Bijeljina, 27. avgust 2026.g.

Političke igre sa svih strana se nastavljaju a kako nam se približava 04. septembar i zvanični početak izborne kampanje možemo očekivati i ozbiljnije predstave od ovih, kao i ove iz Glavičica, na primjer.

Ova današnja konferencija za pojedine novinare i medije je po mnogo čemu svojevrsna predstava koja je imala ulogu podnošenja izvještaja o „radu“ gradonačelnika, te njegovog Odjeljenja za društvene djelatnosti. Koliko sam mogao primjetiti, danas nije bilo nikakvih projekata, izvještači, neki stari, od juče a i neki novi pa su i priče utoliko bile paušalne?

I kao što to već dugo vremena, gradonačelnik pokušava da oponaša  institucije i pojedince iz Banja Luke, pa je tako i u svom „izvještajnom“ periodu od 6. godina svoje vladavine zaokružio i neke velike cifre oko nekih ulaganja u školstvo i učenike!

Šta je bila obaveza Gradske uprave a šta nije i ko je sve šta učenicima poklanjao, to više niko i ne zna jer hvale su puni i jedni i drugi, ali došli su do cifre od 23. miliona KM?

Po mojoj ličnoj procjeni to je pandam onoj cifri od 42 miliona KM uloženih u Grad Bijeljinu iz Banja Luke a po meni je sporno samo vrijeme ulaganja i jednih i drugih?

To je, po meni ostalo nedorečeno, inače u cifre se i ne razumijem ali ono što znam je da ovo današnje ozvaničenje početka nove školske godine, na ovakav „svečan“ način, nešto sasvim novo?!

A zamislite još, putem konferencije za novinare, što nije uobičajena praksa te mi u ovom trenutku ostaje samo tajna, da li posle „izvještaja“ neko od novinara postavi i neko pitanje kad već nije bilo mikrofona BNTV ???

Jedno je sigurno, i u buduće će na ovakvim „predstavama“ sve  manje biti pravih televizija a direktne prenose će upriličavati neki od portala iz našeg Grada?

Elem, dolazi nam nova školska godina i po ko zna koji put smo čuli gradonačelnikove „zakletve“ da ,,djeca zaslužuju najbolje, a opredjeljenje Grada Bijeljina je da im se to i obezbijedi”.

Potom, -Cilj nam je da naša djeca rastu i budu srećna. Činimo sve da im omogućimo kvalitetne uslove za odrastanje i školovanje, jer najveće bogatstvo svakog društva su djeca i mladi”, rekao je Petrović i naglasio da će Grad Bijeljina nastaviti da ulaže u obrazovanje.

Zatim, jedno klasično ulijetanje u „ofsajd“ zamku što mu je svojstveno svih ovih 6. godina iz izvještajnog perioda, pa reče, hoću reći obeća:-Gradonačelnik Ljubiša Petrović, najavio je da će sve zaostale subvencije za mjesečne karte za osnovce biti isplaćene do kraja septembra, a za srednjoškolce do kraja oktobra, te školarcima poželio srećan početak školske godine.

Ovde je predstavi mogao i biti kraj da nije bilo zacrtano da se nešto kaže i o javnom prevozu te se gradonačelnik odlučio da na tu temu nešto kaže i gospodin Milan Lazarević koji je sa ciframa ublažio ovaj šou jer je činjenica  da je po novom konceptu prevoz djece jeftiniji. Subvencije se uplaćuju prevoznicima a ne roditeljima koliko im je do kraja prošle školske godine uplaćivao na tekuće račune a kako je redovno uplaćivao, i sam je referisao svim prisutnim!?

Dakle, ovo sa prevozom učenika je, realan napredak ali ne samo za djecu nego i za sve građane!

Međutim, vaš gradonačelnik je pripremajući se za ovu šou konferenciju, izvještajnog karaktera, zaboravio da je on lično, kao ljekar, predsjednik Savjeta za bezbjednost saobraćaja Grada Bijeljina te da je tim povodom i samo tim povodom, bar ovih nekoliko godina pred kraj avgusta „mobilisao“ ovo tjelo gdje su se, po uobičajenom principu, pjevale „pjesmice“ o bezbjednosti u saobraćaju sve naše djece i učenika svih škola!

Za sada, nemam informaciju, jer je kriju od ovog saobraćajnog portala i moje malenkosti kao urednika, da li su je uopšte i pripremili i kad je planiraju održati?

