Egzistencijalni problemi su u prioritetu za sve građane bez obzira gdje žive, i na kom su nivou životnog standarda i to je uvijek bilo tako. Ono zbog čega postojimo, mislim na ovaj portal, je saobraćaj i njegova infrastruktura, i mislim da vam je to već odavno poznato.

Podrška građana pratilaca i neposrednih učesnika u saobraćaju je evidentna ali ne smijemo se zadovoljavati samo sa konstatacijama nego pozivam sve građane, svu gospodu izabrane i imenovane, da bez ikakve sujete analiziraju  inicijative sa našeg portala.

„Krune“ na glavama ne nosimo i iste ne možemo ni pogubiti!

Bez obzira na naša nastojanja, da po svaku cijenu ostanemo van okvira politike, zvanično, to je nemoguće i zbog toga smo i uveli novu rubriku koja se upravo tako i zove, BEZ POLITIKE, ali uzalud?!

U svakom slučaju, još jednom ću biti hrabar i predložiti varijantu, po svom, skromnom viđenju ali neko mora jer od „spavanja“ nema koristi!

Sa politikom ili bez, za sve ovo što želim da predložim, ne odlučuje jedan čovjek! Ovo je ozbiljan poduhvat a koji je neminovan i zato, naglašavam sve ovo treba da bude sadržano u jednoj Studiji koju će raditi 5-10 stručnjaka, vizionara i znalaca! Do tada, moja varijanta je pred vama, razmotrite je, konsultujte prijatelje, stručnjake…

Međutim, politika je isuviše u nama, mnogi kriterijumi se u njenim okvirima uspostavljaju ili su već davno ustrojeni te ako želimo bilo kakav napredak u ovoj oblasti koja nam sve više znači u našim životima, okrenimo se rješavanju sledećih problema i, dozvolite, šaltamo u pogon 4 x 4:

1. Parking prostor u vidu pametnih parkinga i garaža (uglavnom spratnih), je problem svih problema! Pri tome, zaboravite one nedorečene ideje prethodnika od prije 10, 15. i više godina. (A o ovim, novonastalim na ruševinama trošnih kuća, skoro u centru grada, da i ne govorim). GU im dozvoljava rad, bez ispunjenih uslova samo da bi na takav način „ublažila“ realni manjak istih!?)

Njih, mislim na sve pređašnje lokacije, je vrijeme i statistika pregazila davno. Bijeljina danas, ima preko 55.000 hiljada vozila, gdje ćemo ih parkirati? Po važećim standardima, nedostaje nam 15-tak hiljada mjesta? Više nego paradoksalno! Zna li ko odgovor? Ima li ko rješenje? Ne, rekao bih !

-Neke stare ideje više ne stoje, davno su prevaziđene. Na tim lokacijama, shodno vremenu u kojem živimo i standardima uspješnijih i većih sredina, mi BI TREBALI, do tih lokacija, ukinuti potpuno saobraćaj? U tom slučaju, nameće se suštinsko pitanje…

-Pa kako će nam auta dolaziti do tih, imaginarnih, parking prostora?

• Davno je trebalo baviti se statistikom i prebrojavanjima, još kad smo postigli prvi rekord sa 25.000 hiljada vozila i tada pa i ranije, raditi na regulisanju saobraćaja u strogom centru grada pa i u cijelom gradu!

-O kakvoj bezbjednosti djece i svih ostalih građana pojedinci govore u vremenima posebnih nadahnuća i emocija?

-Ne obraćajmo pažnju na navike naših građana, koji su davno izgubili mjeru i realnost i samo bi onako kako njima odgovara, nije valjda da ne primjećujete da smo već odavno postali isuviše sebični?

-Da, upravo tako, i uostalom, „jede nas briga“ da li su političari, velike gazde ili neka slična kategorija! Neka su živi i zdravi ali privilegije za sebe neka traže, van saobraćaja!

3. Biću slobodan ali i siguran da su prava rješenja samo u velikim promjenama! JEDNO OD TIH, PRVIH PROMJENA JE POTPUNO UKIDANJE SAOBRAĆAJA, NARAVNO, SAMO U UŽEM CENTRU GRADA!

Konkretno, kao prvo, ukinuti saobraćaj u ulici Vuka Karadžića, sa obje strane! Naravno, službena vozila do zgrade Osnovnog suda kao i vozila sudske i opšte policije, tu ostaju, kao i vozila sanitetska i vatrogasna.

-Dalje, u ulici Knjeginje Milice, onemogućiti pristup vozilima prema centru a od ulaza u JP PTT ali dalje omogućiti izlaz vozila sa parkinga iza Emporijuma ali i omogućiti (dvosmjernim saobraćajem) i stanarima u toj ulici da dođu do svojih stanova kao i zaposlenim u  JU PTT saobraćaja, izlaz ali i ulaz? Do sada su bili primorani doći od centra grada a po ovom prijedlogu bi, bili „oslobeđeni“ prolaska kroz uži dio centra i dolazili bi iz Majevičke ulice a pri izlasku bi mogli birati, da li u Svetog Save ili u Majevičku?

-U ulici Njegoševoj, omogućiti saobraćaj samo uz ulaz i izlaz iz ulice Majevičke, znači i tu da se uspostavi saobraćaj u dva smjera?   

-Ulica Meše Selimovića, saobraćaj usmjerava dvojako, odmah iza stare autobuske stanice, znači jednosmjerno skretanje lijevo, ka Karađorđevoj i Kneza Miloša a iz ove druge, obrnuto, samo u Karađorđevu i dalje……kao i do uličice kraj muzičke škole koja postaje jednosmjerna, ali ovog puta, sa smjerom iz Meše Selimovića sa mogućnošću ulaska u Atinsku ulicu koja iz više razloga mora postati dvosmjerna?

U prvom redu da, napokon, ulica Patrijarha Pavla, bude sve više i konačno, pješačka zona, što je trenutno, baš upitno a neophodno!

Dakle, ovo su baš radikalne promjene, svakom na razmatranje, ocjenu i usaglašavanje. Uporedite šta dobijamo a koliko gubimo ali ne kao pojedinci, nego građani grada ovakvih kapaciteta sa svim problemima i potrebama?

I kao što primjetite, sve navedene prilazne uličice, su baš male, uske ali neko je i o tome nekad trebao razmišljati i bar prilikom rada na kanalizaciji, donekle ih, za malo bar proširiti na uštrb trotoara i u budućnosti te ulice koristiti samo za saobraćaj klasičnih putničkih auta, bez onih komercijalnih.

Na kraju ove kombinatorike, lako se može izbrojati koliko bi tada izgubili postojećih parking mjesta?

Istovremeno, izdaju se i dalje građevinske dozvole za nove objekte bez radikalnijih zahtjeva kada je parking u pitanju…?

• Realna vizija u svakom slučaju, ali gospodo, zaboravite na sujetu, ovo je realna današnjost Bijeljine, ideja je tu, vi je prihvatite ili ne ili nastavite načinom i praksom vašeg gradonačelnika i njegovih izabranika. Izbor je vaš a naša sudbina u vašim rukama a moje ideje, kao i sve druge su uvijek dobronamjerne, iskrene, funkcionalne i besplatne!  

Da, li su najbolje, možda i nisu ali kad budete imali i neke druge, moći ćete porediti.

–Međutim, najveći problem za realizaciju naprijed iznesenog je sadržano upravo u prvoj tački a to je NEDOSTATAK PARKING PROSTORA.

Zato to i jeste naš problem broj jedan-problem svih problema i ozbiljan preduslov za realizaciju rješenja navedenih u tački broj 3. kao i za sve ostalo navedeno u ovom segmentu.

Četiri godine ukazujem da nam je parking prostor u velikom deficitu, da iz godine u godinu ista samo smanjujemo ali niko, baš niko ne reaguje, iz GU u prvom redu?

Odbornici u Skupštini grada, ponekad, neko od njih u sklopu nabrajanja opštih problema koje loše ili nikako ne funkcionišu, navedu i neki iz sfere saobraćaja.

–I da ne zaboravim, nebuloze o kojima u posebnim nadahnućima iznosi vaš gradonačelnik u smislu, rušenja ŠUP škole sa svom infrastrukturom da bi pravio parking ( za zaposlene u GU), u PRVOJ EXTRA ZONI  grada je APSURD!!!

Bolji je prijedlog, da se ta škola adaptira i u nju preseli muzička škola Stevan Stojanović Mokranjac i tako je izvući iz samog centra, iz one uske, parking uličice koja ni ime nema?

No za početak realizacije ove „ideje“ postoje ozbiljni preduslovi a to je završenje novih prostorija u tehničkoj školi „Mihalo Pupin“ a to se neće desiti u ovom mandatu odgovornih, SREĆA!

-Realno, poželjne lokacije su druga zona i dalje pa i krajnji obodi prve zone (izuzetno), uz neke specifične preduslove.

Na žalost, nemamo bulevare i druge široke saobraćajnice a mogli smo i o tome u narednom periodu?

Dakle, sve ostalo je nazadovanje u kojem smo duboko, već odavno a ja to u svom gradu, gdje sam rođen ne bih više da doživljavam a to znači, neću da ćutim! Valjda je još uvijek najmanji grijeh iznijeti svoje mišljenje ili stav, pa mi smo demokratsvo društvo?

Koliko se sjećam, mnogi su ovaj grad napuštali devedesetih godina prošlog vijeka pa se vraćali nekad kasnije a ja svoje treće doba mogu da živim, recimo, i u bolje uređenoj Srbiji…

Ne bih bio ni prvi ni poslednji?

Uostalom, velika većina sugrađana ima rezervnu i uređeniju destinaciju i ostaće ovde dok imaju potrebu ili interes zbog posla kojim se bave a posle svakog glasanja, biće ih sve manje i manje.

Samo je bitno da „naša opcija“ pobijedi na izborima, čime i potrebe za ostankom postaju realnije jer će se, pojedini, nekako lakše nositi sa infrastrukturnim i svim drugim problemima koje smo odavno evidentirali?

