukazivao na probleme i predlagao rješenja.

No, na žalost i zbog čega sam, iskreno, u velikom čudu, niko od odbornika se ozbiljno ne „zakači“ za bilo koji od ekstremnih problema iz oblasti saobraćaja, (sem gospodina Danijela Perića) i tako, u ovakvim odnosima, tačnije, ovoj bolesti, zvanoj kohabitacija šta dobijamo?

Niti imamo garaže, pametne parkinge, elektro punjače, nove ulice, Račanska je tabu-tema, Sremska ulica je tema na kojoj v.d. načelnik Lazarević polaže „pripravnički“ mada tematika je, ne mogu reći periferna. Ali, i od podizanja trotoara ispred TC „Bijeljina City Malla“ i u ulici Cara Uroša, ima nešto mnogo važnije a to je semaforska signalizacija na raskrsnici Sremska-Kruševačka i mnogo šta još?!

Pri tome, gradonačelnik luta i bez osnova iznosi svoje neosnovane „bisere“, nebuloze oko nekih radova, ali niko od odbornika, ne reaguje bar tako mi se čini?!

Izvinite, gospodo odbornici ali tako je.

Mnoge sam, iz ovog a i prethodnog mandata, molio da kandiduju neke probleme ali uzalud i u Nacrtu budžeta ne ostade ništa od tih, hitnih i neophodnih projekata iz oblasti saobraćajne infrastrukture?!

Međutim, vaš vizionar, gradonačelnik, ne odustaje od novog parka „Knez Ivo od Semberije“, velikom prioritetu, ako ćemo se šaliti?

Sreća da ga je neko ubijedio da se nešto investira i u stari i svojevremeno najljepši park u BiH, u smislu, novog dječijeg igrališta, sistema za navodnjavanje i sađenja novih stabala ali novi park je „novi klavir“ i tek sad, kad ga dodatno muče ove političke turbulencije unutar SDS-a i opozicije, u inat će pokušati gurati „svoj fazon“, bar takvog sam ga lično definisao?

Kao finale, odlučio sam da komentarišem, jer imam osnova, i neke projekte koje je odlučila da gura Skupštinska većina ili dio njih a koji se, bukvalno ne razlikuju od ovih koji dolaze od vašeg gradonačelnika?

Naravno da parkova treba, dječijih igrališta, šetališta, biciklističkih staza, širokih i funkcionalnih ulica pa i bulevara ali, gospodo, polako sa tim parkovima i šetalištima, uozbiljite se malo!

Ne borite se protiv svog gradonačelnika istim, njegovim oruđem, forsiranjem neprioritetnih projekata.

Sa mnogo realnog osnova, očekivao sam od skupštinske većine neke ozbiljnije projekte, nego što je, ovaj, nedavno najavljen a zatim i predstavljen, projekat o biciklističkoj stazi, šetalištu po obodu urađenog kanalskog nasipa, čak i tamo gdje ste i planirali?

Iskreno, propratio sam obrazloženje mladog gospodina Ljubiše Vasića, i taj kao i sve druge ideje koji iznesu njegove kolege po godinama imaće, bar moju podršku!  

To se veoma lako uoči ali i ako nije tako, napravite prioritete i ugradite sve te projekte, recimo, u Strategiju razvoja grada Bijeljina u narednom kvartalu od 7. godina, t.j. od 2030-2037 kad ste već ostali nijemi kad se raspravljalo o ovoj aktuelnoj?

Nije uopšte teško uočiti nedostatke i nečije promašaje proteklih decenija a ima ih stotine na koje sam ukazivao ali, bitno je od koga dolaze i ko na njih ukazuje? Uostalom, penzioneri su po svemu na marginama ovog društva pa i kad jasno i decidno ukazuju na propuste ili predlažu rješenja, ostaju nezabilježena!

Istovremeno, vrlo često ističem da su moje ideje dostupne svakome dobronamjernom, bio on poslanik, odbornik, novinar ili neki drugi medij jer jasno je da nismo univerzalni za predlaganje rješenja za sve probleme i moram naglasiti, sve od te tematike, radio sam i radim besplatno i dobronamjerno. Čudno, zar ne?