Zbog toga, smatram da je značajno da je gospodin Lazarević, umjesto na sjednici tog Savjeta, na ovoj konferenciji, u drugom dijelu svog izlaganja, po prvi put, našoj javnosti nešto nagovijestio ali bez datuma realizacije, šta će se dešavati sa autobuskim stajalištima koji su još uvijek u nekom planu??? Sa tim u vezi je naglasio:

-Sva stajališta će biti natkrivena, obilježena horizontalnom i vertikalnom signalizacijom, biće istaknut red vožnje, a u pripremi je i izrada aplikacije za praćenje sistema javnog prevoza”, rekao je Lazarević i naglasio da se kupljena mjesečna karta može koristiti cijeli dan u zoni za koju je kupljena.
Hvala mu, što napokon nešto rekoše i na tu temu, mada koncept savremenog stajališta čine i još neki elementi ali ipak nije imao hrabrosti da kaže kad se to planira uraditi jer, razumijem ga, stajališta je 350 ukupno a za njih treba jedan čitav KLAVIR!!!

Na kraju, ova šou konferencija ne bi bila konferencija da se izlagačima ne postavi i nekoliko pitanja a tiču se bezbjednosti djece svih uzrasta u saobraćaju?
Sa tim u vezi, moja pitanja su sledeća:

1. Kad će Grad Bijeljina, na jednoj od hitnih sjednica Savjeta za bezbjednost saobraćaja pokrenuti preregulaciju saobraćaja kod osnovnih škola Vuk Karadžić i Sveti Savo kao i sjedišta i osnovnog objekta dječijeg obdaništa Čika Jova Znaj?

Pristup autima roditeljima do sva tri objekta je toliko otežan a samim tim i rizičan tako da je bezbjednost učenika osnovni problem!

Na tu temu upozoravali smo, davali predloge i molili sve nadležne da se uključe u rješavanje bar djelimično ovih problema ali svi „sjede i ćute“ u već spomenutom i spornom Savjetu za bezbjednost saobraćaja Grada Bijeljina i tome je već došao kraj!

Sličan slučaj je i sa osnovnom i srednjom muzičkom školom, Stevan Stojanović Mokranjac, pa da vas čujemo gospodo bez ideje i vizije ?           

• Koliko su vam ta ista djeca bezbjedna u saobraćaju dok pješice idu u školu, vraćaju se iz iste ili se kreću trotoarima, pješačkim prelazima, šetalištima i parkovima kad vam biciklisti i motociklisti izvode bravure sa svojim dvotočkašima, kao juče u gradskom parku kad je jedno povrijeđeno dijete hitno prebačeno na hirurgiju gradske bolnice Sveti Vračevi?
• Koliko vam te iste djece lično vozi te iste bicikle, trotinete i skutere po cijelom Gradu jer „zabrane“ i kontrole ne postoje?!

Subordinacija, po tim pitanjima na relaciji, uprave škola, roditelji, Savjet i policija, ne postoji? Dokažite suprotno? To vam je isto kao kad bi ja, svojevremeno organizovao karting trke po gradu bez ikakve organizacije i kontrole a u skladu sa Elaboratima bezbjednosti!!!

• Koliko djece, raznih uzrasta, zajedno sa svojim roditeljima, a od    koga će i učiti nego od roditelja jer stalno kažemo da sva kultura i vaspitanje idu i polaze iz kuće, se vozaju sa biciklima vozeći bicikle preko pješačkim prelaza, uporedo sa biciklistima? To što gori zeleno svjetlo za bicikliste ne znači ništa! To je svjetlo koje reguliše kretanje isključivo pješaka!!!
• Kad će uprave osnovnih i srednjih škola na sastancima Savjeta za bezbjednost saobraćaja zajedno sa svim prisutnim članovima, pokrenuti pregovore sa Ministarstvom za prosvetu i kulturu kao i ostalim resornim ministarstvima oko uvođenja bilo kakvog edukovanja djece pa i srednjoškolaca iz oblasti saobraćaja i pitanja obuke u završnim razredima srednjih škola i priprema za sticanje vozačkih dozvola? Šta još čekamo? 22. vijek a do tada da čitamo izvještaje o nastradalim u saobraćaju? Probudite se gospodo, primate li plate za svoj rad? Imate li kakvu odgovornost? Imate, itekako!
• I na kraju, u našoj Semberiji imamo stotine raznih sportskih klubova sa desetinama selekcija pa i onih učeničkih! Ako vam je stalo da toj djeci stvorite uslove za pravilan i zdrav razvoj, kao što se zaklinjete, obezbjedite da sva djeca i svi sportisti uopšte, odgovarajuća ljekarska uvjerenja dobijaju besplatno a bar vi gospodo ste stručnjaci za subvencije, donacije, i razne načine da stičete podrške zajednice i riješite to, još u ovoj predizbornoj kampanji koja je na pragu kao i već uobičajene kvote iz budžeta koje se ne isplaćuju sportskim klubovima?

      Do sledeće šou predstave u našoj Bijeljini, toliko.

Na zvaničnoj internet stranici Grada Bijeljina, dana 18. februara, tekuće 2026. godine, osvanuo naslov: „Petogodišnja borba za semafor najzad pri kraju“?

Šta se to smatralo kao kraj, lično sam još tog dana bio svjestan, jer u uvodnom dijelu teksta, je pisalo.