Taman su naši sugrađani koji se griju ili mrznu zahvaljujući gradskoj toplani, donekle zaboravili na ovu problematiku, „probudi“ se vaš gradonačelnik i gle čuda, oglasio se na svom „zvaničnom“ Fejsbuk nalogu?

Na svom, a na kom će drugom? A zašto je to onda zvanični nalog? Isti kao i svakog drugog čovjeka koji se oglašava, ozbiljno ili ne ali, eto, zabavlja se na Fejsbuk mreži.

Uostalom to sad više i nije neko čudo jer konferencije za novinare su, za tog zvaničnika, nešto čega se boji i zbog toga, očigledno je da posle one, jedine u 2026. godini, tačnije 30. januara i nećemo imati priliku da prisustvujemo nekoj novoj.

To što je svoju političku karijeru „uspio“ strmoglaviti do te mjere da ga nema ni na kojim listama, bar za sada, nije razlog da svoj „šou“ nastavi i dalje, i to u ove tople, ljetne dane?

Ovo, poslednje obraćanje a koje je vezano za jedno od gradskih preduzeća koji su u problemima a za to je on osnovni krivac, gospodin ljekar nas „bombarduje“ sa toliko neosnovanih činjenica, da je to smiješno, žalosno ali i drsko!

Koliko znam, ono čime se diči je što sve nabavke koje se plaćaju novcem iz budžeta idu putem javnih nabavki i tu nema izbora ali  imam samo primjedbu da sa tim pozivima uvijek kasne, i to nam svakako stvara nepotrebne probleme ali, mladi su, naučiće, iskustvo je najbolja škola.

I pošto smo to apsolvirali, zašto nas zbunjuješ i već sad najavljuješ probleme koji će svakako biti prisutni i dolazeće zime ali, ja bih rekao, u prvom redu zbog ne ulaganja u održavanje mreže i kotlova i ne nalaženja dugoročnih rješenja.

To je ono što svi znamo, ali jaukati što ti vlasnik neće da proda robu koja ti je neophodna nije problem kojim trebaš prepadati i opterećivati ovaj narod. Dosta mu je vaših političkih varijacija i koliko god te činjenice narod prati i brine, mi ćemo ih nakratko zaboraviti i pitamo sledeće?

Javni oglas za javnu nabavku uglja za predstojeću grejnu sezonu je morao ići već u januaru i to iz više, opravdanih razloga. Kao prvo, i da imaš nove kotlove, novu instalaciju, nikad nisi siguran kad će nešto, neplanirano iskrsnuti pogotovo kad se već odavno zna da trenutni kapaciteti nisu dovoljni da opskrbe sve potrošače?

Kad je i da li je raspisana javna nabavka, nije mi poznato ali u svakom slučaju, za nabavku hljeba ne možete se osloniti samo na jednu pekaru!

Izjaviti da su kotlovi u gradskoj toplani projektovani samo za rekordno obogaćenim sumporom, ugljem iz Ugljevika je priča za malu djecu i ovo obraćanje si trebao pričati djeci kada si ovih dana posjećivao dječije turnire u fudbalu, te se sa njima nekako najradije slikaš i zloupotrebljavaš a sa druge strane, seniorski semberski sport već gasiš u ovih „svojih“ 6 godina!

Dakle, činjenica da ti dotrajali kotlovi ne mogu da „prime“ visoko kalorični ugalj jer bi se „istopili“ je suštinski problem a ne da su ti muzejski eksponati od kotlova „rođeni“ samo za ugljevički ugalj.

Otkud hrabrost za takve izjave, ne pričamo o lubenicama, krompiru i kupusu?

U toj sferi, možda nešto i znaš a ako nisi siguran, nemoj trčati i koristiti onaj, već dobro poznati, politički istup na osnovu nekih saznanja od ljudi koje si svojom voljom postavio na odgovrna radna mjesta?

Zašto njima ne prepustiš da iznose i obrazlažu probleme u firmama koje vode? Šta, nisu sposobni za komunikaciju ili za nešto drugo? Čemu te igre jer, shvatićeš jednog dana, takvi nastupi bez obrazloženja i realnih podataka su te i doveli u poziciju u kojoj si?

I ovog puta, naumio si krivicu, i to što prije, „svaliti“ na nekog drugog?

Na žalost, i ta mala djeca već znaju kakvi su poslovni kapaciteti ugljevičke termoelektrane i rudnika a pošto već svi znamo njihovo stanje i probleme još iz prošle zime sa manjkom uglja, šta se to moglo od njih očekivati za ovu grejnu sezonu? I portiri kod njih znaju da se ugalj ne smije prodavati?

Dakle, ugalj se morao tražiti na vrijeme u Bosni i Hercegovini, rudnika, na svu sreću ima još, a uglja razne kaloričnosti, granulacije, vlažnosti, i sadržajem ostalih primjesa i opšte strukture tako da i za te vaše kotlove mora postojati „odgovarajući“ ugalj a da bar nema visoke postotke sumpora?

Eto i prilike da narednu zimu dišemo koliko toliko čistiji vazduh?

Koliko taj, željeni ugalj košta, to je drugi „par opanaka“ i neka tvoji izabranici, iskusni stručnjaci to preračunaju i obavijeste korisnike šta ih to čeka u zimi 2026/27 godina. Da li će se cijene morati korigovati, izvolite to realno sagledajte i izađite u javnost ali ne putem društvenih mreža, nego isključivo putem konferencije za novinare pa da čujemo i poneko pitanje od prisutne gospode novinara ukoliko budu imali hrabrosti a onda i sadržajne i argumentovane stručne odgovore ali ne ljekara nego inženjera a ako su još i odgovorna lica onda je to pun pogodak?

Bilo kako bilo, jasno je šta stoji iza ovog „plakanja“ o problemu sa dobavljačima uglja. Na žalost, jedino rješenje je u što kraćem roku smanjiti broj potrošača sa 900 na bar 600, uz najavljene pogodnosti, kako bi sistem a i nadležni već sad skinuli sa sebe dio odgovornosti, bar dok prođu izbori ili dočekamo sledeće proljeće?

U svakom slučaju, planirajte da se narednih godina u budžetu izdvoji više sredstava za subvencije za druge izvore energije, kako za domaćinstva tako i za ostale potrošače a dotle usmjerite se na ta geo-termalna ispitivanja i gurajte tu varijantu i to kao što reče gradonačelnik, bez politikanstva, obavezno.

Uostalom, i po tome ćemo ga pamtiti!

–Idemo na centralni gradski trg, (nekako zvuči velelepno) i započinjemo serijal tekstova o saobraćaju u samom centru grada, a Bijeljina to, pravno-formalno jeste ali, na žalost samo po tom osnovu?

Ovaj tekst ću pokušati, bar lokacijski usredsrediti na strogi centar grada i onu, već ranije započetu priču o autobuskim stajalištima. Naime, današnja tema i priča počinje sa ponavljanjem pitanja koje sam već uputio stručnjacima za saobraćaj iz GU a tiče se autobuskih stajališta, njih 350 a o kojima ništa decidno nije objavljeno u javnosti, da narod zna!

Oni neće, nije im do toga ali ima ko hoće i samo to radi!

Ovog puta usredsredićemo se na ova dva u strogom centru grada, u ulici Vuka Karadžića, t.j. centralnom gradskom trgu.

Nisu u istom nivou kao problemi jer onaj kod Osnovnog suda ima koliko toliki svoj prostor koji čini to stajališe, donekle normalnijim. Ovaj drugi, kod, ponovo aktiviranih elektro punjača za ovu vrstu vozila a iz jednog prostog razloga i velikog problema a to je da autobusi stoje na samoj kolovoznoj traci, t.j. na jednoj od saobraćajnih traka, te kao takav je nedopustiv!

I šta se dešava?

To stajalište je veoma prebukirano sa velikim brojem polazaka i vrlo često imamo situaciju da u istoj saobraćajnoj traci stoje dva pa nakratko i tri autobusa ili minibusa!

Ti autobusi blokiraju prilaz punionici elektro vozilima a takođe, onemogućavaju drugim vozilima da se iz desne trake prebace u lijevu, zaobiđu autobuse i nastave dalje jer je ta lijeva traka, zbog velikog broja vozila koja se, zbog kratkih intervala zelenog svjetla za mogućnost skretanja lijevo u ulici Nikole Tesle, nanižu sve do početka ulice Vuka Karadžića i tada je opšti kolaps!

Shvatili su ovaj problem, još odavno, najprije vozači koji na tom mjestu budu zarobljeni više puta u toku dana a posebno u toku radnog vremena!

Rješenje, šta je rješenje?

Najbolje i najdugotrajnije rješenje je da se oba stajališta iz ove naše ulice Vuka Karadžića dislociraju iz ove ulice, t.j strogog centra grada! No, da ne zaboravim a o tome sam već pisao a tiče se jasne i globalne potrebe da se na tom našem, centralnom gradskom trgu, (na koji još jedino nismo samo postavili one prodavce povrća koji to čine svakodnevno oko zelene pijace), potpuno ukine javni vid saobraćaja!

Neko će reći ili se pitati a kud ih dislocirati?

Naravno da nije lako ali od problema se više ne smije bježati!

Opet nam na površinu isplivavaju naši propusti iz svakodnevnog rada, bolje reći, nečijeg nerada, te smo stalno u situaciji da rješavamo probleme i pitanja za koje je neko nekad zaboravio još prije 10, 20 ili više godina!

Još teže mi pada kad, pojedini kadrovi, koji su nekad a i sad u vrhu političke javnosti i dan danas nam drže predavanja ili bolje reći, pridike i pri tome ukazuju na propuste nekih drugih, njihovih kolega?

Pošto nikad nisam, nepripremljeno ulazio kako u pisanja tako ni u rasprave sa mnogim, samo rođenjem nastalim stručnjacima, i ovog puta, ponudiću dvije lokacije, a ima ih još.

