–Idemo na centralni gradski trg, (nekako zvuči velelepno) i započinjemo serijal tekstova o saobraćaju u samom centru grada, a Bijeljina to, pravno-formalno jeste ali, na žalost samo po tom osnovu?

Ovaj tekst ću pokušati, bar lokacijski usredsrediti na strogi centar grada i onu, već ranije započetu priču o autobuskim stajalištima. Naime, današnja tema i priča počinje sa ponavljanjem pitanja koje sam već uputio stručnjacima za saobraćaj iz GU a tiče se autobuskih stajališta, njih 350 a o kojima ništa decidno nije objavljeno u javnosti, da narod zna!

Oni neće, nije im do toga ali ima ko hoće i samo to radi!

Ovog puta usredsredićemo se na ova dva u strogom centru grada, u ulici Vuka Karadžića, t.j. centralnom gradskom trgu.

Nisu u istom nivou kao problemi jer onaj kod Osnovnog suda ima koliko toliki svoj prostor koji čini to stajališe, donekle normalnijim. Ovaj drugi, kod, ponovo aktiviranih elektro punjača za ovu vrstu vozila a iz jednog prostog razloga i velikog problema a to je da autobusi stoje na samoj kolovoznoj traci, t.j. na jednoj od saobraćajnih traka, te kao takav je nedopustiv!

I šta se dešava?

To stajalište je veoma prebukirano sa velikim brojem polazaka i vrlo često imamo situaciju da u istoj saobraćajnoj traci stoje dva pa nakratko i tri autobusa ili minibusa!

Ti autobusi blokiraju prilaz punionici elektro vozilima a takođe, onemogućavaju drugim vozilima da se iz desne trake prebace u lijevu, zaobiđu autobuse i nastave dalje jer je ta lijeva traka, zbog velikog broja vozila koja se, zbog kratkih intervala zelenog svjetla za mogućnost skretanja lijevo u ulici Nikole Tesle, nanižu sve do početka ulice Vuka Karadžića i tada je opšti kolaps!

Shvatili su ovaj problem, još odavno, najprije vozači koji na tom mjestu budu zarobljeni više puta u toku dana a posebno u toku radnog vremena!

Rješenje, šta je rješenje?

Najbolje i najdugotrajnije rješenje je da se oba stajališta iz ove naše ulice Vuka Karadžića dislociraju iz ove ulice, t.j strogog centra grada! No, da ne zaboravim a o tome sam već pisao a tiče se jasne i globalne potrebe da se na tom našem, centralnom gradskom trgu, (na koji još jedino nismo samo postavili one prodavce povrća koji to čine svakodnevno oko zelene pijace), potpuno ukine javni vid saobraćaja!

Neko će reći ili se pitati a kud ih dislocirati?

Naravno da nije lako ali od problema se više ne smije bježati!

Opet nam na površinu isplivavaju naši propusti iz svakodnevnog rada, bolje reći, nečijeg nerada, te smo stalno u situaciji da rješavamo probleme i pitanja za koje je neko nekad zaboravio još prije 10, 20 ili više godina!

Još teže mi pada kad, pojedini kadrovi, koji su nekad a i sad u vrhu političke javnosti i dan danas nam drže predavanja ili bolje reći, pridike i pri tome ukazuju na propuste nekih drugih, njihovih kolega?

Pošto nikad nisam, nepripremljeno ulazio kako u pisanja tako ni u rasprave sa mnogim, samo rođenjem nastalim stručnjacima, i ovog puta, ponudiću dvije lokacije, a ima ih još.

Poslednji od stvaralaca naše sadašnjosti a koji je trebao da razmišlja o ovoj opciji trebao je biti neko ko je radio Studiju o javnom gradskom i PP prevozu, ali NIJE?!

Kad tražim novu lokaciju, prvo moram tražiti ulice koje imaju dvije saobraćajne trake i plus dodatni prostor, tipa postojećeg parking prostora!

Prva lokacija je u ulici Gavrila Principa, tačnije ispred Intesa Sanpaolo Banke, a druga u ulici Žrtava fašističkog terora, gdje, uz eventualne dorade i ukidanje dijela parking prostora se može, rekao bih mora, pripremiti autobusko stajalište ali, nadam se, po oglednom principu.

To znači sa svim elementima koje takav objekat treba da sadrži!

Gospodo iz GU a koji ste imenovani, jeste da još niste potpuno legitimni, kao vječiti v.d. činovnici, izvolite, evo vam ideja, besplatna kao i sve druge, organizujte se i radite nešto a ne samo prazne priče, slikanja i nepripreljenje prezentacije kao i video izdanja sa kojim ste nedavno počeli?

Ostavite se toga, nije vam to u opisu radnog mjesta. Te „platice“ koje primate su za vas i prevelike!

Konkretno, sad dok je ovaj, eksperimentalni, gradski prevoz u nekoj funkciji, izvolite, i rješavajte i ovu prijeku potrebu i oslobodite nam gradski trg za neke nove „predstave“ u režiji gradonačelnika i njegovog tima.

Za ostala autobuska stajališta, njih 348, ćemo pripremati tekstove i komentare a prioritete će odrediti sami naši građani, bar onaj dio rijetkih koji pokušavaju da koriste ovu vrstu prevoza.

Javni forum bezbjednosti na temu „Kontraproduktivno – naoružavanje Ukrajine – militarizacija Evrope – formiranje vojnih saveza na Balkanu“ održan je u Narodnoj biblioteci „Filip Višnjić.

Forum je organizovalo Udruženje veterana službi bezbjednosti Republike Srpske sa sjedištem u Bijeljini osnovano 2010. godine, a predsjednik ovog Udruženja Cvijetin Lekić, istakao je da se u fokusu predavanja našla bezbjednost Republike Srpske u okviru međunarodnih tokova i trenutne geopolitičke situacije.

Prof. dr Mitar Kovač direktor Evroazijskog bezbednosnog foruma iz Beograda naveo je da se razgovaralo o promjenama geostrategija u svijetu, Evropi, ključnim regionalnim institucijama kao što su EU, NATO i o tome kako se sve to reflektuje na bezbjednost Zapadnog Balkana.Naša bezbjednost iključivo zavisi od nas kao naroda. Ako smo samosvjesni i imamo saglasnost oko vitalnih nacionalnih interesa i da to ne dovodimo u kontekst politike, onda ćemo izaći manje „oštećeni“ iz ove krize i suprotno, ako budemo podijeljeni oko vitalnih nacionalnih interesa onda će se globalne sile i regionalne organizacije preko naših leđa lomiti, odnosno nas lomiti. Naši bezbjednosni interesi nisu za politikantsvo ili bilo koji drugi politički rivalitet“, zaključio je Kovač.