Gradonačelnik Bijeljine, Ljubiša Petrović potpisao je ugovore sa izvođačima radova za izgradnju svjetlosne saobraćajne signalizacije i „prateće“ opreme, kao i za uređenje trotoara, AUTOBUSKOG STAJALIŠTA  pristupnih rampi u zoni Osnovne škole „Jovan Dučić“ u Patkovači. Ukupna vrijednost projekta iznosi, blizu 230.000 KM.

Prema potpisanim ugovorima, preduzeće „Telefonija Vidaković“zaduženo je za izgradnju pješačkog semafora u vrijednosti 54.500 KM, dok će radove na uređenju trotoara, AUTOBUSKOG STAJALIŠTA i pristupnih rampi, u iznosu od oko 175.000 KM, izvoditi preduzeće „Galaks niskogradnja“.

ROK ZA ZAVRŠETAK RADOVA JE DEVET (9) MJESECI?!

Iskreno, lično, kao neko ko je zvanično u saobraćaju kao inženjer drumskog saobraćaja, te kao urednik ovog saobraćajnog portala, vlasnik proizvodne metalske firme, izvoznik još od 1989, godine konstrukcija za liftove i neko ko je bio u svojoj karijeri učesnik na stotinama tendera, t.j. javnih nabavki ni ovog puta neću biti neiskren!

Kao prvo, već spomenuti naslov koji je objavio Grad Bijeljina, „Petogodišnja borba za semafor najzad pri kraju“, vam već sve govori bez obzira na vaše godine, obrazovanje i iskustvo?!

Volio bih da taj isti gradonačelnik zvanično, na toj istoj, zvaničnoj stranici objavi ,ne ono što je, tog 18. februara objavio a to je decidan proces komunikacije sa JP Putevi Republike Srpske, nego osobe, imenom i prezimenom koje su zvanično učestvovale u svoj toj komunikaciji sa, takođe odgovornim osobama koje su se bar zvanično potpisivale na sva akta u toj korespodenciji na relaciji JP PUETEVI RS – Gradska uprava Bijeljina!?

Tada bih realno mogao proglasiti krivce za ovaj cirkus koji je počeo prvim dopisom od strane GU Bijeljina prema JP PUTEVI RS a to je bio  mart 2021. godine???

Znači, to mogu izračunati i sva djeca koja su rođena marta mjeseca 2021. godine i sada pohađaju jednu od predškolskih ustanova u našem Gradu!

Dok se sve ovo dogovoreno i potpisano tog 18. februara završi, ako bude po datumima iz ugovora je 18. decembar 2026. godine???

Zašto, zašto i zašto po stotinu puta?

Znam ja da će to biti gotovo do kraja septembra i ne samo ja. Nije tu potrebna posebna pamet niti snalažljivost! Zar nije bilo idealno dok traje školski raspust, t.j. do 01. septembra da bude sve gotovo i pušteno u rad?

Odgovor meni lično, nije potreban.

Pa, Patkovača je naglo rasla ovih tridesetak godina, za nju su se vodile žestoke „borbe“ svih političkijh opcija! Sa tim u vezi, nema šta se tim mještanima nije nudilo, obećavalo i čime ih nisu „kupovali“ jer glasačko tijelo veliko, struktrua šarolika i svi, ama baš svi su tu „zakopavali“ ne sjekiru, nego ašov ili budak.

Mnogo šta od toga se i vidi, nema dileme, a zna se i kako je to sve išlo, ko su čiji aktivisti obilazili sve pa i moju malenkost, sasvim slučajno, naravno!

Kad bi prolazili jedni izbori, onda su „poražene“ strane, i to odmah započinjale svoje nove kampanje i tako je to išlo od izbora do izbora.

Međutim, te 2020. godine, kad mlađani Petrović zasjede u fotelju, on sa svojim timom sačini čitavu listu evidentiranih potreba za Patkovaču, zvanično predgrađe ove „velike“Bijeljine.

Tako da slučajno nešto ne pogriješim a mi apolitičari, tu moramo biti oprezni, iznosim vam i drugi dio teksta koji je 18. februara objavljen na zvaničnoj internet stranici Grada Bijeljina i on glasi:

Ovi radovi predstavljaju odgovor na dugogodišnje zahtjeve mještana Patkovače za povećanjem stepena saobraćajne bezbjednosti, posebno u zoni škole i frekventnog pješačkoh kretanja. Iako je riješ o magistralnom putu, za koji su nadležni „Putevi Republike Srpske“, finansiranje postavljanja semafora u potpunosti je preuzeo Grad Bijeljina, s obzirom na to da su se „Putevi RS“ izjasnili da ne mogu finansirati ovaj projekat.

Gradonačelnik Petrović je istakao da je cilj Gradske uprave da se u centralnoj zoni Patkovače, gdje se nalaze crkva i škola, dodatno uredi prostor, te da se obnove prostorije mjesne zajednice.