I kao takav, imam pravo da budem nezadovoljan prvim čovjekom mog grada, i zato, veseli ljekar Petrović nije moj izbor niti može biti!  Čak i nekadašnje, one početne i prve konstatacije da je iz poštene porodice u šta uopšte ne sumnjam ali koliko je on pošten, to ne znam i uostalom koja je to vrlina u današnja vremena?

Ono u šta sam siguran, nama trebaju školovani, radni, ambiciozni, agilni i uporni ljudi sa bilo kakvim ali stečenim iskustvima i renomeom a imamo ih, međutim, njih ne interesuje politika a istovremeno, ovi nazovi političari neće njih i ode „mast u propast“?

Sa druge strane, glavni akteri na društvenim mrežama su, sveznalice, pametni i „dokazani“ stručnjaci ali samo u tim svojim „fb“ opservacijama!

E ta kategorija, podržava i to iz inata nečije nebulozne „projekte“ i mnogo šta još ali, dozvolite, ne po mom izboru i ne po mojoj volji!

Demokratiju svi permanetno spominju, činjenica sve manje, ali krajnje je vrijeme da iznesmo sve na sto i da vidimo ko je Obilić a ko Branković.

Mani se gradonačelniče tih priča! Ti, u svojoj 38. godini života sa školom za poštovanje ali radnim stažom za razmatranje, to nije tvoj problem nego problem tvojih mentora koji te svojevremeno, tvrdim, krajnje pogrešno, izvukoše iz rukava.

Njih sad nema, ili se „kriju“ i peru ruke ali u većini su nemoćni da ovom sveznalici nešto objasne, ubijede ga, ili dokažu, i to ni jednom, pravom zvaničniku, neće poći za rukom.

Ima on svog mentora i samo mogu još jednom napisati, istinski mi je žao ovih neposrednih, v.d. saradnika, savjetnika i ostalih, upropastiće ih i kao rukavice, one medicinske-za jednokratnu upotrebu, i negdje zaboraviti???

Ali, šta ja tu mogu!

Ovo do sada je moja „misija“, isključivo moj pogled na život u ovom gradu a na moja ukazivanja se već odavno počelo reagovati, što me, naravno raduje a potrudiću se „mobilisati“ i neke nove snage koje će veoma brzo donijeti nove, pozitivne efekte.

Jedno je sigurno, sve što se radi zbog opšteg interesa, sa voljom i sa ljubavlju, bilo koje vrste, donosi i donosiće dobre rezultate i graditi čvrste u stabilne temelje.

Problem je što se temelji vremenom ili nečijom voljom, ne znanjem ili ne radom mogu urušiti i ako oni koji su ih gradili to dozvole, možemo početi tonuti, manje ili, ne daj bože, više.

Na mladosti je budućnost, ali za uspjeh nije dovoljno biti samo mlad, lijep, bogat, pošten, ili unikatan primjerak kao što je vaš gradonačelnik.

Mladost je samo osnovni preduslov da se može krenuti pravim putem i tako, biti priznat, poštovan i cijenjen kao što imamo takvih ljudi u našoj Semberiji.

Spomenuću u prvom redu, naših nekoliko generacija, naše djece, koji su se istinski posvetili medicinskim naukama te svakodnevno čitamo o njihovim uspjesima i za njih je samo nebo granica!

Takođe, imamo predstavnike i u svim kalibrima drugih nauka, umjetnosti, sportu i u kulturi i moliću vas samo jedno, ne uvlačite ih u politiku jer jedno loše iskustvo sa Petrovićem, nam je dovoljno za narednih 100 godina!

Na kraju, Skupština grada Bijeljina, ima 31. odbornika, raznih struka i zanimanja, sa upitnim iskustvom u politici, poslu i životu uopšte ali, po našoj ustaljenoj praksi, koju su svi sasvim dobro naučili u te klupe se veoma „lako“ dođe.