Prateći sredstva javnog informisanja možete zaključiti da je bezbjednosna situacija veoma složena. Zbog nepredviđenih poteza velikih i moćnih državnika, sve se može vrlo brzo zakomplikovati. Zato je važno da se održimo i da vladamo sopstvenom bezbjednosnom situacijom i da se zaštitimo. U Republici Srpskoj prema našim procjenama i saznanjima stanje bezbjednosti je zadovoljavajuće“, ocijenio je Lekić.

Vaš saobraćajni portal „uretrovizoru.com“ i moja malenkost kao urednik ovog portala,nastavljamo dalje, da bih dokazao dobronamjernost i isključivu želju da u ovom našem, kako kažu, gradu, počnu neke radnje da se dešavaju kvalitetnije, pravovremenije, i onako kako je to zapisano u „knjigama“ i praksi koju pamtimo!

Iskreno, tu smo da pratimo saobraćaj i saobraćajnu infrastrukturu a na zajedničku žalost, oblast je veoma široka a materijala na pretek.

Zbog toga, spisak naših tema i opservacija se svakodnevno širi i sve je veći i veći tako da već nekoliko mjeseci, radimo na kadrovskom obogaćivanju portala sa dobronamjernim i iskusnim ljudima koji nas prate već više od 4. godine.

Sa zadovoljstvom, ne mogu da se ne osvrnem na moje početke u ovom, novinarskom, poslu koji je definitivno hljeb sa devet kora, te ću i ovog puta napomenuti da sam se prvo oglašavao na bijeljinskom najstarijem portalu Bijeljina Danas, te i putem BNTV sa prilozima pod nazivom „Saobraćajna patrola BNTV“ i u te 3. godine, mnogo šta sam obradio, t.j. ukazao na veći dio, bar onih najkrupniji problema.

Između ostalog, o saobraćajnoj signalizaciji sam radio u nekoliko navrata u ove 4. godine a poslednji put, 16. novembra 2025. godine i taj prilog, pod nazivom „Saobraćajna signalizacija u pokušaju“vam je dostupan na našem portalu i, biću oprezan, te ipak konstatovati neke pomake ali za defintivnu ocjenu ćemo sačekati kraj radova kao i obim istih!

Za sada, pohvala za mladu gospodu iz Odjeljenja za stambeno komunalne poslove i zaštitu životne sredine za termin izvođenja radova, mada ni ovaj 12. jun nije idealan ali nije novembar i oktobar, kao u nekim dosadašnjim, neuspjelim pokušajima!

Napominjem, javna nabavka, za ovu vrstu poslova, se mora raspisivati u januaru tekuće godine da bi se radovi izvodili već u aprilu kada vozila mijenjaju zimske za ljetne pneumatike!

Druga pohvala je da su, napokon, opet izabrali izvođača koji to kvalitetno radi i pri tome, ne ulazim koliko to sve košta?

Znamo da sve što valja i košta.

Firma „Sacom“ iz Ilijaša je bila već u Bijeljini, očigledno na probnim, eksperimentalnim radovima, takođe u junu mjesecu ali prije 2-3 godine. Tada sam se lično uvjerio u kvalitet njihovog rada ali, bukvalno, bili su 2 dana u Bijeljini, uradili nekoliko pješačkih prelaza, naravno oko zgrade GU i „nestali“? (ove moje fotografije su iz tog vremena).

Šta je još bitno, kad se ovom metodom i kvalitetom uradi, ali sva horizontalna signalizacija i to u cijelom gradu, bar u maju mjesecu, možemo, donekle biti sigurni da će to trajati, možda i 365 dana?

U svim drugim varijantama kod nekih drugih a možda dražih izvođača, ti poslovi se moraju raditi 2 puta godišnje?

Na kraju, ostaje još jedna primjedba ovim našim stručnjacima, da u narednim javnim nabavkama zahtjevaju izvođenje radova u toku noći, tačnije od 00-06 časova jer ovo što je rađeno 12. juna, u pola radnog dana, u tako prometnoj ulici Nikole Tesle je sabotaža protiv svih učesnika u saobraćaju?

Vaši apeli da se svi učesnici u saobraćaju „naoružaju“ strpljenjem ne prolaze jer vi tada sjedite u nekoj hladovini a i „vaš“, eksperimentalni, javni gradski prevoz je ometen ovakvim radnjama?

I da završim priču o vašim apelima za strpljenje, ono ne utiče na izvršenje planiranih radova kao i na rokove za izvođenje istih.

Nikoga ne interesuju rokovi, možete ih globalno definisati sa izvođačima ali kad počinjete u polovini juna, o čemu onda pričamo?

U svakom slučaju, vjetar u leđa, vama kao direktno odgovornim za svu saobraćajnu signalizaciju, dakle, i onu vertikalnu i samo se još morate uozbiljiti, učiti i ne biti sujetni!

Uz svo uvažavanje svih zaposlenih u PU Bijeljina, bićemo slobodni da saopštimo da je vrijeme za apele po ovim kao i mnogim drugim pitanjima, davno isteklo. Ovim pitanjima smo se bavili još prije 2 godine i tada smo došli do podatka da do tada u PU Bijeljina nije zvanično registrovano ni jedno takvo prevozno sredstvo? No, kad je saobraćaj u pitanju, apeli nikad nisu suvišni! Saopštenje za javnost PU Bijeljina prenosimo u cjelosti:

Policijski službenici Policijske uprave Bijeljina su u periodu od 06. do 10. juna 2026. godine sproveli pojačanu kontrolu vozača lakih ličnih električnih vozila, kojom prilikom su sankcionisali ukupno 21 vozača zbog neposjedovanja identifikacione potvrde i nalepnice za laka lična električna vozila,  nekorištenja zaštitne opreme, prevoženja putnika i slično.

Na putevima koji su u nadležnosti Policijske uprave Bijeljina od početka tekuće godine zabilježen je porast broja saobraćajnih nezgoda u kojima učestvuju vozači dvotočkaša.

U ovom periodu u saobraćajnim nezgodama 13 vozača dvotočkaša zadobilo je lakše tjelesne povrede, 21 teže tjelesne povrede, dok je jedan vozač motocikla smrtno stradao.

Policijska uprava Bijeljina apeluje na sve učesnike u saobraćaju da se pridržavaju saobraćajnih propisa kako bi zaštitili sebe i druge učesnike u saobraćaju, te da brzinu kretanja prilagode uslovima na putu.

Termin, koji nekako pamtimo iz početka devedestih godina prošlog vijeka, tačnije, bar kada sam tražio neke polovne ili nove alate iz uvoza su ono što ja pamtim.

Naziv buvljak, je inače, referenca za korištenu odjeću punu buva a koja se prodavala na buvljacima u 17. vijeku. Neki ljudi buvljak nazivaju i bazarom ili pijacom, povezujući ih sa većim, otvorenim tržnicama, tipa onih u bloku 40 u Beogradu ali i nekim velikim tržnicama u okruženju. Jedna od takvih tržnica je, nama mnogima poznata rumska tržnica svakog 3-ćeg u mjesecu i tu se prodaje kako polovna, isto toliko i nova roba  a koja stiže iz cijele Evrope.