Planirano je i „formiranje“, (čudan termin,) Spomen-sobe poginulim borcima, prostora za druženje penzionera, kao i izgradnja ambulante porodične medicine, kako bi mještani ovog naselja dobili kompletnu i funkcionalnu cjelinu.

To gradonačelnik izjavi, ne tako davno, 18. februara ove godine, znači prije 6 mjeseci a koliko je to sve ozbiljno, zaključite i sami?

Prije nego nastavim priču o ovom istorijskom saobraćajnom objektu u Patkovači, moram radi cjelokupne javnosti, napisati i sledeće a vi, posebno patkovljani a i svi ostali procijenite i dajte realne i iskrene ocjene?

Patkovača je 1991. godine imala 646 stanovnika u 248 domaćinstava. Sledećim popisom 2013. godine, stanovnika oko 2728 stanovnika u oko 1000 domaćinstava i u globalu to je već tada bilo više za oko 4,3 puta.

Kakvo je stanje danas, je lako saznati ali pitao bih, šta su i o čemu razmišljali ti veliki umovi koji ne samo da su Grad Bijeljinu zadržali na nivou „kasabe“ nego je gurnuše u stranputicu a tako su bili sposobni političari?

Na žalost, nismo ih, skoro nikad imali, onakve koji su razmišljali kroz vizije, razvoj i mnoge faktore na koje se i nije moglo uticati?

I konkretno, na mjestu sadašnje škole koja je građena u tri faze, koliko se sjećam bilo je fudbalsko igralište. Uostalom kao i u svim selima niže Bijeljine a prema Janji. Za ova vremena nije baš pametno ali eto, tako nam je?

Uostalom ta fudbalska igrališta nisu na smetnji baš mnogo? Saobraćajna statistika bi izbacila sve negativnosti tih lokacija ali sve to se može držati pod kontrolom.

I stadion Radnika, t.j. gradski stadion u Bijeljini nam je ostao u centru grada pa opet ovaj iskusni ljekar nam uz njega „ugura“ i fiskulturnu salu???

Da smo imali vizionare, arhitekte i projektante ali ljude koji ne bi dozvoljavali da nam svaki gradonačelnik, svako za sebe te ljude ponižava jer on je nešto obećao, onako ofrlje u zavisnosti, da budem skroman od raspoloženja a i potreba sredine???

Rezime, Patkovači dodijeliše drugu lokaciju za fudbalsko igralište, fantastičnu, daleko od magistralnog puta a školu na magistralni put?!

Osim toga, dajmo i crkvu preko puta ali kraj magistralnog puta i tako redom, dođe i obdanište i stihiji nema kraja a bar u Patkovači je bilo i ima još odličnih lokacija?

Da je se znalo i htjelo, još 1992. ili 1993. godine bi se znalo gdje se to Bijeljina širi? Stanovništvo pristiže, ide na njive u nepoznato i kupuje imovinsko neuređene površine i dan danas imaju prilazne puteve širine 3 metra i mnogo toga neuređenog.

E tako vam je moji patkovljani, semberci i bijeljinci, gdje god da ste rođeni, tu ste i krajnje je vrijeme da počenete živjeti u uređenoj sredini ali i razmišljati svojom glavom, ako mislite da tako treba.

I, konkretno, 12. i 13. avgusta, znači prije 5. dana započeli su radovi na građevinskom dijelu radova, t.j. iskopa i betonaže stopa za taj đački semafor i sve to oko njega.

Radovi oko AUTOBUSKOG STAJALIŠTA ni na vidiku a mene najviše interesuje kako će ono izgledati? Po kojim standardima i hoće li ono biti pravi uzorak za svih 350 stajališta koje ova vaša gospoda iz GU, specijalista za saobraćaj izjavi da ćemo ih imati u Gradu Bijeljina.

O tome, ćemo ipak malo kasnije, kad počne školska godina, tako je najpraktičnije???

Autobusko stajalište se još ne radi ali zato se asfalt postavlja i na ovim malim uličicama u Patkovači, čak istog dana kad i ovi radovi na semaforu!!!

Šta mislite, kad bi gospoda trebala da projektuju zaobilazanicu oko Patkovače ili bilo koji veći i skuplji projekat kad bi se to stiglo i sa kojim stručnjacima?

Slično pitanje je, kad će se reparirati i uraditi raskrsnica u Ljeskovcu o kojoj sam pisao i radio prilog za TVBN? Plan raskrnice sa tri trake na magistralnom dijelu pa onda u drugoj fazi pametni semafor…Skicu imam i obećanja, takođe ali nije aktuelno sad do zime, dok ne saberemo karte, vidimo koliko imamo bodova i šta nam je činiti.