Poslednji od stvaralaca naše sadašnjosti a koji je trebao da razmišlja o ovoj opciji trebao je biti neko ko je radio Studiju o javnom gradskom i PP prevozu, ali NIJE?!

Kad tražim novu lokaciju, prvo moram tražiti ulice koje imaju dvije saobraćajne trake i plus dodatni prostor, tipa postojećeg parking prostora!

Prva lokacija je u ulici Gavrila Principa, tačnije ispred Intesa Sanpaolo Banke, a druga u ulici Žrtava fašističkog terora, gdje, uz eventualne dorade i ukidanje dijela parking prostora se može, rekao bih mora, pripremiti autobusko stajalište ali, nadam se, po oglednom principu.

To znači sa svim elementima koje takav objekat treba da sadrži!

Gospodo iz GU a koji ste imenovani, jeste da još niste potpuno legitimni, kao vječiti v.d. činovnici, izvolite, evo vam ideja, besplatna kao i sve druge, organizujte se i radite nešto a ne samo prazne priče, slikanja i nepripreljenje prezentacije kao i video izdanja sa kojim ste nedavno počeli?

Ostavite se toga, nije vam to u opisu radnog mjesta. Te „platice“ koje primate su za vas i prevelike!

Konkretno, sad dok je ovaj, eksperimentalni, gradski prevoz u nekoj funkciji, izvolite, i rješavajte i ovu prijeku potrebu i oslobodite nam gradski trg za neke nove „predstave“ u režiji gradonačelnika i njegovog tima.

Za ostala autobuska stajališta, njih 348, ćemo pripremati tekstove i komentare a prioritete će odrediti sami naši građani, bar onaj dio rijetkih koji pokušavaju da koriste ovu vrstu prevoza.

I dok se naši mlađani odbornici ili uopšte, ljudi koji pokušavaju da se bave politikom, nadmeću predstavljajući svoje nove ideje, evo, moja malenkost će nastaviti po svom, već poznatom konceptu a to je ukazivanje na određene manjkavosti ili nepostojanje minimalnih uslova koji bi danas i odmah, našim građanima učinili život ljepšim i funkcionalnijim.

Jasno je da se ništa ne završava „preko noći“, naprotiv, nama su decenije samo realnost i zbog toga sam u više navrata ukazivao da sve ono što nam nedostaje, ono što nam je prijeko potrebno, mora nam konstantno biti „pred očima i u glavi“ a to se negdje mora memorisati. Svako u svom kompjuteru svakako, ali ozbiljna priča je samo jedna varijanta, i to, bar u vremenu i prostoru u koje živimo, u prvoj polovini 21. vijeka!

To su Strategije razvoja lokalnih zajednica u čijim okvirima se moraju skupljati sve realne ideje ili vizije koje u pravom trenutku i zvanično postaju legitiman dio istih!

Na našu žalost, one su model koji u Bijeljini nije zaživio i za to krivicu snose svi koji su u GU, nešto odlučivali u vremenu od početaka izgradnje Strategija u Bijeljini, pa sve do postave koja je poslednju, aktuelnu Strategiju usvojila početkom prošle, 2025. godine a za period 2024-2030 godina. Dakle nekoliko generacija i mandata!

Nevjerovatno, kako su se, većina, odnosili prema ovom poslu tako da, ova aktuelna, u sebi ne sadrži ni četvrtinu realnih potreba građana.

Zbog ove činjenice, načelno, lično pozdravljam sve inicijative u poslednja 4-5 mjeseci, tačnije, sve one koje su „isplivale“, posle 30. januara kada se vaš gradonačelnik, na trenutak probudio i sazvao onu istorijsku konferenciju za novinare.

Podsjećam, tada je izneseno „gomilu“ nedovoljno osmišljenih a potrebnih, i nekih nerealno ostvarivih „želja“za kojima, bar većini njih, iskreno vapi ovaj grad!

Iskreno, sve izneseno, je neizvodljivo ni za dvije naredne godine ali iz nepoznatih razloga, javnost je trebalo „bombardovati“, oduševiti, baš tada, kao da je to bilo sedam dana pred neke izbore pa je trebalo „kupiti“ glasače?

Ali, ono što čudi, malo tih želja je već bilo sadržano u Nacrtu budžeta za 2026. godinu koji je mnogo ranije pušten u „opticaj“ ali nije se nešto o njima javno raspravljalo i što je najgore, posle svega iznesenog, onako, nonšalantno, najavljuje se neki kredit i nenadana konstatacija da je grad zreo da kao od šale podigne kredit koji bi i praktično omogućio realizaciju bar jednog dijela iznesenih želja i potreba?  

Taj, eventualni kredit je u tom trenutku i napravio opštu pometnju! Iznenadio je tada cijelu opoziciju i građane, ali, obzirom da neke institucije Republike Srpske NI DO DANAS NISU DALE ODREĐENE SAGLASNOSTI ILI VEĆ NEKE DRUGE DOKUMENTE, zato smo u ovom, neizvjesnom „ler“ hodu, bogami nešto duže nego što bi trebalo?

Kraj juna a još se ćuti, ne znamo šta će se desiti sa kreditom a bez njega, 80 % gradonačelnikovih obećanja, padaju u vodu a izbori se, sigurno i lagano približavaju?

I tada, neki vid panike isplivava u javnost?

Da se vratimo na taj 30. januar 2026.godine.

U jedno sam siguran, ta konferencija za novinare je, bukvalno i maksimalno iziritirala skupštinsku većinu i slijedio je odgovor, ali kakav?

Tog, istorijskog dana smo čuli mnogo šta novog i od tada, kao lavina, krenule su i silne inicijative sa druge strane, kao pandam, gradonačelnikovim i, priznajem, to mi je i lična inspiracija da se još jednom oglasim na temu, iznesenih želja, ideja i potreba a sve u ime istinske informisanosti građana?

I kao što sam već istakao, uz iskrenu podršku svim vizionarima, u prvom redu zato što su mladi ljudi i što smatram da je svaki koncept koji oni odluče da iznesu u javnost, „uvijek“ opravdan ali i ovog puta želim da istaknem sledeće.

Sve inicijative, koje smo čuli u ovih mjesec-dva dana, bez daljnjeg, zaslužuju da budu dio revizije postojeće Strategije razvoja grada Bijeljina ili dio nove sedmogodišnje koju će neko usvajati prije kraja 2030. godine.

U ovom trenutku, samo toliko, ako ćemo realno, a istovremeno mi je jasno da će neke inicijative proći i ranije i to samo zbog činjenice da će ih neke većine u izglasavanju podržati prije ili kasnije? Ali jedno je jasno, trenutno nisu u PRIORITETIMA, ovog grada.

Zbog toga ih mogu samo komentarisati jer moj stav ili mišljenje je sa malo nedovoljnog i jezgrovitog volumena komprimirane „prezentacije“ bar za sada, ali iskusnih sugrađana ima daleko više, oni vizije svakog autora mnogo lakše shvataju i kada se iskustva ukrste, a uz realne želje i mogućnosti, će morati donijeti neko novo, dodatno dobro!

Ako već pišem o realnosti, onda moram, zbog te iste realnosti, svima iz GU zamjeriti što u svim tim idejama, ponavljam, zaboravljaju PRIORITETE?!

To je, inače jedan od osnovnih razloga što tvrdim da vaš gradonačelnik ne zna šta ta riječ ili pojam, uopšte znači!

On, bar do sada je dokazao da sa prioritetima ne zna da „barata“ i zbog toga i jesmo tu gdje jesmo, na nizbrdici kojoj ne vidim kraja a i kada ga lociram, uistinu se prepadnem!

Na sve to, ova druga strana iz naše višegodišnje kohabitacije, umjesto da izabere neko drugo oruđe za borbu mišljenja, postupaka i stavova, protiv „protivničke“ strane se bori potpuno istim oruđem, što, u načelu i nema nikakav značaj jer narod to, automatski svrstava u dio političke kampanje, iz kojih se rijetko šta realizuje.

Da, upravo tako i onda pozitivnih efekata i nemamo a kohabitacija samo cvjeta, buja i uništava nas sve više?

Ako neko želi da iz ove priče nešto prihvati kao današnju svakodnevicu, eventualno nešto nauči, izvolite. Sve ideje napisane i objavljene u medijima a sa mojim potpisom su suština većeg dijela gradskih problema. Zaboravite sujetu jer sve generacije su učile od onih prethodnih i uz rad i pregalaštvo, samo tako su postajali doajeni u svojim oblastima djelovanja.

Saobraćajni portal „uretrovizoru.com“ iz jasnih razloga, kadrovski ojačava svoje uredništvo jer nikad više, bar moja malenkost neće  vjerovati bilo kojem pojedincu, nego isključivo, višebrojnom timu iskusnih i dokazanih vizionara jer grupa ljudi, uvijek će uspješnije djelovati od pojedinca, bilo kako se on zvao a vjerujte, u 70. godina iskustva, mnogo se može naučiti, pod uslovom da imate potrebu da to sve sagledavate!

Isto tako, koliko god se godina vraćali u našu istoriju, podsjetimo se, svi državnici i zvaničnici na bilo kom nivou su morali imati svoje savjetnike i imali su ih, što u slobodnom prevodu znači da niko od njih i nije bio svemoguć i najpametniji. Naravno, šta je tu sporno?

Upitno je samo ko je zvaničnik i ko su savjetnici? Ali i njihov kapacitet se mjeri kao i CV koji za svakog od njih, govori mnogo.

Toliko o inicijativama, idejama i novinama.

Dakle, ideje ili želje za nekim subvencijama za olakšanje egzistencije pojedinih kategorija stanovništva su za svaku pohvalu ali, čini mi se da te silne subvencije na koje je narod već naviknut, upravo u kontekstu predizbornih kampanja od strane političkih subjekata, se sve teže ispunjavaju i to me uopšte i ne čudi!