Dovoljan uvod, nadam se, sa problemima kojima imamo skoro svi u Bijeljini a koji su eskalirali, upravo početkom devedesetih godina 20-og vijeka.

Šta je osnovni problem ako izuzmemo one, ekonomske prirode koje su ove centre smatrali sivim tržištem dok je policija te iste objekte obilazila tražeći mnoge bespravno otuđene stvari ali mnogi od sugrađana su nalazili polovnu robu koja im je bila neophodna zbog nekih sitnih popravki u svojim dvorištima, kućama ili stanovima.

Isto tako, sve više stanovnika je u tom „poslu“ nalazila dodatne prihode za preživljavanje i ovih godina su to već manji biznisi u smislu povezanosti okolnih tržnica i stvaranja, tzv. veleprodaja i nabavke – dobavljanja nekada samo polovne a onda, lagano i stihijski se u taj posao ubacivala i nova roba.

Ovo je, ukratko ekonomski aspekt ove vrste poslova i mislim da je bilo potrebno i to istaći da se na kraju ne bi desilo da se regulisanjem lokacija za ovu vrstu trgovine, ugrožava jedan sloj stanovništva, naprotiv.

Na kraju, i pored problemčića koje godinama „praštamo“, bar onima koji brinu ili bi trebalo da brinu o nekim standardima, prihvatili smo ih kao neminovnost ali, ostao je, sa mog aspekta, problem određivanja adekvatnih lokacija za njihovu egzistenciju, kako u našoj Bijeljini, čini mi se da i većina okolnih mjesta ima iste probleme?

Jedan od problema je bio tzv. veliki buvljak u ulici Živojina Mišića i to se, dobrom voljom vlasti riješilo, mada onaj prostor je vrlo često deponija otpada, šuta, parking za teretna vozila ili prodajno mjesto prodavcima ogrevnog drveta.

Svojevremeno sam predložio da je taj prostor adekvatan za spratnu garažu za koju opravdanst smo već odavno uočili a po izrgadnji nove autobuske stanice, sumnja se definitivno izbrisala! Ono što je gospodi koja raspolaže budžetom je najbitnije da je to zemljište vlasništvo grada Bijeljina ali ipak nedovoljno da pokrenu inicijativu da se rade idejna rješenja?

Povoljnost je što u ulici Živojina Mišića nije još urađena kanalizacija i kao od šale se ta, buduća garaža može sa autobuskom stanicom povezati PODZEMNIM PJEŠAČKIM PROLAZOM čime se udovoljavaju i bezbjednosni i funkcijiski elementi u jednom takvom kopleksu?

Evo tu nešto „prepišite“ od Beograda ali, nisam optimista, sujeta i tvrdoglavost je neizliječiva kod vašeg gradonačelnika koji će i dalje po svom, utabanom putu???

Međutim, pošto je ovaj članak u ulozi rješavanja statusa i onog malog buvljaka iz ulica 27.marta i Zorana Radmilovića, biću konkretan i jasan. Nije nikakava mudrost riješti taj problem ali čini mi se što više ličimo na kasabu ili tako nešto, sela su nam, uglavnom uređena ali Bijeljina ne liči na Grad?

Ovo što pokazuju moje fotografije a ako prođete ovim ulicama kad buvljak „radi“, utorkom i petkom ambijent je kompletan i drugi komentari nisu potrebni.

AD „Grad“ i njihov prostor u Agro tržnom centru „knez Ivo od Semberije“ su mjesto za sve vrste trgovina polovnom a i drugom robom, automobilima, ogrevnim drvetom, auto dijelovima, domaćim životinjama i oni su organizovani i raspolažu potrebnim prostorom koji ne ometa niti saobraćaj niti bilo kom drugom smetaju!
Problem su političke nesuglasice koje nam nudi tzv „kohabitacija“ i tu nema ni pokušaja za dogovor a veoma je realan i na dohvat ruke ali ispaštaćemo još dugo a pravi, i uređen grad nećemo biti ni do kraja 21. vijeka.

Koga kriviti za ovakvu situaciju, znate i sami, meni je već i dosadilo da spominjem jedne te iste ljude? „Vaši“ su, vi ste ih birali pa trpite ali meni nije teško, bar pisati o tome!

Na kraju, ova lokacija je još jedan, potencijalan prostor za jednu spratnu garažu, zemljište je vlasništvo grada Bijeljina, domaćih i drugih investitora ima a i koncesije su još uvije popularne?

Na žalost svih nas za rješavanje problema nemamo ljude a vještačka inteligencija ne može da „svari“ ovu vrstu problema!!!

U GRADU koji se širi, kao što je Bijeljina, na primjer, prostor postaje luksuz, a komfor se naplaćuje, pa garaže i parking mesta umaju manji ulog, stabilnu potražnju i jednostavno izdavanje što ih često čini isplativijim od stanova. Donose ogromnu zaradu! Ovo su „zlatne koke“ u biznisu sa nekretninama, a nema velikog ulaganja kao u stabeno poslovne objekte!

Finansijski savetnik Dušan Uzelac otkriva kako i sa malim ulaganjem možete ući u investicije, zašto garaže postaju „zlatna koka“ i kako model „investiram na kvadrat“ menja način na koji zarađujemo od nekretnina.

Investiranje u nekretnine u Srbiji više nije ono što je bilo. Nekada je pravilo bilo jednostavno – imaš novac, kupiš stan, čekaš da mu poraste vrednost. Danas su se pravila promenila. I to je dobra vest.

Nekretnina je uvek dobra investicija

S druge strane, razlika između štednje i investiranja nije u količini novca, već u tome da li taj novac radi za vas ili za banku.

Nekretnine su tu uvek imale jednu ključnu prednost – to je imovina koja ne može da nestane. To je jedinstveno jedino nekretninama. Akcije na berzi recimo jesu investiciona opcija koja može doneti zaradu, ali je rizik tamo viši.

Danas smo svedoci da jedan tvit briše milijarde vrednosti akcija, ali nikada vrednost nekretnina.

Vrednost nekretnina može da oscilira, ali dugoročno uvek raste – dokazano. U ovo su se, na njihovu žalost, uverili svi oni koji žele da kupe stan ali „čekaju da cena padne“ – oni i dalje čekaju.

Ali, kako prosečan čovek da uđe u tu igru? Kako da investira ako nema desetine ili stotine hiljada evra?

Odgovor na to pitanje leži u modelu „Investiram na kvadrat“. Ideja je jednostavna – ne morate da kupite ceo stan ili garažu da biste učestvovali u tržištu.

Kupujte deo zgrade

Možete da investirate u jedan kvadrat, odnosno u deo projekta, i da učestvujete u profitu koji taj kvadrat donosi. Zgrada ne zna da li je zida 3 miliona evra jednog investitora ili 1.500 investitora sa po 2.000 evra.To je suštinska promena: od vlasništva prelazimo na učešće. Ne kupujete zidove – kupujete deo zarade.