Ovaj predmetni semafor ćemo dobiti, gradonačelnik je obećao ali sve ostalo što je obećao 18. februara, nisam siguran da će Patkovača i njeno stanovništvo dobiti uskoro.

Međutim i bolje je da trenutno ništa više i ne rade dok ne pronađu novu lokaciju za sve zajedničke i neophodne objekte potrebne za život ovog stanovništva?

Ova gospoda predvođena ovim vašim ljekarom neka je živa i zdrava ali, posle ovih 6 godina ne obećava ništa sem kotlićijada, lovačkih večeri sa tombolama, regata sa tombolama i zapamtite, tombole su sastavni dio svih budućih aktivnosti, od onih na gradskom trgu do onih u gradskom, osušenom parku?

Mjesna zajednica Ledinci, jedna od najvećih u Gradu, sticajem raznih okolnosti ali i dugogodišnjeg nerada na infrastrukturi u njoj, dođe na našu listu, na kojoj su već mnogi znani i neprimjećeni problemi u Gradu, uopšte.

Račanska ulica je već odavno sporna za stanovnike a i sve ostale koji imaju potrebu kretati se tom ulicom, pješke, biciklom ali, sa autom je baš alarmantno!

O njoj već dugo „brinu“ gospoda iz Direkcije za igradnju i razvoj Grada a po nalogu, prošlog a i aktuelnog gradonačelnika i još uvijek čekamo tu „dijagnozu“ ali ili ne znaju da li još smiju u javnost ili se dijagnoza permanentno mijenja, dorađuje i, nadamo se ide ka svom kraju, odnosno zvaničnoj prezentaciji…?

Međutim, problem o kome bih želio danas da vam skrenem pažnju je ulica Srpske dobrovoljačke garde. Nedavno sam je spominjao u kontekstu anomalija urađenih u ulici Kralja Dragutina a vezano za saobraćajnu signalizaciju ali suština osnovnog problema vezanog za ulicu koja je već sad „žila kucavica“ saobraćaja što se tiče u našem Gradu, je trebao biti registrovan još aprila mjeseca 2023. godine?!

Trebalo je ali nije?

Naime, tada je investitor, kompanija „Pavgord“ dobila, građevinsku dozvolu ili već neki drugi adekvatan dokument kojom se u javnosti saznalo da će u našoj ulici u vremenu koje dolazi graditi velelepan stambeno poslovni objekat.

Naravno, moje interesovanje nije urbanizam i prostornu uređenje ni investicije u ovoj oblasti ali problem parkiranja vozila i saobraćajnih mogućnosti pristupu tim objektima, svakako jeste.

Obzirom da su zahtjevi prema izvođačima i investitorima već odavno poznati a znamo da su veoma zahtjevni i papirološki veoma obimni, logično je bilo da je naša gospoda koja brine o regulacionim planovima za grad Bijeljinu, već tog, aprila mjeseca 2023. godine, znači prije 3.5 godine, znala da danom završetka tog objekta i useljenja stanovnika i korisnika poslovnih prostora, nastaje novi period i uslovi u funkcionisanju saobraćaja u tom dijelu Grada?

Da li je do danas, avgusta mjeseca 2026. godine, neko od nadležnih počeo razmišljati  u tom, spornom vremenu koje dolazi, nije mi poznato ali ono što mi je poznato da je u procesu izdavanja građevinske dozvole, Grad Bijeljina, osporio izdavanje istog, te je potrebni dokument izdalo Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju. Tako je, u tom kontekstu Grad Bijeljina, praktično zaobiđen?!

Jedna vrsta kohabitacije je, dakle opet ostavila traga i zbog toga, koliko mi je poznato je i nastao ovaj problem koji je TEMA, na koji želim da ukažem i zamolim hitno rješavanje, te u tom smislu, ponudim i skroman prijedlog našeg portala „uretrovizoru.com“.

Usput da obavijestim neobaviještene, Gradu Bijeljina je 27. februara 2023. godine uplaćeno od strane investitora 3,6 miliona na ime građevinske rente.

Malo li je?

Gdje se po zvaničnim dokumentima i regulativom troši taj novac?

Pod pretpostavkom da ideja još nije ni rođena a uz činjenicu da je naša ulica Srpske dobrovoljačke garde već preopterećena, krenuću od početka, kako mjesta gdje ulica počinje tako i o cjelokupnom poduhvatu koji bi koliko, toliko ublažio probleme koji nam se približavaju.

Dakle, sa mjesta gdje se u predmetnu ulicu uključuje ulica već mnogo spominjana kao, takođe jedan veliki problem za naš Grad a to je Vojvode Stepe koja je zbog pređašnjih predispozicija u poslednjem renoviranju mogla imati i treću saobraćajnu traku ali obzirom da se gradio i kružni tok, ostalo je ovako kako je i danas.

Spomenuh kružni tok, kod Monda, kao i svi ostali, ovi gradski, kružni tokovi, ostade malih dimenzija a skoro svi su građeni, skoro svjesno kao mali jer ponuđene površine su bile nedovoljne za nešto veće i ozbiljnije.