Sve subvencije bilo kome su namijenjene su trošak koji se onda mora na neki drugi način nadomjestiti jer budžeti su, iako sve veći, sve više „opterećeni“a i to se već odavno zna, pa čak i zašto.

Dakle, ovo je  jedan od problema koji umanjuju šanse za realizaciju nekih inicijativa ali u ovoj našoj kohabitaciji, nikad ne možete biti siguran na čemu ste i da li će nešto proći ili ne? Uostalom, to i jeste najveći problem!

-Naslov za rubriku „bez politike“ koja od danas postoji na našem portalu-

Grad Bijeljina a prije toga i opština otaljaše prvu četvrtinu u 21. vijeku a bez obzira na neke prirodom date i geografskim položajem stečene privilegije, na žalost, svi kao društvo, ne iskoristismo skoro ništa od nasleđenog.

Opširna tema za sposobnu i mnogobrojnu ekipu vizionara koje smo trebali okupiti još u drugoj polovini 20. vijeka a u ovom tekućem da i ne govorim.

Da, trebalo je ali, nije se desilo?

Sve je to počelo da liči na nešto konkretno kada se došlo do izrade prve Strategije razvoja našeg grada. Tada sam se lično zainteresovao za ovaj dokument a inače, tako nekako je počeo da se stvara i optimizam u glavama mnogih sugrađana.

Međutim, iz više razloga znanih i neznanih, ništa dobro ne osjetismo u svojim životima do dana današnjeg?

Šta je to Semberija i grad Bijeljina imao kao polaznu osnovu za ozbiljan i realno planiran razvoj a šta sve nismo uradili?

Gegrafski gledano, semberska ravnica, naplodniji dio BiH i Republike Srpske, u ušću rijeka Drine i Save a podno Majevice, i šta nam je trebalo više?

Relativno čist vazduh do izgradnje termoelktrane u Ugljeviku, a pod zemljom ugalj i kao što u skorijoj prošlosti otkriše i neki drugi minerali i rude a negdje uz rijeku Drinu i geotermalne vode.

Bogatstvo, u pravom smislu te riječi koje je nekad bilo na 2 sata od Beograda i Novog Sada, 4 sata od Zagreba, 3 sata od Sarajeva a danas se približavamo i značajnom smanjenju tih parametara a zahvaljujući infrastrukturnim objektima kao što su aerodromi u Beogradu i Tuzli, te mrežom auto puteva i brzih saobraćajnica a kad se sve sagleda i to kao da nam je neko dao na poklon?

Kad upoređujemo šta je to Semberiji poklonila država, bilo koja i u koja vremena, stavit ćemo prst na čelo i onako oprezno reći, veoma malo?

Dakle, onda sve naprijed navedeno iz poklon paketa je tek svojevrsan kapital koju nismo iskoristitli i povećali tu vrijednost, napravili neki očekivani napredak, učinili život kvalitetnijim, stvorili realne predpostavke za mlade generacije?

Naravno, da ne ispadne da smo zaboravili da nam je nešto od nasleđenog ostavila Jugoslavija ali od njenog raspada, obzirom na generalni razvoj zapadnih zemalja i onih koji ne dobiše na poklon i ratne turbulencije, ovo posle 90-tih godina 20. vijeka je izgubljeno vrijeme u kojem ne naučismo ništa!

Na žalost upravo tako a da ne zaboravimo, učenje je trajna obaveza!

To što će neko pokušati da nabraja neke malobrojne i sitne stavke, nije nam donijelo ništa dobro i generacije od 40-60 godina po datumu rođenja, ostadoše uskraćeni za pola životnog vijeka.

Ovo se može reći samo za one sretnike, koji sačuvaše glave i izbjegoše razne biološke i druge agense a koliko njih, na žalost, već odavno nemaju ni mogućnost da ovo sve odvagaju, neću prebrojavati!

Startno vrijeme o kome se može, realno označiti kao termin kada smo se trebali otrijezniti ili bolje rečeno, opametiti i početi birati pametne ljude su nekoliko poslednjih godina prošlog vijeka.

Takvih ljudi smo uvijek imali. Već dokazane stručnjake i one koji su vaspitavani da rade za narod, svoje rodno mjesto ili mjesto življenja smo imali na evidenciji a oni su onda u sklopu tog angažovanja bili spremni stvarati i sebi bolju osnovu za realan i očekivan napredak.

Da, imali smo ih uvijek ali na pogrešnim spiskovima.

Tad, tih poslednjih godina prošlog vijeka, pored ratnih dešavanja i u svemu tome neuspješne političke transformacije u novi, višepartijski sistem, skoro, neprimjetno, poprimili smo neke do tada nepoznate osobine.

Postali smo jedni drugima neprepoznatljivi ali, ipak, uslovno rečeno, veoma brzo smo poprimali osobine svojih komšija, kolega sa posla, ratnika sa bojišta iz susjednog rova i u tom smislu smo polako ali sigurno dolazili do te, po meni, kobne uravnilovke.

Da se razumijemo, ovo samo po stvaranju nekih novih navika i gdje smo se uz stalna pitanja, kako oni mogu a ja ne mogu se mučili neko vrijeme te je tako počeo postupak “prepisivanja“, poređenja i raznih kalkulacija koje iz godine u godinu uspostaviše neke nove standarde!

Nije trebalo mnogo vremena da se zaključi da su ti standardi dobili i poprimili neke političke konotacije iz kojih se rodiše, opet neki novi i još noviji ciljevi sa „savremenim“ agendama.

I opet ta politika opstaje sa povremenim transformacijama, u ovom ili onom obliku ali je zadržala osobinu neke odskočne daske za svaki uspjeh ili „napredak“.

Akcenat, kada je u pitanju ovaj epitet bih ovog puta posvetio privatnom sektoru koji nam u najvećem dijelu taj bruto društveni proizvod drži na neophodnom nivou.

Da podsjetim BDP predstavlja ukupnu vrijednost dobara i usluga proizvedenih od strane građana i preduzeća jedne zemlje, uključujući i one koji žive u instranstvu.

E, ovi naši građani iz inostranstva i domaći privatni sektor nas drže u životu i njima moramo zahvaliti što smo tu gdje jesmo.

Na sreću, i jednih i drugih je sve više i kad se, sve češće, zapitam otkud toliki stanovi, tolika vozila na putu i pored visoke cijene goriva i mnogo čemu još, po ko zna koji put dođem do jasnog i istog odgovora.

To je jedna strana medalje a za drugu nam treba više saznanja, mudrosti i iskrene želje da imamo i jaku državu jer o njenoj imovini, strategiji, željama i mogućnostima, na žalost, nikad nismo sigurni šta će nam donijeti. Ovo, prvenstveno zbog činjenice da svako odlučuje o svom vlasništvu i kad su u pitanju ulaganja, transformacije, napredak a samim tim i snaga.

Kad razgovaramo, maštamo ili želimo neke pozitivne promjene u svojoj lokalnoj zajednici, normalno je da nam je tu lakše ući u suštinu problema i mogućnosti nego kad je u pitanju državni nivo.

U ovoj konstataciji je i jasan odgovor i obrazloženje zašto se narod, veoma lakše uključuje u rasprave oko problema sa kojim se suočavamo u svom mjestu življenja.

Čini nam se, svakako da ćemo na tom nivou lakše pokrenuti inicijativu i doći do nekog poboljšanja.

Međutim, godine iza nas su nas uvjerile da sve zavisi od inicijative i rada Gradske uprave i da nam od njihove agilnosti i rada zavisi mnogo toga.

Konkretno, poslednjih 6. godina, bilježimo stagnaciju i većina naroda, manje ili više kompetentnog za bilo koju problematiku, se oglašava, komentariše i predlaže i zahtjeva neophodan izlazak iz agonije.

U svemu tome, ne tako rijetko, vraćamo se i u prošlost i poredimo prošla vremena sa ovim današnjim pri čemu dolazimo u razne kolizije i tada se javlja druga kategorija stanovništva gdje, u tom slučaju, gubimo neophodan kurs koji priželjkujemo a to je bolji život.

Nije teško, ako hoćemo iskreno, porediti jedno vrijeme sa drugim, okolnosti jedne i druge i zbog toga nam samo treba više razuma i realnosti i objektivno sagledavanje svih problema i definisanje realnih želja i mogućnosti.

Jedno je sigurno, ljudski faktor je bio i ostaće ključna karika i samo u tim okvirima možemo graditi nadgradnju na sve ono što trenutno imamo, i ono što smo stekli geografskim faktorom, naslijeđem od prethodnih država i stečenog u ovoj skorijoj prošlosti.

Iskustva nas uče, da prvo moramo stvarati ljudski i kadrovski balans između nezaobilazne politike i njenih uzdanica i onog drugog dijela kadrova.

Oni koji sami kreiraju svoj put, kroz privatni biznis ili ne ali koji su se svojim radom dokazivali i uvjerili nas da bez njih ne možemo i da je njihovo prisustvo posebno bitno zbog pozitivnog uticaja na mlade stručnjake željne napretka zasnovanog na radu, u prvom redu i koji i svoju budućnost vide u tom angažmanu.

Tako lagano, reklo bi se ali u stvarnosti mnogo teže, dođosmo do današnjice u kojoj smo, evo već u drugom kvartalu 21. vijeka.

Istorija nas je naučila mnogo toga, bar tako bi trebalo?

Iskustva drugih aktera, nosilaca svih aktivnosti u našoj Bijeljini u nekim prošlim dekadama, su nam ostavila neka obilježja koja nas danas podsjećaju ili upozoravaju na neke propuste tadašnjih aktera i mislim da je došlo ono pravo vrijeme kada već ozbiljno treba da analiziramo to vrijeme prošlo.

Narod kaže najjeftinija su iskustva drugih a onda ih vi analizirate i nastojite da ne ponavljate greške prethodnih generacija i to je suština svakog koraka dalje ali koji apriori mora biti uspješan jer život je jedan, reprize su rijetke, pa izvolite.

Dakle, Bijeljina danas.