Da, samo ako imate volju, rješenost, politiku kao cilj i podršku, te naravno pare i to svi znamo, nemojte samo reći da neko ne zna?!

Pa glasači su na berzi, non-stop samo se „kurs“ mijenja i prilagođava i usklađuje sa troškovima života? Pitanje je samo ko je na šta navikao ili kakav život priželjkuje.

Prema tome, molim sve aktere i učesnike u ovoj našoj kohabitaciji, potrudite se i unesite još veću dozu ozbiljnosti, nadmutrujte se novim, realnim idejama ali samo onim koje su u prioritetu svih građana i ne gledajte na drugu stranu, odredite svoj pravac, istrajavajte na tome.

Na kraju, sa kohabitacijom ili ne, dokažite da možete mnogo bolje ali za sve nas i samo tako ćete biti poštovani i prihvaćeni kao političari.

Ovo što gledamo i živimo ovih nekoliko decenija je nešto što bi trebalo da možemo, staviti u arhivu i samo povremeno, kad posumnjamo da skrećemo sa projektovanog puta, uzeti iz arhive, podsjetiti se i što prije ih tamo vratiti.

U ovoj kafani, gosti se vraćaju zbog niskih cena i velikih porcija, kafa košta devet dinara, a salate i pogače su besplatne uz roštilj.Beograđani debelo jeli i pili u ovoj kafani za bagatelu: Srbi šokirani cenama, ovo daju za džabe…

Jeftine cene hrane i pića u kafani kod Aleksinca Foto: Dejan Krsmanovic / Alamy / Profi, Kurir

U vremenu kada domaća kafa u većini kafića košta i više od 200 dinara, naročito u Beogradu, u jednoj kafani na jugu Srbije turska kafa i dalje se služi za neverovatnih devet dinara! I to ne sama. Uz nju gost dobija i čašu kisele vode. Na prvu zvuči kao greška u cenovniku ili priča iz nekih davnih vremena, ali u Draževcu kod Aleksinca to je svakodnevica.

U ovoj kafani kraj auto-puta, na oko pola sata vožnje od Niša, gužve su toliko velike da se često čeka slobodan sto, jer rezervacije ne postoje. Vikendom i u vreme ručka parking je pun, a gosti dolaze sa svih strana juga Srbije, ali i iz drugih krajeva zemlje, samo da provere da li su priče o nestvarno niskim cenama zaista tačne.

I jesu.

Domaća kafa košta svega devet dinara, čaj 20, sok 80, pivo 160, rakije, vinjak i votka po 120 dinara. Litar vina je 800 dinara, dok je flaša buteljke 1.000. Čak ni kisela voda od litar ne prelazi 150 dinara.

Međutim, ono zbog čega gosti najviše dolaze nisu samo cene pića, već ogromne porcije domaće hrane zbog kojih mnogi ne uspeju sami da pojedu ono što naruče. Posebno je poznat čuveni „buć-buć“, svinjsko meso kuvano pod sačem, koje košta 1.000 dinara, ali je porcija toliko obilna da je gosti često dele.

Na meniju su i tavče pasulj za 300 dinara, čorba za svega 50, pljeskavica od 150 grama za 300 dinara, dok duplo veća, od 300 grama, košta 600. Za isti novac služe se i ćevapi i uštipci od 300 grama. Kobasica je 150 dinara, dok se piletina, vešalica, dimljena vešalica, ćulbastija i ražnjići kreću oko 500 dinara po porciji.

Salate i pogače besplatne 

Goste posebno iznenadi i napomena iz jelovnika da pogače i gotovo sve salate dobijaju se besplatno uz roštilj. Izuzetak su samo urnebes, koji košta 150 dinara po porciji, i papričice koje su 20 dinara po komadu. Pogače se, inače, prodaju i posebno, pa najveća od 800 grama košta svega 120 dinara.