U vrijeme, izgradnje tog kružnog toka, osnovna želja je bila omogućiti prolaz mještanima Amajlija i Popova da putem ulice Jovana Dučića imaju nesmetanu komunikaciju a mimo Braće Gavrić i Vojvode Stepe gdje je već godinama opšti haos?

Dakle, kao prvo taj kružni tok bi se morao dodatno proširiti, samo za toliko da se omogući u njegov ulaz uvođenje 2 saobraćajne trake, od AMD Sigurnost te i iz Jovana Dučića a sve to kako bi iz kružnog toka obezbijedili dvije izlazne trake prema novom objektu Vanekov mlin i sad već nazirete dio rješenja?

Od kružnog toka ulica funkcioniše između debelih stabala, ogromnog korijenja i sve je tako dok se saobraćajnica proteže paralelno sa kasarnom u našem Gradu a to je oko 300 metara.

Prijedlog je „uzurpirati“ jedan dio prostora od Saborne crkve i dalje, uz uklanjanje 10 stabala sa zelene površine u narednih 200 metara bi bilo idealno izgraditi još dvije saobraćajne trake i to bar do glavnog ulaza u „Vanekov mlin“ a to je dužina oko 200 metara.

U toj visini, a obzirom da se u taj poslovno stambeni kompleks kao glavni ulaz koristi taj dio objekta a po projektu po kome je sve građeno, od dvije nove trake, lijeva bi bila predviđena za sva vozila koja dolaze iz centra grada, uz prethodno postavljen semafor bi se, uz proračunate intervale omogućavalo ulaz u navedeni kompleks.

Oni koji bi sa kružnog toka željeli dalje, ravno ulicom ka Novom Selu bi bila ostavljena ta jedna saobraćajna traka koju bi uz sve poteškoće i važeće norme, trebalo „provući“ sve do skretanja u ulicu Kralja Dragutina, čime bi i taj dio ulice i praktično dobio treću saobraćajnu traku?!

Sreća, pa se još u vrijeme austro-ugarske vladavine a pogotovo što je to bio put za Novo Selo, te ta ulica ima neophodnu širinu u čije dimenzije bi se mogla „upakovati“ ta treća saobraćajna traka.

Naravno da bi se i tu jedan dio stabala i postojećih instalacija morao „prepakivati“ ali, bože moj, valjda će i tu, nekad, biti kanalizacija i sve ostalo?

Elem, sagledavajući saobraćajnu infrastrukturnu kombinatoriku u ovoj ulici a obzirom na nove okolnosti, to bi bilo to, onako nagrubo!

O detaljima neka razmišljaju ovi stručnjaci koji to rade za plate ali da još malo pojednostavim.

Naša ulica od skretanja ka „5.jezera“, t.j. u ulicu Kralja Dragutina, bi u dijelu do ukrštanja sa Mučenika Romanovih bila i dalje jednosmjerna a ulica Kralja Dragutina bi bila takođe jednosmjerna ali za one koji ulaze u grad, ulicom Mučenika Romanovih, pa kroz Kralja Dragutina se, ravno, znači sa potrebnim ispravljanjem saobraćajnice kod samog uključenja, imala dvije saobraćajne trake i sve tako do kružnog toka?!

Dakle koji ulaze u Grad i žele u Vanekov mlin ide desnom trakom i na već planiranom ulazu u isti a kod budućeg semafora ulaze u stambeno-poslovni centar ali sa još jednom mogućnošću da u taj kompleks uđu i na rezervni ulaz, odmah na početku istog kad dolazite od Novog Sela.

Ostala vozila koja ne interesuje Vanekov mlin, lijevom saobraćajnicom idu do kružnog toka i dalje, po želji i mogućnostima postojećih saobraćajnica…

Ovo je samo nagrubo, jedna od varijanti, poštujemo i sve druge prijedloge a mi samo želimo da čujemo da neko i o ovom problemu razmišlja ali i nešto radi.

Da bi se nešto dobilo a što se tiče saobaćajne infrastrukture pored ideja, rada i novca nešto se mora i žrtvovati. Na primjer, neko prestaro stablo, nešto zelenih površina koje se vrlo često i ne održavaju, svako od tih komšija i malo svog prostora ali, u svakom slučaju, najviše se dobija!!!

Ako gledamo u budućnost i posmatramo cijelu MZ Ledinci, posle uređenja Račanske ulice i još nekih uličica i „slijepih crijeva“ te sa cijelom dužinom ulice Srpske dobrovoljačke garde, sve se mora raditi planski, sistemski a u tom kontekstu ne mogu a da ne spomenem i tu bivšu kasaranu JNA, u kojoj sam proveo značajan dio svog života!