Na našu sreću ili ne, vodilja je i dalje privatni kapital, njihove vizije i projekti a šta će oni izabrati kao najbolji put i kakav i koliki BDP će nam ponuditi i ostvariti, zavisi i od nas. Mladi i školovani kadrovi, već odavno je vrijeme, treba da se otarase politike i da svoje stečeno znanje i zvanje ponude privatnom sektoru.

To podrazumijeva, pored nauke i struke, mnogo više ozbiljnosti, rada i posvećenosti jer vrijeme iza nas smo, nadam se, svi zajedno iskoristili da prakse koje su mladima uništile karijere je samo pararelnno „obrazovanje“ i politika u najširem smislu te riječi.

Kome i čemu vjerovati, zaključite sami ali jedno je sigurno, pored nauke, svi prate CV koji imate a pored toga sve ostalo je iskustvo i kad ovo saberete, imaćete sigurno svoje mjesto na ovim prostorima a hoću da svi vjerujemo i nadamo se da, ipak, nismo baš dotakli dno.

Privatni sektor je u deficitu sa mladim i školovanim ljudima željnim dokazivanja i neke druge uslove vam neće postavljati, rad i predanost, to je nezaobilazno a jedino mjerilo.

Bijeljina, danas još ima šansu! Vidite li je ?

Vaš saobraćajni portal „uretrovizoru.com“ i moja malenkost kao urednik ovog portala,nastavljamo dalje, da bih dokazao dobronamjernost i isključivu želju da u ovom našem, kako kažu, gradu, počnu neke radnje da se dešavaju kvalitetnije, pravovremenije, i onako kako je to zapisano u „knjigama“ i praksi koju pamtimo!

Iskreno, tu smo da pratimo saobraćaj i saobraćajnu infrastrukturu a na zajedničku žalost, oblast je veoma široka a materijala na pretek.

Zbog toga, spisak naših tema i opservacija se svakodnevno širi i sve je veći i veći tako da već nekoliko mjeseci, radimo na kadrovskom obogaćivanju portala sa dobronamjernim i iskusnim ljudima koji nas prate već više od 4. godine.

Sa zadovoljstvom, ne mogu da se ne osvrnem na moje početke u ovom, novinarskom, poslu koji je definitivno hljeb sa devet kora, te ću i ovog puta napomenuti da sam se prvo oglašavao na bijeljinskom najstarijem portalu Bijeljina Danas, te i putem BNTV sa prilozima pod nazivom „Saobraćajna patrola BNTV“ i u te 3. godine, mnogo šta sam obradio, t.j. ukazao na veći dio, bar onih najkrupniji problema.

Između ostalog, o saobraćajnoj signalizaciji sam radio u nekoliko navrata u ove 4. godine a poslednji put, 16. novembra 2025. godine i taj prilog, pod nazivom „Saobraćajna signalizacija u pokušaju“vam je dostupan na našem portalu i, biću oprezan, te ipak konstatovati neke pomake ali za defintivnu ocjenu ćemo sačekati kraj radova kao i obim istih!

Za sada, pohvala za mladu gospodu iz Odjeljenja za stambeno komunalne poslove i zaštitu životne sredine za termin izvođenja radova, mada ni ovaj 12. jun nije idealan ali nije novembar i oktobar, kao u nekim dosadašnjim, neuspjelim pokušajima!

Napominjem, javna nabavka, za ovu vrstu poslova, se mora raspisivati u januaru tekuće godine da bi se radovi izvodili već u aprilu kada vozila mijenjaju zimske za ljetne pneumatike!

Druga pohvala je da su, napokon, opet izabrali izvođača koji to kvalitetno radi i pri tome, ne ulazim koliko to sve košta?

Znamo da sve što valja i košta.

Firma „Sacom“ iz Ilijaša je bila već u Bijeljini, očigledno na probnim, eksperimentalnim radovima, takođe u junu mjesecu ali prije 2-3 godine. Tada sam se lično uvjerio u kvalitet njihovog rada ali, bukvalno, bili su 2 dana u Bijeljini, uradili nekoliko pješačkih prelaza, naravno oko zgrade GU i „nestali“? (ove moje fotografije su iz tog vremena).

Šta je još bitno, kad se ovom metodom i kvalitetom uradi, ali sva horizontalna signalizacija i to u cijelom gradu, bar u maju mjesecu, možemo, donekle biti sigurni da će to trajati, možda i 365 dana?

U svim drugim varijantama kod nekih drugih a možda dražih izvođača, ti poslovi se moraju raditi 2 puta godišnje?

Na kraju, ostaje još jedna primjedba ovim našim stručnjacima, da u narednim javnim nabavkama zahtjevaju izvođenje radova u toku noći, tačnije od 00-06 časova jer ovo što je rađeno 12. juna, u pola radnog dana, u tako prometnoj ulici Nikole Tesle je sabotaža protiv svih učesnika u saobraćaju?

Vaši apeli da se svi učesnici u saobraćaju „naoružaju“ strpljenjem ne prolaze jer vi tada sjedite u nekoj hladovini a i „vaš“, eksperimentalni, javni gradski prevoz je ometen ovakvim radnjama?

I da završim priču o vašim apelima za strpljenje, ono ne utiče na izvršenje planiranih radova kao i na rokove za izvođenje istih.

Nikoga ne interesuju rokovi, možete ih globalno definisati sa izvođačima ali kad počinjete u polovini juna, o čemu onda pričamo?

U svakom slučaju, vjetar u leđa, vama kao direktno odgovornim za svu saobraćajnu signalizaciju, dakle, i onu vertikalnu i samo se još morate uozbiljiti, učiti i ne biti sujetni!

Ma, kakvi fudbaleri i Siner, Italija ima novog boga sporta! Kimi Antoneli leteo ulicama Monte Karla, startovaće kao prvi, ali će morati da pazi na šampione?

Kimi Antoneli je potvrdio da je najbrži vozač na planeti i overio je pol-poziciju za Veliki nagradu Monaka, koje se vozi u nedelju u 15 časova. Tinejdžer iz Bolonje je najveća svetska sportska senzacija u ovom trenutku, kada Italijana nema na Mundijalu, dok je Janik Siner šokantno eliminisan na Rolan Garosi. Pored Antonelija u prvom redu je fantastični Maks Verštapen, iz drugog reda startuju dva Ferarija, Luis Hamilton, kog je bodrila devojka Kim Kardašijan, i Šarl Lekler.

Peti je bio Isak Hađar, ispred Džordža Rasela, Oskara Pjastrija, Landa Norisa, Pjera Gaslija i Lijama Losona. Lekler je u poslednjim sekundama desnom stranom bolida udario u zaštitnu odgradu, pokazane su odmah žute zastave, ali su kvalifikacije ipak bile završene na vreme. Da se podsetimo i generalnog plasmana. Antoneli je ubedljivo prvi sa 131 bodom, ispred timskog kolege iz Mercedesa, Rasela koji ima 88 bodova i Leklera sa 75. Hamilton ima 72, a prate ga Noris (58), Pjastri (48), Verštapena (43)….

Središnji deo kvalifikacija obeležio je sjajni Verštapen koji je vozio kao u najboljim danima i postavio je prvo vreme. Holanđanin je za 0,205 sekundi bio brži od Antonelija, treći je bio Hađar. Rasel je nastavio da se muči i jasno je da je Britanac pod velikim pritiskom. Elminisani su bili Aleks Albon, Karlos Sains, Niko Hulkenberg, Franko Kolapinto, Arvid Linblad i Gabrijel Bortoleto i oni će na Velikoj nagradi Monte Karla da zauzmu od 11. do 16. mesta na startu.

Prvi deo kvalifikacija bio je prekinu na 2:11 minuta pre kraja nakon što je Gabrijel Bortoleto završio u zaštitnom zidu. Vozač Audija je pogrešio na izlasku iz tunela i oštetio je prednji kraj, tako da su sudije pokazale crvenu zastavu.

Na snimku se vidi da je Bortoleto prerano skrenuo i prednjim levim točkom je samo “očešao” ogradu. Ali, i to je bilo dovoljno da se kvalifikacije prekinu. Najbrži u Q1 bio je Lekler, ispred Verštapena i Antonelija, dok dalje nisu prošli Esteban Okon, Serhio Perez, Oliver Berman, Valteri Botas, Fernando Alonso i Lens Strol i oni će u nedelju da startuju od 17. do 22. mesta.

Uz poštovanje svih pratilaca bez obzira na kojoj su poziciji na akademskoj skali a koji namjerno ili ne, budu čitali ovaj tekst, evo i zvaničnog objašnjenja šta znači kohabitacija, ta naša „bolest“ koju smo zabilježili u anamnezi prije, već, evo 6. godina!

Riječ kohabitacija potiče od latinske riječi cohabitatio, što znači „živeti zajedno“ ili „stanovati zajedno“.

U svakodnevnom životu, ovaj pojam se odnosi na dogovor dvije osobe koje nisu u krvnom srodstvu da žive zajedno, često kao dio emocionalne ili seksualne veze.

U širem smislu, može označavati i bilo koji broj ljudi koji koegzistiraju u istoj stambenoj jedinici.

U društvenom kontekstu, kohabitacija je nešto drugo ili blago rečeno, približnije priči o toj našoj „bolesti“ a našoj, mojoj temi je najbliže pojašnjenje o političkom kontekstu.

U politici, kohabitacija označava situaciju kao što je slučaj kod nas u gradu Bijeljina kada je gradonačelnik iz jedne a odbornici, bar većina u Skupštini grada iz druge političke opcije ali moraju da obavljaju izvršne funkcije zajedno!

Ovo je jedna vrsta ustavno-političkog procesa koja je u Bijeljini već odavno poprimila ali u ovoj, 2026. godini izrasta u veoma veliki i ozbiljan problem koji sve više utiče na živote svih sugrađana pa i mnogo šire i dublje!