Iako su cene gotovo nestvarne, promet je ogroman. Konobari jedva postižu da usluže sve goste, pa nije neobično da se i obična kafa čeka petnaestak minuta. Ali retko ko se zbog toga ljuti, većina kaže da se ovakav odnos cene, količine i kvaliteta danas teško može pronaći bilo gde u Srbiji. 

Da su priče o jeftinoj kafani istinite potvrđuje i račun jedne grupe gostiju iz Beograda. Šest osoba jelo je i pilo za ukupno 4.500 dinara. Drugim rečima, u Draževcu i dalje može ozbiljno da se ruča i popije piće za oko 500 dinara po osobi, dok se za manje od 1.000 dinara može jesti i piti više nego pristojno.

Cenovnik pića

• čaj 20
• domaća kafa 9
• sok 0,2 80
• kisela voda 1 litar 150
• vino buteljno flaša 1.000
• vino 1 litar 800
• pivo 160
• rakije 120
• vinjak 120
• votka 120
• likeri 0,3 240
• vermut  240

Cene salata

• urnebes porcija 150
• papričice komad 20
• Hleb
• pogača 400 gr 80
• pogača 500 gr 100
• pogača 800 gr 120

Cenovnik jela

• pasulj tavče 300
• čorba 50
• pljeskavica 150 gr 300
• pljeskavica 300 gr 600
• uštipci 300 gr 600
• ćevapi 300 gr 600
• kobasica 100 gr 150
• piletina 190 gr 500
• buć-buć 1.000 
• svinjski file 180 gr 520
• vešalica 180 gr 520
• dimljena vešalica 170 gr 520
• ćulbastija 180 gr 520
• ražnjići 180 gr 520
• pastrmka na žaru 1.800 po kilogramu 

Iznosi su u dinarima.

Od 1. juna 2025. godine u Sarajevu se primjenjuje zakon kojim se kažnjava zaustavljanje na autobuskim stajalištima. Kako bi se sankcionisali nesavjesni vozači, u četiri gradske općine postavljene su kamere koje automatski bilježe svaki prekršaj.

Za kršenje zabrane zaustavljanja na autobuskim stajalištima propisana je kazna u iznosu od 40 KM (Foto: I. Š./Klix.ba)

Kako bi se sankcionisali nesavjesni vozači, u četiri gradske općine postavljene su kamere koje automatski bilježe svaki prekršaj.

Tragom pitanja o tome koliko vozači zaista poštuju ovu zakonsku odredbu, obratili smo se Upravi policije Kantona Sarajevo.

Njihovi podaci govore sami za sebe – u periodu od 1. juna prošle godine do 12. maja 2026. godine, izdato je čak 64.100 prekršajnih naloga zbog nepropisnog parkiranja i zaustavljanja na stajalištima javnog gradskog saobraćaja te na isključnim trakama. Svi prekršaji registrovani su isključivo putem postavljenih kamera.

Efekte ove mjere i videonadzora za Klix.ba prokomentarisao je i ministar unutrašnjih poslova KS Admir Katica. Prema njegovim riječima, evidentno je da više nema dužih zadržavanja na stajalištima, niti nesreća u kojima su ugroženi pješaci na tim lokacijama.

„To je veliki uspjeh jer zadržavanje vozila na autobuskim stajalištima više nije uzrok nesigurnosti građana. Ipak, ovo je ogroman broj prekršaja i moramo raditi na njegovom smanjivanju. Sljedeće sedmice ćemo se sastati sa Vijećem za sigurnost saobraćaja na cestama u KS, gdje ćemo analizirati ovu mjeru i eventualno dogovoriti nove korake s ciljem smanjenja broja prekršaja koje vozači čine“, ističe Katica.

Stroža kaznena politika i postavljanje sve većeg broja radara na putevima Republike Srpske dalo je prošle godine finansijske rezultate, jer su za prekršaje u saobraćaju izrečene novčane kazne od skoro 37 miliona KM, pokazuju zvanični podaci MUP-a Republike Srpske.

Nažalost, mjere koje preduzima policija Republike Srpske kada je u pitanju bezbjednost saobraćaja nisu pomogle da se smanji broj saobraćajnih nezgoda i broj stradalih.