Ona nam je „ostala“ u centru grada, bar po ovim novim parametrima a zauzima ogromnu površinu velike vrijednosti i po meni, ona više nikome u BiH neće trebati jer ova trenutna globalna svjetska politika u potpunosti potvrđuje ove moje tvrdnje.

Bože moj, neko će nekad i to doživiti ali o svemu se mora razmišljati i gledati preko brda kao i o ovoj našoj ulici Srpske dobrovoljačke garde čiju formu neko mora rješavati, hitno, odmah i danas!

Imamo li ljude za takve poduhvate, gledano sa bilo kog aspekta, od politike do struke ali i volje, zaključite sami jer niste naivni a sve se vidi i sve se zna.

Dan pred Slavu Grada Bijeljina, Svetog Pantelejmona, dakle 08. avgusta a posle male, osvježavajuće kišice, ugrabih vremena da i ja lično doživim šta nam to JGPP u našem Gradu donosi ili nudi.

Ovi tropski dani u Semberiji su me onemogućili da to uradim i ranije ali, najbitnije je da se to i desilo, te osjećam potrebu da o mom doživljaju, upoznam i širu javnost a osnovni razlog je skeptičnost velikog broja sugrađana.

Obzirom da, rekao bih, velika većina sugrađana, jednostvano ne shvata šta nam JGPP donosi u Gradu koji već podavno ima potrebu za ovom vrstom usluge a razlozi za to su sve dublji i opravdaniji.

Poznavajući mentalitet ovog našeg, prosječnog semberskog građanina, lično sam i očekivao ovakvo ignorisanje a evo i zašto, jer moja malenkost kao rođeni semberac a koji je po mnogo osnova imao priliku sarađivati sa našim stanovništvom, i tvrdim da ga odlično poznajem, daću svoje viđenje, onako iskreno i realno.

Napominjem, ovo je stvar mentaliteta a ne manjkavosti koji uočavamo od samog starta i početka funkcionisanja javnog prevoza, t.j. od 01. juna ove godine. O tome ću u drugom dijelu teksta jer i jedni i drugi razlozi, odnosno čunjenice bi trebale imati istu težinu i svrhu.

Svoj zadatak shvatam kao neko ko je iz predmetne struke a o aktuelnoj problematici mogu bar javno izložiti svoje mišljenje i stavove uostalom kao i uvijek do sada.

Naš mentalitet, kaže kakav prevoz, da me neko vidi i odmah će reći, vidi ovoga, nema više para, sad se vozi gradskim prevozom?

–Ili, vidi, ni auto nema više ono koje je imao, očigledno da „tone“?

–Ja da čekam kad će se ovi smilovati da naiđu, neću vala, dok mogu da vozim idem ja sa mojim autom pa koliko košta da košta!

–Ma moram se obući posebno i prikladno a šta počne kiša. Valja mi nositi i kišobran, plus ako hoću da kupim lubenicu i dinju, kako to izvesti?

–Hoću ja da skrenem u par prodavnica, hoću i uvjerenje da izvadim…?

–Ovo su potencijani razlozi stanovništva srednjih ili onih malo satrijih, a kakva su obrazloženja naše omladine, već debelo naviknute na visoke standarde, neću ni da pokušavam, bilo bi preopširno…?

–I da se zadržim na mentalitetu, našem, prosječnom, sjećam se priča, zar da moje dijete ne položi vozački od prvog pokušaja, to ne smijem dozvoliti a ja u kući imam 3 auta i sin od malena vozi auto a oni će da mi ga obore jer, to i to i tu nema kraja.

Morao sam i ovaj momenat spomenuti pogotovo što je i sada na snazi, primjenjuje se permanetno i zato i imamo vozače sa sumnjivim sposobnostima.

Uglavnom, naveo sam nekoliko razloga što je naš narod „udaljilo“ od tog javnog prevoza!

Pored činjenice da mi sve ne prihvatamo tek onako, bez provjere, osim političare, oni nam za čas legnu ili ne legnu, za njih smo eksperti???

Zbog te nepovjerljivosti, lično sam bio skeptičan i prije nego sam saznao detalje iz zvanične Studije i siguran da sam da uspjeh, t.j. zaživljavanje ovog koncepta, zavisi od dva faktora.

Prvi je ozbiljan pristup GU i prevoznika a drugo je vrijeme koje je potrebn da velika većina građana to okuša lično a uz već formirana iskustva prethodnika.

Na vrijeme ne možemo baš mnogo uticati ali možemo mnogo šta preduprediti i uticati, da to vrijeme što manje traje. Za tako nešto, neophodna je reklama, klasičan marketing, mnogo više priče, iznošnje u javnost što više detalja vezanih za funkcionisanje, pravila i sve ono što, recimo beograđani, znaju već decenijama.

Oni su se zato veoma lako navikli i na potpuno besplatan i idealno organizovan JGPP u jednom velegradu i, usput, imaju problem sami sa sobom zbog drugih razloga ali eto, bog ih „pogledao“, žive u metropoli!