Koliko su i kako do sada radili zajedno, neki politički analitičari pa i neko ko se ne bavi baš, striktno politikom, bi do sada mogao napisati više knjiga ali po meni, bitnije je analizirati ko je i u kojoj mjeri više urušio razvoj Bijeljine?

Ono što vam, lično mogu garantovati (a to ste se i sami uvjerili ako ste čitali moje kolumne, gledali moje TV priloge ili ono što sam od avgusta 2025. godine objavio na našem portalu „uretrovizoru.com“), možete zaključiti da je gradonačelnik sa svojim timom, neprikosnoveni šampion.

Sve naprijed, nabrojano o objavljenim materijalima i prilozima na temu rada ili nerada, znanja ili neznanja ovih mlađanih stručnjaka iz Gradske uprave je sve još uvijek dostupno za čitanje i gledanje, kako na našem portalu „uretrovizoru.com“, tako i na „You-tube“ ili na portalu „Bijeljina Danas“. Dakle, možete se uvjeriti koliko sam bio u pravu ali i dobranamjeran.

Na istorijskoj i jedinoj pravoj konferenciji za novinare koju je organizovao gradonačelnik i njegovi saradnici a koja se desila 30. januara 2026. godine smo saznali neku polaznu osnovu?

Tada, izgleda mi, domaćijn nije bio dovoljno spreman da održi tu konferenciju jer sve izneseno tog dana nije bilo kompatibilno sa Nacrtom budžeta za 2026. godinu, odnosno, jedan dio planiranih ili željenih radova je objavljen u Nacrtu a onda na konferenciji neke stavke nisu spomenute a objavljene su neke nove pozicije?

Ništa drugo nego neka vrsta neodlučnosti, kalkulacija oko finansija, kao da taj kredit nije bio siguran u namjeri ili u odobravanju ali, pošto sam proučavao sve te dokumente, za sada mogu konstatovati sledeće.

Nekako, od februara i marta, kao da su došli do nekih ideja a i „mogućnosti“ i načina da to sve uozbilje i pored samostalnih ideja pojedinih odbornika, nekih osmišljenih akcija nije bilo, sve do eskalacije problema oko Vodovoda i Kanalizacije i tada se tu nešto „prelomilo“?

Neću sada o tom, konkretnom problemu, ali ću samo, usput istaći da bi bilo korektno da se posle Komunalca, Novog groblja, Toplane i „usaglašenih“ pomoći koje su išle, rekao bih skoro glatko, prilikom usvajanja, pomogne i Vodovodu i Kanalizaciji.

Rješavanje problema za nabrojane tri firme me je donekle i čudilo ali, realno, svako ko živi u ovoj našoj Bijeljini, zna u kojim problemima su bile i jesu te firme a to su sve „djeca“ svoga tate Petrovića!

Sa svih objavljenih informacija putem medija a koji su izvještavali o problemu i četvrte,“gradonačelnikove“ firme, sve kad se realno sagleda, bilo je realno da se i toj firmi pomogne ali samo još ovaj put! Sve ovo i pored kadrovskog ekperimentisanja „mudrog selektora“ i naravno, velikih promašaja!

Svjedoci smo inače, da je Petrovićevo slaganje „projekata“ po prioritetima, nikakvo!

Da je mnogo ideja sam donio i gurao i iznalazio novac da ih realizuje je već svima poznato! Neću nabrajati, ali bilo ih je baš mnogo i mnogi su, definitivno propali ali afera „klavir“ je dominirala?!

Prioriteti su najveći problem ovog nesposobnog tima i to je i danas evidentno, mada, evo maja mjeseca, o budžetu recimo, nema priča, bar mediji ne prenose??? Međutim, ne ćuti se samo o budžetu?

Usput, Savjet za bezbjednost saobraćaja je doživio „preporod“ ali rekao bih samo kadrovski. Bar se to moglo zaključiti posle sastanka održanog 25.decembra 2025. godine. Tada se, sem novih članova, nisu baš proslavili definisanjem plana rada i obimom aktivnosti, što je svakako najbitnije. Konkretno, evo 5. mjeseci posle toga, još traje „zimski san“ a zapisnik sa tog sastanka nisu ni dobili svi zvanični članovi, nego samo pojedinci? Čudo, prvorazredno!

To tjelo treba raditi stalno a sastanke držati jednom mjesečno, bar na osnovu evidentiranih potreba saobraćaja i infrastrukture u ovom gradu?!

Na tu temu, niko od odbornika, čini mi se nije se baš miješao a svi komentarišu nivo i stanje saobraćaja u Semberiji uopšte.

I prvenstveno radi neaktivnosti oko saobraćaja, kritikovao sam, ukazivao na probleme i predlagao rješenja.

No, na žalost i zbog čega sam, iskreno, u velikom čudu, niko od odbornika se ozbiljno ne „zakači“ za bilo koji od ekstremnih problema iz oblasti saobraćaja, (sem gospodina Danijela Perića) i tako, u ovakvim odnosima, tačnije, ovoj bolesti, zvanoj kohabitacija šta dobijamo?

Niti imamo garaže, pametne parkinge, elektro punjače, nove ulice, Račanska je tabu-tema, Sremska ulica je tema na kojoj v.d. načelnik Lazarević polaže „pripravnički“ mada tematika je, ne mogu reći periferna. Ali, i od podizanja trotoara ispred TC „Bijeljina City Malla“ i u ulici Cara Uroša, ima nešto mnogo važnije a to je semaforska signalizacija na raskrsnici Sremska-Kruševačka i mnogo šta još?!

Pri tome, gradonačelnik luta i bez osnova iznosi svoje neosnovane „bisere“, nebuloze oko nekih radova, ali niko od odbornika, ne reaguje bar tako mi se čini?!

Izvinite, gospodo odbornici ali tako je.

Mnoge sam, iz ovog a i prethodnog mandata, molio da kandiduju neke probleme ali uzalud i u Nacrtu budžeta ne ostade ništa od tih, hitnih i neophodnih projekata iz oblasti saobraćajne infrastrukture?!

Međutim, vaš vizionar, gradonačelnik, ne odustaje od novog parka „Knez Ivo od Semberije“, velikom prioritetu, ako ćemo se šaliti?

Sreća da ga je neko ubijedio da se nešto investira i u stari i svojevremeno najljepši park u BiH, u smislu, novog dječijeg igrališta, sistema za navodnjavanje i sađenja novih stabala ali novi park je „novi klavir“ i tek sad, kad ga dodatno muče ove političke turbulencije unutar SDS-a i opozicije, u inat će pokušati gurati „svoj fazon“, bar takvog sam ga lično definisao?

Kao finale, odlučio sam da komentarišem, jer imam osnova, i neke projekte koje je odlučila da gura Skupštinska većina ili dio njih a koji se, bukvalno ne razlikuju od ovih koji dolaze od vašeg gradonačelnika?

Naravno da parkova treba, dječijih igrališta, šetališta, biciklističkih staza, širokih i funkcionalnih ulica pa i bulevara ali, gospodo, polako sa tim parkovima i šetalištima, uozbiljite se malo!

Ne borite se protiv svog gradonačelnika istim, njegovim oruđem, forsiranjem neprioritetnih projekata.

Sa mnogo realnog osnova, očekivao sam od skupštinske većine neke ozbiljnije projekte, nego što je, ovaj, nedavno najavljen a zatim i predstavljen, projekat o biciklističkoj stazi, šetalištu po obodu urađenog kanalskog nasipa, čak i tamo gdje ste i planirali?

Iskreno, propratio sam obrazloženje mladog gospodina Ljubiše Vasića, i taj kao i sve druge ideje koji iznesu njegove kolege po godinama imaće, bar moju podršku!  

To se veoma lako uoči ali i ako nije tako, napravite prioritete i ugradite sve te projekte, recimo, u Strategiju razvoja grada Bijeljina u narednom kvartalu od 7. godina, t.j. od 2030-2037 kad ste već ostali nijemi kad se raspravljalo o ovoj aktuelnoj?

Nije uopšte teško uočiti nedostatke i nečije promašaje proteklih decenija a ima ih stotine na koje sam ukazivao ali, bitno je od koga dolaze i ko na njih ukazuje? Uostalom, penzioneri su po svemu na marginama ovog društva pa i kad jasno i decidno ukazuju na propuste ili predlažu rješenja, ostaju nezabilježena!

Istovremeno, vrlo često ističem da su moje ideje dostupne svakome dobronamjernom, bio on poslanik, odbornik, novinar ili neki drugi medij jer jasno je da nismo univerzalni za predlaganje rješenja za sve probleme i moram naglasiti, sve od te tematike, radio sam i radim besplatno i dobronamjerno. Čudno, zar ne?

I kao takav, imam pravo da budem nezadovoljan prvim čovjekom mog grada, i zato, veseli ljekar Petrović nije moj izbor niti može biti!  Čak i nekadašnje, one početne i prve konstatacije da je iz poštene porodice u šta uopšte ne sumnjam ali koliko je on pošten, to ne znam i uostalom koja je to vrlina u današnja vremena?

Ono u šta sam siguran, nama trebaju školovani, radni, ambiciozni, agilni i uporni ljudi sa bilo kakvim ali stečenim iskustvima i renomeom a imamo ih, međutim, njih ne interesuje politika a istovremeno, ovi nazovi političari neće njih i ode „mast u propast“?

Sa druge strane, glavni akteri na društvenim mrežama su, sveznalice, pametni i „dokazani“ stručnjaci ali samo u tim svojim „fb“ opservacijama!

E ta kategorija, podržava i to iz inata nečije nebulozne „projekte“ i mnogo šta još ali, dozvolite, ne po mom izboru i ne po mojoj volji!

Demokratiju svi permanetno spominju, činjenica sve manje, ali krajnje je vrijeme da iznesmo sve na sto i da vidimo ko je Obilić a ko Branković.

Mani se gradonačelniče tih priča! Ti, u svojoj 38. godini života sa školom za poštovanje ali radnim stažom za razmatranje, to nije tvoj problem nego problem tvojih mentora koji te svojevremeno, tvrdim, krajnje pogrešno, izvukoše iz rukava.