U praksi, to znači da finansirate izgradnju, a kada se projekat završi i proda, profit se deli 50-50. Taj povrat može biti i oko 20 % za period od dve godine, što je značajno više od klasične štednje. Da li bi ste poverili vaš novac nekom ko ume da napravi profit i da vam za to isplati 50% ostvarenog profita. Ovo je model koji vas čini građevinskim investitorom.

Ali tu priča ne staje.

Isplativa naplata komfora

Tržište nas je naučilo još jednoj važnoj lekciji – nije svaka nekretnina ista investicija. Danas garaže i parking mesta postaju nova „zlatna koka“. Zašto? Zato što rešavaju konkretan problem. 

U gradu koji se širi, prostor postaje luksuz, a komfor se naplaćuje. Manji ulog, stabilna tražnja i jednostavno izdavanje čine ih često isplativijim od stanova.

Za one koji nemaju veći kapital, ali žele da zakorače na tržište, model investicionog kvadrata predstavlja logičan prvi korak. Sa nekoliko hiljada evra moguće je učestvovati u projektu i investiranjem obezbediti deo budućeg profita.

I kod ovakvog ulaganja važi jedno ključno pravilo – lokacija je presudna. Nekretnina na dobroj lokaciji ne samo da se brže prodaje, već ima i veći potencijal rasta cene kvadrata.

To direktno utiče i na brzinu i na visinu zarade investitora. Zato investicioni kvadrat nije samo pitanje pristupačnosti, već i pametnog izbora – gde ulažete često je važnije od toga koliko ulažete.

Investitor može da bira nivo rizika, iznos ulaganja i vrstu nekretnine, ali i da ima jasnu i transparentnu računicu.

Ne čekajte „veliku priliku“

Ono što posebno menja pravila igre jeste činjenica da više ne morate da čekate „veliku priliku“. 

Možete da počnete sa malim iznosom, da učite kroz praksu i da vremenom gradite svoj investicioni portfolio.

Jasno je da tržište investiranja u nekretnine više nije zatvoren klub, već postaje platforma.

Naravno, važno je i razumeti. Investiranje nije garancija, već odluka. Svako mora da razume gde ulaže i zašto.

Ali, ono što danas postoji, a ranije nije, jeste izbor.

I zato verujem da budućnost investiranja u nekretnine nije u velikim kupovinama, već u pametnim modelima. Ne u posedovanju svega, već u učešću u pravim projektima.

Jer na kraju, nije poenta da imate kvadrate – poenta je da kvadrati rade za vas.

Definitivno, ovaj februarski „biser“ je u službi predstojeće predizborne kampanje za izbore planirane u 2026. godini! Čudno ali istinito?

U svim svojim, dosadašnjim kampanjama te lično „bogatom političkom iskustvu“ kao i svojim obraćanjima građanima putem svojih omiljenih društvenih mreža, vaš gradonačelnik je napokon, dakle, sredinom februara mjeseca, poentirao, rečeno košarkaškim terminom, „zakucavanjem“, i samo formalno-pravno završio akciju, pripremanu, praktično, od kako je postao gradonačelnik.

Konkretno, posle 6. godina priče i obećanja a to znači još od početka 2021. godine, kao dobro naučenu lekciju najavljivao je „veliki“ projekat u Patkovači uz osnovnu školu „Jovan Dučić“, znate tu lekciju svi vi i koji niste iz Patkovače?

Koliko je samo on, na tu priču, pokupio glasova i koliko uopšte svi političari tako dohvate glasova na nekorektan način, je tema za političke analitičare ali, od 2021. pa do 2026. godine, je trajala birokratska procedura, od podnošenja zahtjeva JP“Putevi RS“ pa sve dok se nisu sa izvođačima potpisali ugovori o izvršenju željenih poslova?

Međutim!

Ako detaljno pregledate hronologiju dopisivanja, određenih aktivnosti i trajanje određenih aktivnosti svih strana, može se samo konstatovati da su se sve strane u ovom predmetu takmičile ko će više potrošiti vremena na „radu“ u ler-opciji?!

Mnogo bi papira i vremena trebao potrošiti komentarišući koliko je ko zatajio u realizaciji ovog, da se razumijemo, nimalo komplikovanog posla i zato ću samo konstatovati da je krivica na svim akterima.  Obzirom da sam, prateći aktivnosti ove naše gospode iz Gradske uprave u Bijeljini još od 2020 godine, mogao bih samo da se upitam koliko su oni sami pojedinačno doprinjeli ovoj opstrukciji a koliko ih je u ovom poslu omeo njihov nadležni gospodar jer ih, inače svaki dan prešaltava sa zadatka na zadatak?

Jedan svjež primjer je nedavna informacija, (31.marta 2026.g.)sa druge sjednice Gradskog štaba za vanredne situacije povodom trenutnog stanja na bujičnim vodotokovima izazvanih sedmodnevnim padavinama u Semberiji i regiji, te je na kraju tog sastanka donesena Odluka, (prenosim zaključak u izvornom obliku), da se Direkciji za izgradnju i razvoj grada uputi zvaničan dopis po pitanju hitne izrade projektno-tehničke dokumentacije za rekonstrukciju i proširenje mosta u ulici Majora Dragutina Gavrilovića.

Ova briga oko tog, istorijskog, slavnog i veoma komentarisanog mosta od strane svih medija iz našeg grada ali po osnovu saobraćajnih manjkavosti i funkcionalnosti, je od danas, bar tako lično zaključujem, i problem jer, koliko se da zaključiti, taj most je i vodena zapreka u gradskom dijelu kanala Dašnica, te je bila potrebna i posebna Odluka da bi se, pravno – formalno zadovoljila i ta formalnost?

Podvlačim, gospodin gradonačelnik je natčinjen svim odjeljenjima, odsjecima ali i nadzorni organ preduzeću Direkcija za izgradnju i razvoj grada ali ni tome nije kraj nenadmašnim nadležnostima gradonačelnika.

Naime, on je glavnokomandujući i Gradskom štabu za vanredne situacije ali i Savjetu za bezbjednost saobraćaja Grada Bijeljina i do sada je ima priliku još 2022. godine da izloži zadatak svoj nabrojanoj gospodi da se radi projekat i donesu odgovarajuća rješenja oko izgradnje novog mosta sa najmanje 3 saobraćajne trake i sa potpuno novim sistemom saobraćajne regulacije.

Ne, o tom problemu se ćutalo sve do 30.januara 2026 godine kad se na istorijskoj konferenciji za medije gradonačelnik pohvalio a onda prepustio detaljniju priču mladom Milanu Lazareviću da obeća da ćemo, po „babine linije“, hoću reći po političkoj agendi uložiti čitavih 700.000 KM do kraja ove godine u izgradnju, tog, novog mosta koji im, ispostavi se, zagorčava život!