„Na putevima Srpske prošle godine se dogodilo 13.484 saobraćajne nezgode, što je za skoro 25 odsto više u odnosu na 2024. godinu. U nezgodama je poginulo 129 lica, što je za 35 lica ili za 37 odsto više nego godinu ranije“, navodi se u izvještaju o radu MUP RS za 2025. godinu.

Kod saobraćajnih nezgoda sa poginulim licima, precizira se dalje, najčešći uzrok je bila neprilagođena i nepropisna brzina kretanja (46 odsto slučajeva) i strana kretanja (28,3 odsto), dok je upravljanjem vozilom pod dejstvom alkohola preko 1,5 g/kg počinjeno 4,4 odsto nezgoda.

Da policajci nisu sjedili skrštenih ruku pokazuju podaci o broju izdatih prekršajnih naloga.

„Evidentirano je 443.320 prekršaja u saobraćaju i sankcionisano 408.225 počinilaca, što je za 18,8 više u odnosu na 2024. godinu“, navodi se u izvještaju.

Policijski službenici bili su nešto stroži i efikasniji kada su u pitanju višestruki povratnici najtežih prekršaja iz oblasti bezbjednosti saobraćaja od kojih su oduzeta 102 vozila, što je za tri odsto više u odnosu na prethodnu godinu.

Termin, koji nekako pamtimo iz početka devedestih godina prošlog vijeka, tačnije, bar kada sam tražio neke polovne ili nove alate iz uvoza su ono što ja pamtim.

Naziv buvljak, je inače, referenca za korištenu odjeću punu buva a koja se prodavala na buvljacima u 17. vijeku. Neki ljudi buvljak nazivaju i bazarom ili pijacom, povezujući ih sa većim, otvorenim tržnicama, tipa onih u bloku 40 u Beogradu ali i nekim velikim tržnicama u okruženju. Jedna od takvih tržnica je, nama mnogima poznata rumska tržnica svakog 3-ćeg u mjesecu i tu se prodaje kako polovna, isto toliko i nova roba  a koja stiže iz cijele Evrope.

Dovoljan uvod, nadam se, sa problemima kojima imamo skoro svi u Bijeljini a koji su eskalirali, upravo početkom devedesetih godina 20-og vijeka.

Šta je osnovni problem ako izuzmemo one, ekonomske prirode koje su ove centre smatrali sivim tržištem dok je policija te iste objekte obilazila tražeći mnoge bespravno otuđene stvari ali mnogi od sugrađana su nalazili polovnu robu koja im je bila neophodna zbog nekih sitnih popravki u svojim dvorištima, kućama ili stanovima.

Isto tako, sve više stanovnika je u tom „poslu“ nalazila dodatne prihode za preživljavanje i ovih godina su to već manji biznisi u smislu povezanosti okolnih tržnica i stvaranja, tzv. veleprodaja i nabavke – dobavljanja nekada samo polovne a onda, lagano i stihijski se u taj posao ubacivala i nova roba.

Ovo je, ukratko ekonomski aspekt ove vrste poslova i mislim da je bilo potrebno i to istaći da se na kraju ne bi desilo da se regulisanjem lokacija za ovu vrstu trgovine, ugrožava jedan sloj stanovništva, naprotiv.

Na kraju, i pored problemčića koje godinama „praštamo“, bar onima koji brinu ili bi trebalo da brinu o nekim standardima, prihvatili smo ih kao neminovnost ali, ostao je, sa mog aspekta, problem određivanja adekvatnih lokacija za njihovu egzistenciju, kako u našoj Bijeljini, čini mi se da i većina okolnih mjesta ima iste probleme?

Jedan od problema je bio tzv. veliki buvljak u ulici Živojina Mišića i to se, dobrom voljom vlasti riješilo, mada onaj prostor je vrlo često deponija otpada, šuta, parking za teretna vozila ili prodajno mjesto prodavcima ogrevnog drveta.