Njih sad nema, ili se „kriju“ i peru ruke ali u većini su nemoćni da ovom sveznalici nešto objasne, ubijede ga, ili dokažu, i to ni jednom, pravom zvaničniku, neće poći za rukom.

Ima on svog mentora i samo mogu još jednom napisati, istinski mi je žao ovih neposrednih, v.d. saradnika, savjetnika i ostalih, upropastiće ih i kao rukavice, one medicinske-za jednokratnu upotrebu, i negdje zaboraviti???

Ali, šta ja tu mogu!

Ovo do sada je moja „misija“, isključivo moj pogled na život u ovom gradu a na moja ukazivanja se već odavno počelo reagovati, što me, naravno raduje a potrudiću se „mobilisati“ i neke nove snage koje će veoma brzo donijeti nove, pozitivne efekte.

Jedno je sigurno, sve što se radi zbog opšteg interesa, sa voljom i sa ljubavlju, bilo koje vrste, donosi i donosiće dobre rezultate i graditi čvrste u stabilne temelje.

Problem je što se temelji vremenom ili nečijom voljom, ne znanjem ili ne radom mogu urušiti i ako oni koji su ih gradili to dozvole, možemo početi tonuti, manje ili, ne daj bože, više.

Na mladosti je budućnost, ali za uspjeh nije dovoljno biti samo mlad, lijep, bogat, pošten, ili unikatan primjerak kao što je vaš gradonačelnik.

Mladost je samo osnovni preduslov da se može krenuti pravim putem i tako, biti priznat, poštovan i cijenjen kao što imamo takvih ljudi u našoj Semberiji.

Spomenuću u prvom redu, naših nekoliko generacija, naše djece, koji su se istinski posvetili medicinskim naukama te svakodnevno čitamo o njihovim uspjesima i za njih je samo nebo granica!

Takođe, imamo predstavnike i u svim kalibrima drugih nauka, umjetnosti, sportu i u kulturi i moliću vas samo jedno, ne uvlačite ih u politiku jer jedno loše iskustvo sa Petrovićem, nam je dovoljno za narednih 100 godina!

Na kraju, Skupština grada Bijeljina, ima 31. odbornika, raznih struka i zanimanja, sa upitnim iskustvom u politici, poslu i životu uopšte ali, po našoj ustaljenoj praksi, koju su svi sasvim dobro naučili u te klupe se veoma „lako“ dođe.

Da, samo ako imate volju, rješenost, politiku kao cilj i podršku, te naravno pare i to svi znamo, nemojte samo reći da neko ne zna?!

Pa glasači su na berzi, non-stop samo se „kurs“ mijenja i prilagođava i usklađuje sa troškovima života? Pitanje je samo ko je na šta navikao ili kakav život priželjkuje.

Prema tome, molim sve aktere i učesnike u ovoj našoj kohabitaciji, potrudite se i unesite još veću dozu ozbiljnosti, nadmutrujte se novim, realnim idejama ali samo onim koje su u prioritetu svih građana i ne gledajte na drugu stranu, odredite svoj pravac, istrajavajte na tome.

Na kraju, sa kohabitacijom ili ne, dokažite da možete mnogo bolje ali za sve nas i samo tako ćete biti poštovani i prihvaćeni kao političari.

Ovo što gledamo i živimo ovih nekoliko decenija je nešto što bi trebalo da možemo, staviti u arhivu i samo povremeno, kad posumnjamo da skrećemo sa projektovanog puta, uzeti iz arhive, podsjetiti se i što prije ih tamo vratiti.

Termin, koji nekako pamtimo iz početka devedestih godina prošlog vijeka, tačnije, bar kada sam tražio neke polovne ili nove alate iz uvoza su ono što ja pamtim.

Naziv buvljak, je inače, referenca za korištenu odjeću punu buva a koja se prodavala na buvljacima u 17. vijeku. Neki ljudi buvljak nazivaju i bazarom ili pijacom, povezujući ih sa većim, otvorenim tržnicama, tipa onih u bloku 40 u Beogradu ali i nekim velikim tržnicama u okruženju. Jedna od takvih tržnica je, nama mnogima poznata rumska tržnica svakog 3-ćeg u mjesecu i tu se prodaje kako polovna, isto toliko i nova roba  a koja stiže iz cijele Evrope.

Dovoljan uvod, nadam se, sa problemima kojima imamo skoro svi u Bijeljini a koji su eskalirali, upravo početkom devedesetih godina 20-og vijeka.

Šta je osnovni problem ako izuzmemo one, ekonomske prirode koje su ove centre smatrali sivim tržištem dok je policija te iste objekte obilazila tražeći mnoge bespravno otuđene stvari ali mnogi od sugrađana su nalazili polovnu robu koja im je bila neophodna zbog nekih sitnih popravki u svojim dvorištima, kućama ili stanovima.

Isto tako, sve više stanovnika je u tom „poslu“ nalazila dodatne prihode za preživljavanje i ovih godina su to već manji biznisi u smislu povezanosti okolnih tržnica i stvaranja, tzv. veleprodaja i nabavke – dobavljanja nekada samo polovne a onda, lagano i stihijski se u taj posao ubacivala i nova roba.

Ovo je, ukratko ekonomski aspekt ove vrste poslova i mislim da je bilo potrebno i to istaći da se na kraju ne bi desilo da se regulisanjem lokacija za ovu vrstu trgovine, ugrožava jedan sloj stanovništva, naprotiv.

Na kraju, i pored problemčića koje godinama „praštamo“, bar onima koji brinu ili bi trebalo da brinu o nekim standardima, prihvatili smo ih kao neminovnost ali, ostao je, sa mog aspekta, problem određivanja adekvatnih lokacija za njihovu egzistenciju, kako u našoj Bijeljini, čini mi se da i većina okolnih mjesta ima iste probleme?

Jedan od problema je bio tzv. veliki buvljak u ulici Živojina Mišića i to se, dobrom voljom vlasti riješilo, mada onaj prostor je vrlo često deponija otpada, šuta, parking za teretna vozila ili prodajno mjesto prodavcima ogrevnog drveta.

Svojevremeno sam predložio da je taj prostor adekvatan za spratnu garažu za koju opravdanst smo već odavno uočili a po izrgadnji nove autobuske stanice, sumnja se definitivno izbrisala! Ono što je gospodi koja raspolaže budžetom je najbitnije da je to zemljište vlasništvo grada Bijeljina ali ipak nedovoljno da pokrenu inicijativu da se rade idejna rješenja?

Povoljnost je što u ulici Živojina Mišića nije još urađena kanalizacija i kao od šale se ta, buduća garaža može sa autobuskom stanicom povezati PODZEMNIM PJEŠAČKIM PROLAZOM čime se udovoljavaju i bezbjednosni i funkcijiski elementi u jednom takvom kopleksu?

Evo tu nešto „prepišite“ od Beograda ali, nisam optimista, sujeta i tvrdoglavost je neizliječiva kod vašeg gradonačelnika koji će i dalje po svom, utabanom putu???

Međutim, pošto je ovaj članak u ulozi rješavanja statusa i onog malog buvljaka iz ulica 27.marta i Zorana Radmilovića, biću konkretan i jasan. Nije nikakava mudrost riješti taj problem ali čini mi se što više ličimo na kasabu ili tako nešto, sela su nam, uglavnom uređena ali Bijeljina ne liči na Grad?

Ovo što pokazuju moje fotografije a ako prođete ovim ulicama kad buvljak „radi“, utorkom i petkom ambijent je kompletan i drugi komentari nisu potrebni.

AD „Grad“ i njihov prostor u Agro tržnom centru „knez Ivo od Semberije“ su mjesto za sve vrste trgovina polovnom a i drugom robom, automobilima, ogrevnim drvetom, auto dijelovima, domaćim životinjama i oni su organizovani i raspolažu potrebnim prostorom koji ne ometa niti saobraćaj niti bilo kom drugom smetaju!
Problem su političke nesuglasice koje nam nudi tzv „kohabitacija“ i tu nema ni pokušaja za dogovor a veoma je realan i na dohvat ruke ali ispaštaćemo još dugo a pravi, i uređen grad nećemo biti ni do kraja 21. vijeka.

Koga kriviti za ovakvu situaciju, znate i sami, meni je već i dosadilo da spominjem jedne te iste ljude? „Vaši“ su, vi ste ih birali pa trpite ali meni nije teško, bar pisati o tome!

Na kraju, ova lokacija je još jedan, potencijalan prostor za jednu spratnu garažu, zemljište je vlasništvo grada Bijeljina, domaćih i drugih investitora ima a i koncesije su još uvije popularne?

Na žalost svih nas za rješavanje problema nemamo ljude a vještačka inteligencija ne može da „svari“ ovu vrstu problema!!!

Ulica Vojvode Stepe u Bijeljini, je tema mojih priloga i tekstova već 4. godine i odlučih još jednom joj posvetiti jednu kolumnu.Da li će i ovaj pokušaj biti uzaludan, ne zavisi ni od mene niti od bilo kog drugog našeg sugrađanina ali zavisi od ove gospode iz Savjeta za bezbjednost saobraćaja a stalno su zaposleni u GU. Da li žive baš u gradu ili ne ali, konkretno su najodgovorniji vašem gradonačelniku za saobraćaj u Bijeljini a zovu se Milan Lazarević i Nemanja Mitrić

Na početku da baš detaljno „približim“ našim sugrađanima lokaciju te ulice. Počinje ako do nje dođete jednosmjernom ulicom Karađorđevom, od centra grada ali i ona na jednom svom dijelu ima svoj paradoks da je kod autobuske stanice (stare) u dužini od 80-tak metara, PAZITE, dvosmjerna?