Na šta vam ova, svježa informacija liči, nego na još jedan „biser“ vašeg gradonačelnika ali, evo uklopio se kao „kec na desetku“ u ove prethodne „bisere“ iz februara a koje, eto, tek danas apsolviramo.

Priču o tom projektu vezanom za OŠ „Jovan Dučić“ u vezi đačkog semafora i tim ostalim, građevinskim radovima, moram završiti podatkom da su se ugovori sa izvođačima potpisali 18. februara ove godine, bar tada su objavljeni na službenoj stranici Grada Bijeljina ali i posle 5. godina trajanja procedure, ČUDI informacija da je rok za završenje pomenutih radova, nevjerovatnih, 9. (devet) mjeseci???

Poštovani pratioci, firmu „Telefonija Vidaković“ poznajem i poštujem već 30. i više godina, znam da su po svim parametrima osposobljeni da taj semafor po samom projektu urade za 50-60 dana a onaj drugi dio, građevinskih radova, iako je po cijeni je tri puta veći ali se, siguran sam, može uraditi za maksimalnih 60 dana, te pitam svu javnost, stručnu ili manje stručnu, šta mislite zašto je ovaj rok toliko produžen, t.j. na 9. mjeseci ili konkretnije, u novembru 2026. godine?

Neće vam trebati mnogo vremena da dođete do realnog odgovora na ovu vremensku manipulaciju! Da, odgovor je veoma lagan. Oktobra mjeseca ove, 2026. godine su još jedni izbori u Republici Srpskoj. Treba se nečim i pohvaliti u predizbornoj kampanji???

Da, u pravu ste, pa manipulacije ovim „naivnim“ narodom su stalna praksa ali efekti su sve slabiji i slabiji!

Danas, 15.aprila 2026. godine, javljaju mi saradnici da je juče gospodin gradonačelnik Petrović sa saradnicima išao da se lično uvjeri u informacije koje objavljujem na temu Sremske ulice još od 2023. godine ili preciznije da „pojasni“ saradnicima šta i kako treba uraditi u toj ulici!

Iako nisam lično stigao juče do tamo, sad mogu sa sigurnošću da se pohvalim da se moji članci, prilozi i sugestije, redovno proučavaju u Odjeljenju za stambeno komunalne poslove i zaštitu životne sredine i to po naređenju, pretpostavljene komande! Za mene ovo nije iznenađenje jer već odavno znam da gospodin ljekar istinski vjeruje u moje sugestije, bar tako mi je saopštio još juna 2023. godine.

Međutim, iskustva koja su nam pristupačna u ovih 6. godina mi samo ukazuju da će se ova, poslednja „akcija“ ljekara opšte prakse, specijalizanta, na žalost izroditi u još jedan novi „BISER“ vašeg gradonačelnika?

Ovo je lagan zaključak jer po mnogim pitanjima na koje sam ukazivao, ponešto se počinje raditi. Gdje i kako to ide neću danas ali ova informacija iz naslova je obavezujuća i za moju malenkost te se moram usredsrediti na Sremsku ulicu, po ko zna koji put!

Idemo još jednom iz početka!

Sremska ulica u Bijeljini dugačka je oko 800 metara i proteže se od kružnog toka kod Nove AS pa do onog kod tzv.Duda, od kojeg, praktično počinje i ulica Stefana Dečanskog. U ovoj ulici je nešto rađeno u protekle 3 godine a plan gradonačelnika za 2026. godine, kaže da se ona završava u ovoj godini cijelom svojom dužinom? Kreditom ili bez ali tako je rekao!

Ulica Živojina Mišića kojom od Beogradske dolazimo do Nove AS i već spomenutog kružnog toka nastavljamo, lijevo u centar grada, desno u Raje Banjičića i do gradske zaobilaznice a ako, slučajno moramo pravo, u Sremsku, neće nam biti prijatno?

Svi znamo ali da ponovim, u Sremskoj je skoncentrisano 5. većih ili manjih tržnih centara. Zatim u toj ulici rade 4. benzinske pumpe a pošto uz tržne centre radi još jedan broj specijalizovanih prodavnica, ugostiteljskih objekata i slično i onda sve konstatacije imaju još više osnova.

Ako dodamo tu i gradsku toplanu, firmu Spektar Drink, tehničke preglede za motorna vozila i automatske praonice, vašar je kompletan!

Sama saobraćajnica, sa dvije saobraćajne trake,(a odavno vapi za trećom), standardne širine i  koja bi trebala imati semaforsku regulaciju saobraćaja bar na jednoj lokaciji. To je raskrsnica o kojoj sam pisao i snimao priloge, konkretno, uključenje Kruševačke ulice na našu predmetnu ulicu, Sremsku.

Inače, tom, Kruševačkom ulicom je glavna veza za veliko naselje pod nazivom Koviljuše sa hiljadama stanovnika i stotinama vozila.

(Nezvanično, gospoda je planirala i jednu novu saobraćajnicu iz Koviljuša do ulice Raje Banjičića i to bi bila jedna velika olakšica za saobraćaj, ako se i kad ostvari?)

Pored neophodnog postavljanja, isključivo semaforske signalizacije, istovremeno i to pod odmah, zatvoriti ulaz na parking Bijeljina City Mala i za te potrebe koristiti samo ulaz i izlaz iz Kruševačke, postojeće komunikacije.

Dalje, privatna „ulica“ firme Nešković, se ne može uključivati na Sremsku, isključenje iz Sremske, možda i da?

Tržni centar Fortuna ima u funkciji 3 ulaza-izlaza? Jedan se mora zatvoriti, između benzinski pumpi NIS i Nešković koji tu ima i tehnički pregled motornih vozila? Tu treba samo doći i za 5 minuta ćete zaključiti šta može a šta ne?

I još na jednu, moju preporuku, i želju, naravno, ću opet ponoviti a to je jedan i prvi podzemni pješački prolaz u Bijeljini, upravo u Sremskoj ulici na potezu preko TC „Mihajlović“ i TC „Fortuna“, tačnije, preko puta „MTL“poslovnice u prostoru TC“Fortuna“. Ono što je olakšavajuće, Sremska još nema urađenu kanalizaciju i ova ideja je, još uvijek izvodljiva, iz kredita ili ne?

To bi bilo ukratko već davno, konstatovana problematika vezana za saobraćajnu funkciju ulice Sremske, bar što se tiče moje malenkosti, a što se tiče gradonačelnikovog predstavljanja Nacrta budžeta 2026. godinu dana 30. januara, gospoda kreatori svi saobraćajnih investicija su naveli SAMO SLEDEĆE…..a pod rubrikom Izgradnja novih saobraćajnica, samo

• Rekonstrukcija dijela pješačkih površina u ulicama Sremska i Cara Uroša?