Svojevremeno sam predložio da je taj prostor adekvatan za spratnu garažu za koju opravdanst smo već odavno uočili a po izrgadnji nove autobuske stanice, sumnja se definitivno izbrisala! Ono što je gospodi koja raspolaže budžetom je najbitnije da je to zemljište vlasništvo grada Bijeljina ali ipak nedovoljno da pokrenu inicijativu da se rade idejna rješenja?

Povoljnost je što u ulici Živojina Mišića nije još urađena kanalizacija i kao od šale se ta, buduća garaža može sa autobuskom stanicom povezati PODZEMNIM PJEŠAČKIM PROLAZOM čime se udovoljavaju i bezbjednosni i funkcijiski elementi u jednom takvom kopleksu?

Evo tu nešto „prepišite“ od Beograda ali, nisam optimista, sujeta i tvrdoglavost je neizliječiva kod vašeg gradonačelnika koji će i dalje po svom, utabanom putu???

Međutim, pošto je ovaj članak u ulozi rješavanja statusa i onog malog buvljaka iz ulica 27.marta i Zorana Radmilovića, biću konkretan i jasan. Nije nikakava mudrost riješti taj problem ali čini mi se što više ličimo na kasabu ili tako nešto, sela su nam, uglavnom uređena ali Bijeljina ne liči na Grad?

Ovo što pokazuju moje fotografije a ako prođete ovim ulicama kad buvljak „radi“, utorkom i petkom ambijent je kompletan i drugi komentari nisu potrebni.

AD „Grad“ i njihov prostor u Agro tržnom centru „knez Ivo od Semberije“ su mjesto za sve vrste trgovina polovnom a i drugom robom, automobilima, ogrevnim drvetom, auto dijelovima, domaćim životinjama i oni su organizovani i raspolažu potrebnim prostorom koji ne ometa niti saobraćaj niti bilo kom drugom smetaju!
Problem su političke nesuglasice koje nam nudi tzv „kohabitacija“ i tu nema ni pokušaja za dogovor a veoma je realan i na dohvat ruke ali ispaštaćemo još dugo a pravi, i uređen grad nećemo biti ni do kraja 21. vijeka.

Koga kriviti za ovakvu situaciju, znate i sami, meni je već i dosadilo da spominjem jedne te iste ljude? „Vaši“ su, vi ste ih birali pa trpite ali meni nije teško, bar pisati o tome!

Na kraju, ova lokacija je još jedan, potencijalan prostor za jednu spratnu garažu, zemljište je vlasništvo grada Bijeljina, domaćih i drugih investitora ima a i koncesije su još uvije popularne?

Na žalost svih nas za rješavanje problema nemamo ljude a vještačka inteligencija ne može da „svari“ ovu vrstu problema!!!

Lada pokušava da otvori novo poglavlje nakon godina obeleženih sankcijama i tehnološkim problemima. Novi Azimut donosi moderan SUV izgled, bogatiju opremu i ambiciju da ruski brend približi standardima koje danas nude Dacia i slični evropski proizvođači.

Serijska proizvodnja Lade Azimut u glavnoj fabrici AvtoVAZ-a u Toljatiju bi trebalo da počne u septembru, a očekuje se da će novi model biti u prodaji pre kraja ove godine.

AvtoVAZ će moći da proizvodi do 70.000 ovog crossovera godišnje. Ovo je najavio Sergej Čemezov, šef državne korporacije Rostec (najveći deoničar AvtoVAZ-a), koji je izrazio uverenje da će novi model poboljšati imidž ruske automobilske industrije među potrošačima.

Lada Azimut bi trebalo da košta u Rusiji manje od 20 miliona rubalja ili oko 20.000 evra, što je prihvatljivo ako se uzmu u obzir dimenzije vozila i oprema. Dužina je 4,42 m, širina iznosi 1,84 m, visina je 1,61 m, a međuosovinsko rastojanje je 2,67 metara.