Do ulice Vojvode Stepe možete doći i ako dolazite od Popova i Amajlija, ili iz ulice Jovana Dučića a ta ulica se zove Knez Ivo od Semberije. Ova ulica je dvosmjerna i odmah je prostija za komunkaciju i dolazak do naše ulice Vojvode Stepe ali da bi skrenuli desno u tu ulicu, dolazite do samog njenog početka, t.j. do Fiskulturnog doma, ili do zgrade OJT Bijeljina koja je, malte ne u zajedničkom dvorištu sa Policijskom stanicom Bijeljina 2.

Ovo sam detaljno objasnio zbog činjenice, da obje ove ulice iz kojih se ulazi u ulicu Vojvode Stepe su veoma bitne za buduće vrijeme kad, jednog dana, neko bude odlučio ili neko bude naredio rješavanje ove agonije sa ulicom koja nosi ime našeg velikog vojskovođe.

Prije detaljne razrade svih anomalija „uguranih“ u našu predmetnu ulicu, red je i da nabrojim, koji su značajni subjekti našeg grada smješteni u toj ulici.

Na samom ulazi sa desne strane je, već spomenuta PS 2, PU Bijeljina, u jednom skučenom prostoru i dvorišta ali i što se sam zgrade tiče ali sama pozicija je najviše sporna. Međutim, kao što znaju stariji sugrađani u toj zgradi je svojevremeno bila policija pa potom zgrada Suda za prekršaje i po sticanju uslova da se ova institucija preseli u zgradu Osnovnog suda, ovaj skroman prostor je PU Bijeljina, ponovo preuzela sebi a lično, bio bih sretan da im se pronađe, obezbjedi mnogo adekvatniji prostor i lokacija.

I kad sam već kod PS 2 PU Bijeljina, moram, iskreno i najozbiljnije se začuditi, da problem ove ulice nisu oni, sami pokrenuli i riješili sa GU Bijeljina ali, što je tu je?

Preko puta PS 2. od skora je smješten Crveni krst grada Bijeljina, koji opet ima svoje svakodnevne poslove i obaveze, jedan broj zaposlenih i u čije prostorije dolaze svo oni koji imaju svoje probleme i potrebe da sarađuju sa njima i do njih dolaze svojim vozilima? Činjenica da i oni sami imaju određen broj vozila koje su, na svu sreću smjestili u dvorište obližnjeg vjerskog objekta Katolička crkva Prečistog Srca Marijina koji je bitan objekat u ovoj ulici kao drugi sa lijeve strane.

Glavni objekat, je svakako OŠ Vuk Karadžić, koja se nadovezuje na PS 2. a preko puta Katoličke crkve i tu nam, već odavno ne treba ništa više, gužva je neminovna, saobraćaj na izdisaju, funkcioniše uz pomoć respiratora a trpimo svi!

Najidealnije rješenje bi bilo dislocirati PS2, Crveni krst pa i školu ali, odmah ćete opravdano reći, gospodine izlagač, uozbilji se malo!

Škola je bila problem još poodavno i bez ove druge dvije ustanove ali, opšti problem je na djelu, grad se širi ali bez prethodnog plana, bez vizija i rješenja, kao da smo svi došli u ovaj grad prije 20 ili 30 godina???

Nekada je imala i preko 1.400 učenika a sad je na broju nešto manje učenika ali, osnovni problem je što nam je i ova škola ostala skoro u samom centru grada a prostor oko nje je, godinama sve manji i manji, sadržaji i potrebe škole su sve veći ali ono što je najkritičnije su saobraćajni pristup školi.

Živimo u 21. vijeku, standard odskočio, rijetko koje dijete u školu dolazi pješke ali i to se dešava uz pomoć roditelja ili babe i dede i da je to kao prije, problem ne bi postojao. Danas, 80% djece a posebno u zimskom periodu ili kišnim danima, dovoze ih autima do škole i dolaze po njih i tih dana, u našoj ulici Vojvode Stepe je kolaps!

Šta uraditi da se sve ovo, naprijed navedeno prevaziđe?

Kad bi bar postojala volja, sve bi već odavno bilo riješeno, bar djelimično ali ni volja ne postoji a o ostalim razlozima, čini mi se je apsurdno govoriti i pisati. Jedino mogu, u globalu, dati moje skromno mišljenje a po struci i godinama starosti, bez ikakve prepotencije, imam, bar ono građansko pravo, iznijeti svoj viđenje. Pored toga, lično sam pohađao tu školu, moja djeca su je pohađala a danas i unuci.

Dakle, idemo redom, a kako drugo?

Prvo što uočavamo je pješački prelaz broj 1. i o njemu neću ništa polemisati jer je tu neophodan a čak, za divno čudo i svježe obnovljen!

Drugo, ona horizontalna signalizacija koja najavljuje školu, može da prođe, nikad je nije previše ali bih je postavio odmah posle pješačkog prelaza ili postojeću zadržao i dodao još jednu prije!

Saobraćajni znakovi, „žestoka ponuda“, na 4 stuba ali, ali ,ali…?

Ovde se može i mora napraviti druga kombinatorika, ali polako. Znak djeca na putu i ograničenje brzine na 40 km/čas se odatle premještaju u ulice kojima se stiže do ulice u kojoj je locirana osnovna škola! Tačna mjesta je veoma lako odrediti ali na taj stub, postavljamo druge saobraćajne znakove.

Konkretno, na taj, prvi stub, postavljamo znakove sa sledećeg stuba (ogran. brzine na 30 km/čas i obavještenje za ležeći policajac, MEĐUTIM, taj, obavezni usporivač brzine, dislociramo sa sadašnje pozicije! Zašto? Pa nikakve veze nema na mjestu posle pješačkog prelaza broj 2 i treba ga postaviti odmah posle pješačkog prelaza broj 1. Pogledajte narednu fotografiju:

Stub broj 3. sa saobraćajnim zankovima, zabranjeno skretanje lijevo i upozorenje ili obavještenje za pješački prelaz, potpuno diskutabilni! Prvi ili bolje reći gornji, je morao biti postavljen negdje prije same bočne ulice, tamo već nema funkciju?! Oznaka za pješački prelaz, obzirom da smo vozačima već naložili, naredili da smanje brzinu na 30 km/ čas uz obrazloženje ta je to zbog ležećeg policajca je sasvim dovoljan za vozače jer su tu već i onako usporeni a ako je potrebno, može se brzina ograničiti i na 20 km/čas ili mnogo ranije, sve ono što upozoravamo u tom djelu se može označiti i kao ZONA sa obaveznih 20 ili 30 km/čas. Na primjer ovakav saobraćajni znak:

Idemo dalje, stub broj 4. sa obavještenjem da je zabranjeno zaustavljanje i parkiranje, je toliko obespravljen na toj lokaciji, da je njegovo postojanje apsurdno? Kao prvo, u određenim razdobljima dana, pred početak ili završetak nastave u prvoj, drugoj ili međusmjeni, vozila su „postrojena“ jedno do drugog, pa čak i po lijevom trotoaru? Interesantno, policija ne reaguje jer ima je jasno, predpostavljam, u kakvom smo svi „sosu“? Slika koja slijedi:

Drugi, donji saobraćajni znak, obavještava vozače da su u jednosmjernoj ulici i da se kreću samo u tom smjeru??? Smiješno, bar dok vozači iz bočne, sporedne ulice koja se koso uključuje u Vojvode Stepe, imaju mogućnost skretanja desno, u TAJ SPORNI DIO ULICE SA 20 METARA DVOSMJERNOG SAOBRAĆAJA!!!

Napominjem, između ostalog i zbog ove, nekada, stvarne potrebe išlo se u realizaciju i prosjecanje ulice Jovana Dućića i spajanje ulica Knez Ivo od Semberije sa već postojećim kružnim tokom na početku Račanske ulice. Tim projektom, odnosno njegovom realizacijom, stvoreni su uslovi da stanovnici Popova i Amajlija dobiju funkcionalniju saobraćajnicu. Odmah posle toga, trebala je usliediti korekcija saobraćaja u ulici o kojoj polemišemo čime bi se ukinula mogućnost dvosmjernog dijela saobraćaja, tačnije od ulice Braće Gavrić (kafe ŽI-BO) do ulice Karađerđeve.

U slobodnom prevodu, skoro 15 godina se čeka na ove potrebne korekcije u saobraćaju ali, očegledno, nikome nije bilo do toga? Po prvi put, 23. maja 2022. godine, moja malenkost je na portalu Bijeljina Danas, objavila probleme ulice Vojvode Stepe i taj tekst vam je i danas dostupan na cijenjenom portalu. Još tada sam objavio ovu šemu o mogućem i potencijalnom načinu rješavanja ovog problema pa vam tu šemu nudim i sada:

Sad ću vam sa novih nekoliko fotografija „približiti“ i ovih, spornih 20-tak metara sa dvosmjernim saobraćajem:

Na kraju ovog, najspornijeg dijela ulice Vojvode Stepe, pogled i na dio ulice sa koje se skreće lijevo u ulicu Braće Gavrić i desno u kompleks stambenih vojnih zgrada koja takođe nosi ime Braće Gavrić i taj dio ulice je segment posebno urađenog prijedloga uređenja okoline škole Vuk Karadžić o kome ću nekom drugom prilikom ali ni o tome niko ne razmišlja ili bar ne čini nikakve pomake. Moja šema to predstavlja ovako:

Na terenu, to izgleda ovako.

Fotografije to sve jasno prezentuju:

Jedna interesantna „sitnica“, direktor škole, gospodin Račanović je uzurpirao dio trotoara i opremio parking sa svoje privatno vozilo a vi ostalo osoblje idite u školsko blato a roditelji neka se snalaze kako znaju i umiju? Odličan primjer za sve ostale stanovnike od jednog pedagoškog radnika, člana Savjeta za bezbjednost saobraćaja u našem gradu…?! Sve izneseno je na prethodnoj fotografiji!

Ili još bliže:

Prvi dio priče o problemima i anomalijama iz sfere saobraćaja u ulici Vojvode Stepe ste pročitali i vidjeli, četvrti put!?