Tek toliko, podsjećanja radi i evo, već sutradan, u večernjim časovima, rodio se novi „BISER“ vašeg vizionara Petrovića, u kojoj na svom, instagram profilu,(opet je zaboravio za osnovnu obavezu kontaktiranja sa građanima i medijima i to samo, putem konferencija za novinare?), čitava predstava spomenutog i aktuelnog gradonačelnika gdje se pojavljuje kao novinar i kada svog prvog saradnika za saobraćaj ispituje a pitanjima u smjerava na samo dio problema iz Sremske ulice. Vjerujte, kad pogledate taj „prilog“ biće vam više žao ovog mladog čovjeka kojeg je, definitivno upropastio i kao čovjeka a i kao školovanog čovjeka, koji svakako ima još mnogo da uči a to je gospodin Milan Lazarević.

Samo da se zna, nagovorio ga je da napusti Fakultet tehničkih nauka iz Novog Sada gdje je odlično kotirao i bio jedan od perspektivnijih mladih ljudi na koga su osnovano računali kao budući nastavni kadar i evo, po meni kulminacije ponižavanja ovog čovjeka.

Ne mogu a da ne napomenem da sam bio srećan kad je vaš vizionar Petrović na svom fb profilu, svojevremeno objavio koga „dovodi“ u gradsku upravu sa zadatkom da rukovodi rješavanju svih saobraćajnih problema a vidite čuda, postavio ga je prvo za čefa svog kabineta dok je godinama predmetnim Odjeljenjem rukovodio elektro inženjer, činjenica sa korektnim ljudskim kvalitetima, ali…?

I da nešto ne zaboravim, odmah sam reagovao i na našem, domaćem Sajmu poljoprivrede „Interagro“, slučajno u prolazu, sretnem mladog Lazarevića, priđem mu, predstavim se i zamolim za telefon i iskažem želju da sa njim porazgovaram, što sam i uspio posle jedno 2-3 mjeseca.

Upoznali smo se, onako protokolarno i pošto sam već, godinu dana ranije bio, kao penzioner, veoma interesantan gospodinu doktoru jer je do tada znao na pamet svih mojih 7. kolumni objavljenih na portalu

„Bijeljina Danas“, i u junu 2023. godine, od njega imao, apriori ponudu da mu budem „glavni konsultant“ sa saobraćaj a kao spoljnji suradnik njegovom timu, upozorio sam ga, naravno, kao svoje dijete, šta ga sve čeka, u tom timu gospodina ljekara.

Tri sata smo razgovarali i, iskreno stekao sam utisak da se radi o kvalitetnom momku i naši kontakti su se nastavili, imali smo još jedan susret i od tada, pošto sam ja sa svojim, autorskim prilozima rađenim na BNTV, morao biti još konkretniji nego u varijanti sa kolumnama i biti agilniji u isticanju svih saobraćajnih problema u Gradu Bijeljina, očigledno da je gospodin Lazarević, dobio „savjet“ da se više ne viđa i ne kontaktira sa mojom malenkošću?

Od tada se nije ni javljao na moje pozive sa svog broja iz MTS mreže i ispostaviće se da je i dobro što je sačuvao taj broj, budućnosti radi!

Naravno, sve mi je bilo jasno, zato su i usledili moji zahtjevi za pristup Javnim informacijama iz Gradske uprave ali i tu su „PALI“ jer mi nisu omogućili javni pristup informacijama koji je, inače omogućen svakom našem sugrađaninu ali to naši ljudi ili ne znaju ili im nije do tog posla?

No, gradonačelnik, posle svoje prve predstave, navodnog pješačenja do Banja Luke i niz drugih, ja bilježim ovu sa raskrsnice Sremske i Kruševačke ulice.

Iskreno, namjerno sam odugovlačio sa objavom ovog teksta jer sam bio siguran da slijedi novi BISER!

Da vam ne bih prepričavao šta se sve može čuti u tom prilogu na instagram profilu „ljubisa.petrovic.bn“, pogledajte i sve će vam biti jasno?!

Gospodin Milan Lazarević, je, rekao bih, pred šefom i pred pratiocima instagram profila, „polagao pripravnički ispit“ za izlazak iz VD varijante ili uopšte za obavljanje funkcije načelnika Odjeljenja za stambeno komunalne poslove i zaštitu životne sredine ili šta već drugo? Vrijeme će pokazati, i to uskoro ali pored tog poniženja i cjelokupne predstave u režiji vašeg vizionara koji pri tom, svih ovih 6. godina javno ponižava sve sugrađane i svu sembersku akademsku inteligenciju pa zašto tu ne bi bio i gospodin Milan koji je još na predmetnu lokaciju ponio i odgovarajući podsjetnik ili dokumentaciju!

Što je poražavajuće, mlađani Milan je u tom autorskom prilogu vizionara Petrovića najavio samo nešto malo investicija iz ovogodišnjeg bužeta i to izdizanje trotoara sa ivičnjacima kojim će se  onemogućiti saobraćajna komunikacija na trenutnom ulazu-izlazu na Sremsku ulicu sa Bijeljina City Mala i „Neškovićeve“ privatne ulice, računajući izlaz na ulicu Cara Uroša i odmah mi je bilo jasno da su to ti „veliki“ radovi i najavljeni u Nacrtu budžeta ali, činjenica, malo nejasno formulisani?!

Pitam aktere predstave, gdje su pravi projekti, regulisanje raskrsnice na kojoj su snimali predstavu, putem semaforske signalizacije? Bar to je još baš hitno u Sremskoj ulici a za ostale probleme, siguran sam, biće ostavljene nekom drugom u „obavezu“.

Ne bih više, i ovo je bilo dugo ali neophodno kako bi svi pratioci saobraćajnog portala „uretrivozoru.com“ stekli bar dijelimičnu sliku o gradu u kome živimo a drugi razlog je da materijala ima na pretek a sugrađani već uveliko mole da obradimo i njihove lokalne saobraćajne probleme.

Da li postoji razlika između „anomalija“ i „bisera“? Ako hoćete iskreno, mala je razlika ali, jedno im je zajedničko jer sve tretiraju probleme vezane za saobraćaj a koliko su bitne, to možete i sami zaključiti čitajući ove priloge.

Po meni, bar tako se trudim da u ovu prvu grupu svrstam one ozbiljnije probleme koji čak izlaze i iz sfere djelovanja i odlučivanja gospode iz Gradske uprave ali je njih, ipak manje.

Dakle, ostajemo u ovoj „blažoj“ varijanti nedostataka iz grupe „biseri“, koje je veoma lako uočiti a mene što se tiče, samo sam u dilemi šta je u većem prioritetu i šta ću za koji prilog odabrati ali to su „slatke“ muke.

Svjedoci smo da se već, nakon dvije godine, intezivne priče o tom istorijskom Javnom gradskom i prigradskom prevozu u Gradu Bijeljina, polako približavamo realizaciji tog projekta. Izvršioci tog posla se znaju, ugovori su potpisani, 25. februara ove godine i sad čekamo taj 1. jun, kada je saopšteno i to poslednje obećanje, kada to sve treba da zaživi.