Zbog oštrih zima, s visokim snežnim nanosima, ruski automobili inače imaju veći klirens od ostalih. Kod limuzina je prosečno 17 cm, kod Azimuta je skoro 21 cm. Felne od 18 inča su standard.

Unapređeni su kvalitet materijala i preciznost izrade, a primenjene su i nanotehnologije. Preciznost je reda 0,2 milimetra. Izgled je usklađen s važećim trendovima svetske automobilske industrije i definišu ga diodne svetlosne grupe i opšta futuristička forma.

Ogibljenje je tipično za klasu narodnih vozila. Napred je McPherson vešanje, pozadi je torziona osovina. Ruska kompanija Itelma isporučuje ABS i elektronsku kontrolu stabilnosti. Serijski su takođe ugrađeni sistemi automatskog kočenja i kontrole promene kolovozne trake.

Napred su, tipično za ovo doba, spojena dva ekrana dijagonale od po 10 inča i oba su proizvedena u Rusiji. Poznato je svima, jedan služi da se prikažu brzinomer i obrtomer, drugi je komandni i osetljiv je na dodir. Serijski su ugrađeni automatski klima-uređaj, audio sistem sa šest zvučnika uz glasovne komande, a svi uređaji su proizvodi ruskih kompanija Zber i Navio. Na spisku dodatne opreme su automatski dvozonski klima uređaj, panoramski krov, automatsko otvaranje vrata prtljažnika i kamere koje snimaju pod uglom od 360 stepeni.

Direktor kompanije Maksim Sokolov rekao je da su odabrali atmosferske motore jer je održavanje jeftinije za 50 posto od motora s turbopunjačem. Ipak, postoji u ponudi i turbo motor od 1,5 litara radne zapremine, koji razvija 150 KS i 300 Nm, a u osnovnom modelu je atmosferski od 1,6 litara koji razvija 122 KS i 154 Nm. Snažnija 1,8 litarska verzija razvija 132 KS i 178 Nm. Svi motori imaju po četiri cilindra, a spojeni su s ručnim menjačem koji ima šest stepeni prenosa.

Lada i Aurus su potpuno ruski proizvodi, za razliku od Moskviča i Volge. Model Azimut su projektovali Nikiforov, Suslov, Suslajev i Glotov. Rusi su do sada na lokalnom tržištu prodavali godišnje više od 200.000 primeraka modela Granta, a Azimutom bi vremenom mogli da nadmaše te rezultate.

Ključ koji može da PREOKRENE vaše putovanje! Ovaj znak spada u grupu znakova obaveštenja i nema obavezujući ili zabranjujući karakter. Najčešće je postavljen na magistralnim i regionalnim putevima, van naseljenih mesta.

Pravougaonik plave boje i simbol majstorskog alata kao saobraćajni znak – često ćete ga zateći na nekom magistralnom ili regionalnom putu, a to o čemu vas obaveštava možda vam u tom trenutku bude neophodno, pogotovo ako vam automobil pokazuje znake nekog kvara.

Reč je o saobraćajnom znaku koji se precizno zove “Blizina mesta na kojem se nalazi radionica za popravku vozila“.

Ovaj saobraćajni znak spada u grupu znakova obaveštenja i služi da vozačima ukaže da se u neposrednoj blizini nalazi servis ili radionica za popravku motornih vozila. Postavlja se na mestima gde je korisno da vozač unapred zna da može dobiti tehničku pomoć u slučaju kvara ili potrebe za servisom.

Znak je najčešće oblika pravougaonika u plavoj boji, sa belom podlogom i crnim simbolom alata – viljuškastog ključa, autodizalice ili vozila, koji jasno ukazuje na servisnu delatnost. Njegova svrha je informativna – ne uvodi nikakvu obavezu ili zabranu u saobraćaju, već pomaže vozačima da lakše pronađu mesto gde mogu obaviti popravku ili tehnički pregled vozila.

U praksi se ovaj znak često postavlja na magistralnim i regionalnim putevima, naročito van naseljenih mesta, gde je dostupnost servisnih usluga od posebnog značaja za bezbednost i kontinuitet putovanja.