Da li će biti tako ili ne, ne bih ovog puta ali kopka me što niko u ovim svim kombinacijama i dogovaranjima nije spomenuo ništa o infrastrukturi koja je neophodna za normalno funkcionisanje tog, dugo planiranog posla?

Naravno, sve će počinjati i završavati se u i oko nove autobuske stanice, međutim, taj objekat prepuštam novim „gazdama“ ali ako govorimo o ostaloj infrastrukturi, čini mi se da su neke veoma bitne stavke ili objekti, zaboravljeni.

Tako počinjem priču o današnjem biseru broj 1.

Konkretno, niko nije spomenuo ništa oko stajališta za vozila ili mjesta na kojima će korisnici ovih usluga čekati njihov dolazak a u skladu sa redom vožnje?

Da i red vožnje bi trebao biti objavljen što prije i to putem što više medija, pa recimo i putem društvenih mreža iako, lično nisam za tu vrstu zvanične komunikacije. Uostalom, prevoznici bi aktuelni red vožnje trebalo na svojim zvaničnim sajtovima objaviti što prije a sve u zavisnosti da li su ga već sačinili?

Prilikom potpisivanja ugovora, gospodin Lazarević je saopštio da je planirano da u sklopu kompletne mreže bude urađeno i uređeno 350 stajališta što je, po meni veoma veliki posao?

U vezi sa tim postavljam nekoliko pitanja imenovanom gospodinu:

1. Gdje možemo pogledati spisak ili neki popis svih navedenih 350 stajališta?
2. Kako je projektom ili Studijom precizirano kako sva stajališta treba da izgledaju, i sem najavljene, od njega lično, ispisivanje horizontalne i vertikalne signalizacije te postavljanja reda vožnje?
3. Da li su na stajalištima planirane nastrešnice i kakvog su oblika, kapaciteta i niova izrade?
4. Da li su sva stajališta osvjetljena i na koji način?
5. Kad je u planu da sva stajališta budu u funkciji?

Ovo je dio pitanja koja se tiču, generalno svih najavljenih i potrebnih 350 stajališta ali ono što je veoma zahtjevnije i odgovoriti i realizovati su gradska stajališta? Njih je mnogo teže uraditi i uklopiti u ionako mali, raspoloživi prostor, zbog već svima poznatih problema sa nedostatkom potrebnog prostora!

Ključno pitanje, kada su ova stajališta u pitanju je strogi centar grada i veoma loše iskustvo sa dosadašnjim funkcionisanjem javnog prevoza u ovom dijelu grada?

Dva stajališta u ulici Vuka Karadžića, pod obavezno bi trebalo dislocirati sa trenutnih pozicija jer i jedno i drugo, manje-više,otežavaju trenutno funkcionisanje saobraćaja na već spomenutim lokacijama.

Najkonkretnije stajalište kod nekadašnjih punjača za električna vozila, koja nam neko“ukrade“, više ne može fukcionisati u onako postavljenoj formi! Ili ga dislocirati ili prostor za stajalište „uvući“ u dio šetališta pa izvolite gospodo, pokažite šta znate…ali jedno je sigurno, za šta god se dohvatite u smislu regulisanja saobraćaja u Gradu Bijeljina, morate smanjivati postojeći broj parking mjesta?

Uostalom, nigdje ne piše da su ta stajališta neophodna da budu u centru grada u kojem je već odavno trebalo potpuno obustaviti javni saobraćaj!

O ovom problemu je trebalo razmišljati davno, još i prije rođenja cijenjenog kolege Milana Lazarevića ali svih godina prije je neko primao platu za neke, na vrijeme planirane i neplanirane, te neurađene poslove!

Da, to je jedna od činjenica na koju neko treba da reaguje, i to pod hitno a 1. jun će tako brzo a koliko problema ćete tada evidentirati ni sami niste svjesni.

Možda ja nisam informisan, možda je to sve već razrađeno, planirano u finansijskom i svakom drugom pogledu i samo se čeka da se to za mjesec-dva uradi na tih 350 lokacija i sa zadovoljstvom ću navedenoj gospodi uputiti javno izvinjenje.

U svakom slučaju, ovaj „biser“broj 1. u današnjem prilogu je baš veliki i „težak“. Samu težinu ćemo svi zajedno ustanoviti tog 1.juna 2026. godine a i postavio sam previše pitanja koja su možda i teška a da li će neko na njih odgovoriti, na jednoj konferenciji za novinare i tako opustiti sugrađane da se ne nerviraju bez potrebe i oko nečijih, tuđih problema, ne mogu nagađati.

Ali da nam se gradonačelnik ne naljuti što i njemu nisam postavio ni jedno pitanje, biću kratak i konkretan.

1. Tog, 25. februara 2026. godine, prilikom potpisivanja ugovora, izjavio je da će biti uvedene i subvencije za učenike, studente, penzionere, nezaposlene, osobe sa invaliditetom, boračke kategorije i lica u stanju socijalne potrebe kako bi sistem bio dostupan što većem broju građana? U vezi sa tim, konkretno, u kom iznosu ili obliku će se te subvencije ogledati svakoj od navedenih kategorija i kada će javnost biti upoznata sa tim činjenicama?
2. I drugo pitanje, pošto sam putem zvanične stranice grada prije više od dva mjeseca uputio zahtjev za prijem kod dotičnog gospodina, pitam samo koliko ću još čekati?

Moram napomenuti da sam se dva puta 2022. godine odmah odazvao njegovom pozivu za sastanke i tada smo razgovarali, hoću reći tom prilikom izgubio i više od dva sata vremena, te mislim da i zbog te činjenice a i zbog mojih 71. godinu starosti, sa pravom očekujem na prijem, mnogo kraći nego što je navikao do sada.

Biser broj 2.današnji.

Evo me i danas kod naše Sremske ulice za koju, odgovorno tvrdim, je vezano mnogo „bisera“ a i „anomalija“ali za sada se o toj ulici samo sporadično priča, a zadnji put, to je bilo 30. januara ove godine na konferenciji koja je obilovala silnim i brojnim objektima, hoću reći, obećanjima najodgovornije gospode iz Gradske uprave!

Konkretno, Sremska ulica premoštava i naš kanal Dašnicu i po tome je specifična ali samo 80 metara nizvodno, nekad, meni nepoznate godine je napravljen jedan korektan u građevinskom smislu, ali takođe sporan most ili mostić kao što su i većina drugih u našem gradu.

Osnovna mana tih naših mostova je što su minijaturni, uski i uglavnom, ovih godina posebno  kad imamo toliko automobila su uska grla i predstavljaju zagušenja gdje se, recimo na ovom, malom, predmetnom mostu ne mogu mimoići dva vozila! To sada i nije neka novina ali ono što sam zabilježio je saobraćajna podloga, koje kao i da nema? Fotografije to jasno dokazuju i zato je ovaj mostić postao naš, svojevrstan „biser“ te ga kandidujem Gradskoj upravi za odgovarajući tretman a ovi naši stručnjaci će to sve zapisnički zabilježiti i po već ustaljenoj praksi, to uzeti u“razmatranje“ i dovođenje u normalno stanje a zbog enormnih gužvi u Sremskoj ulici, sve više se vozači opredjeljuju za korištenje kao prečicu da bi sebi skratili nepotrebno trošenje vremena…?

Bronzana medalja pripala je „biseru“ broj 3.

Ovaj „biser“ vam nudi nekoliko primjera nesavjesnih vozača koji smatraju da je ovaj naš, siromašni, parking prostor u gradu, njihovo vlasništvo i da mogu da se parkiraju gdje žele, kako žele ili mogu i znaju i da se ne osvrću ni na pravila, ni na eventualne sankcije i to ponavljajiu više puta, na više mjesta i to im je, praktično, navika!

Od te navike, mogu ih odvići samo policija u bilo kojoj kombinaciji i sastavu pa i naš Boki koji „gazduje“ gradskim paukom ali istovremeno je na mukama koga kazniti a kome progledati kroz prste jer, jedan pauk je već odavno malo za ovoliko prekršaja i toliko samovolje. Dakle, pogledajte fotografije, možda nekoga i prepoznate a možda i samog sebe. Ovo je jedan običan apel kako za prekršioce, tako i za one koji to trebaju da kontrolišu, sankcionišu i registruju u svoje „knjige“ i tako prate opštu situaciju i utrđuju trendove i objavljuju statistiku. Srećno vam svima.

Umjesto da ovih dana, čekajući i zvaničan dolazak proljeća, beremo visibabe u šumarcima na ,obodima grada mi ćemo i dalje o „biserima“, ne zato što su vrijedniji nego su bitniji za bezbjednost saobraćaja za sve učesnike u saobraćaju.

Centralno mjesto za ovu sedmicu, koja se završava, ovog, sunčanog 11.marta 2026. godine ustupamo jednoj od spornih jednosmjernih ulica u našem gradu.

Ona je današnji biser broj 1.

Počinje iz ulice Srpske dobrovoljačke garde, kod AMD Sigurnost a izlazi ne dvije ulice, Račansku i na Beogradsku a zove se Slobodana Jovanovića. Tom ulicom se naviše kreću učenici srednjih škola kojima  je ona kao prečica na njihovom putu za srednjoškolski centar.

Znači, u tim jutarnjim, podnevnim i večernjim satima u njoj možemo primjetiti mnogo omladine i uz stanovnike navedene i svih manjih, sporednih ulica je dovoljno da bi se svi kretili bezbjedno i relativno brzo?

Na samom početku ulice je i jedno privatno obdanište koje opet u nekoliko dnevnih intervala posjećuju roditelji tih mališana ali svi pomalo nastoje napraviti po neki prekršaj, pokušavajući da se u suprotnom, zabranjenom smjeru vrate na ulicu Srpske dobrovoljačke garde i tada ti pojedinci dovode do zakrčenja i usporavanja saobraćaja? Što da ne kad ih nema ko spriječiti ili sankcionisati a pri tome svijest im ne reguliše njihovo kretanje?

Druga specifičnost je što se u toj ulici grade i nove stambene zgrade, koji sami po sebi imaju mnogo svojih potreba za prilaz u izvođenje radova.

Zatim, ne nekim neuređenim površinama, „neutvrđenih“ vlasnika parkirana su mnoga vozlia „nepoznatih“ vlasnika koji su od tih površina napravili, nazovimo, parking prostor i oni zaslužuju posebnu pažnju!

Na kraju, skoro cijela ulica je nedovoljno široka, sa mnogo krivina i priključaka drugih, manjih uličica a sve zajedno imaju veoma lošu asfalltnu podlogu tako da u vrijeme kišovitih dana ili skoro tokom čitave zime, je neuslovna za kretanje pješaka.

Ovo što sam napisao, dovoljno je i za one naše pratioce koji tu nikako ne prolaze, kako bi shvatili koji problemi žive tu u toj našoj jednosmjernoj ulici koja je sve samo ne, regulisana saobraćajnica.

Kad je već tako, onda, u ovom trenutku, možemo samo da poželimo, stalno prisustvo policije, pa makar i u onoj opštoj varijanti jer, svi znamo, saobraćajaca nema!

Ovonedeljni  „biser“broj 2.

Ovo je, u načelu, svežanj „bisera“, kao onih koje djevočice nose okovrata. Posvećujemo je udarnim rupama u našem gradu koje uspijevaju da opstaju veoma dugo, neke i po čitavu zimu, neke su nastale ovih dana, kada lagano izlazimo iz zime a one najopasnije su koje stvaraju preopterećena teretna motorna vozila i one su, kao po pravilu na ulicama gdje imamo građevinske radove, manje ili veće ali nije im se teško ni „roditi“ kad u startu nisu urađene kako treba ili ne za potrebe navedenih korisnika?

Bilo ih je i biće ih još mnogo jer više garancije ne znače ništa, nadzorni organi rade za obje strane a izvođači, otaljavaju li, otaljavaju!

Treći „biser“ je tu!

Ovu lokaciju obilazimo svakodnevno, svima je poznata i skoro su svi počeli da računaju ili prihvataju činjenicu da da se na nekim dijelovima grada i na trotoarima mogu parkirati putnička vozila?

Naravno da ne mogu ali, kao i svugdje ili kako nam je već uobičajeno i u drugim sferama, neki to vole, neki to mogu a ovi drugi, koji su plaćeni da ovu mnogo brojniju većinu, drastično ali redovno kažanjavaju?

Trotoar kapaciteta DVA parking mjesta, kod dobro poznate poslastičarnice „Mocart 1“ ili još bliže obližnoj apoteci, je godinama rezervisan za gospodu koja radi, tu u obližnjim radnjama i prodaju nam ili poklanjaju parče ili dva, obične ali veoma tražene pice, kako god da joj je naziv, kaprićoza ili neka druga. Ok, poštujem svakoga ko živi od svog rada ali što je mnogo mnogo je i posle apela od mnogih zvaničnika, medija i pojedinaca, zabilježili smo dana 9. marta u većem dijelu dana, trotoar je bio prazan, pa pješaci, izvolite, isto tako i vi penzioneri ali i majke sa svojim mališanima i njihovim malim vozilima.

Ovo mjesto je „udarno“ ali ne i jedino i naš Boki to zna ali, ne stiže, očigledno a Komunalna policija je Zelenu pijacu i okolinu, definitivno prepustila glasačima koji su odavno i redovno na „pravoj“ strani a u međuvremenu su se neosnovano i bez pravnog uporišta „bacili“ na vozila ali samo koja se nađu na tzv. zelenim površinama i gle čuda, tarifa im je samo 400 KM. Naravno, budžet je vječito, poluprazan!