Dakle, marketing, angažovanje medija, stručnjaka pa i nekih pogodnosti ali to je siguran sam neophodno!

To je onaj lakši dio posla a ono što je mnogo ozbiljnije i zahtjevnije je pravovremena priprema infrastrukture koju građani ako ne prepoznaju, neće tako rado u avanture! Da siguran sam!

E to je taj dio priče o kojom sam već prije nekoliko godina pisao, upozoravao ove vaše stručnjake ali, sujeta je čudo a ne znanje ili lijenost još mnogo veća prepreka!?

Gospoda, u ovako zahtjevan i „rizičan projekat“ nije trebala sebi dozvoliti da mnoge poslove „lome“ preko koljena“?

Ali ta nova autobuska stanica i pritisak građana i medija je umnogome uticao da se pogube konci u Gradskoj upravi!

Vaš gradonačelnik je moju malenkost, prilikom susreta na gradskom stadionu, pored već detaljnih pregovora koje smo imali na njegov poziv još od juna 2022. godine, vidio kao osobu koja može nešto pomoći a obzirom da sam ga već ranije upoznao da otvaranje i puštanje u rad nove autobuske stanice je u debeloj vezi sa početkom JGPP u našem Gradu, jer pričali smo o tome.

Međutim, koliko jedan medicinski radnik poznaje tu problematiku i postupke, na njegovu molbu da se „uhvatim“ izrade Studije koja je, kasnije, dočekala mladog Milana Lazarevića ali pošto sam mu obrazložio da Studije rade timovi raznih struka a ne pojedinci. Tada je „zakovao“, nakratko ućutao i bilo je očigledno, to je shvatio ili bolje reći nije shvatio i smatrao je da ga ja odbijam i hvala bogu da je se sva ta kombinatorika tako i završila.

Ovo sam naveo samo zbog te veze Studije i nove autobuske stanice koja je bila neraskidiva jer novu autobusku stanicu preuzima firma koja će izvršavati i JGPP u Bijeljini a proces javne nabavke nije bio ni u pripremi, zvaničnih razgovora nije bilo…a sa druge strane da samo ovu priču, dodatno uozbiljim jer, već tada sam imao mnogo informacija.

Njihovo neiskustvo ih je samo zavlačilo u sve veći procjep a nisu imali hrabrosti, (a na šta sam ih upozoravao 2 godine), da to javno iznesu u javnost i tako izbjegnu razna nagađanja?!

Naprotiv, svako njihovo gostovanje na BNTV je na svo insistiranje medija imalo je kao posledicu samo još veće zapetljavanje?

I umjesto da su paralelno sa izradom Strategije donijeli odluku da se infrastruktura na našim saobraćajnicama mora dovesti u mnogo ozbiljniji nivo, oni na tome nisu ništa radili?

Kao gluvi i slijepi nisu se obazirali na tu problematiku i da skratim, JGPP je počeo, tog istorijskog 01. juna a bez ijednog, mogu slobodno reći po standardima, uređenog autobuskog stajališta!?

Pored vremena koje ima svoju ulogu, o kome sam već pisao, ovo je drugi i osnovni problem zbog kojeg će ovo zaživljavanje javnog prevoza zaživljavati sporo i veoma upitno?

Moje lično mišljenje je da ako se ne bude istrajalo na svemu naprijed iznesenom i ako se desi da ovo sve „pukne“ a najiskrenije mislim da to nikom ne treba da bude u cilju, svako novo „pokretanje“ će imati mnogo manje šanse!!!

Svako moje ukazivanje na bilo koje probleme u saobraćaju su prebogate uvodima jer, ako moje namjere i sveukupan rad i osnovano postojanje u našoj javnosti, ima za svrhu da sve što pokrenem shvati, bukvalno svaki naš sugrađanin, bez obzira na godine, obrazovanje i potrebe.

Kao što je i uobičajeno, na kraju ovog teksta uslediće i zaključak u vidu poslova koji su neophodni da se završe na zadovoljstvo i GU, prevoznika a i većine građana a do toga da vas upoznam kako sam se vozao ovim našim javnim prevozom od centra grada do ATC- a i nazad.

Znači, 08. avgust oko 14, 10 časova stignem na stajalište kod spomenika, kod košarkaškog terena za 3 x 3 basket takmičenja, pored izlagača koji priređuju prizvođači meda a i ogromna bina na kojoj se vrše tonske probe u organizaciji mog prijatelja Mire Delića i kao što možete zaključiti veoma je živo samo naroda nema nigdje?

Kraj stajališta, fizički postoji tabla sa nepostojećim rasporedom polazaka sa ovog stajališta, nego telefon u ruke i saznam da i subotom gradski funkcioniše kao i radnim danima ali satnice ne znam.

U 15,15 sati stiže bus ka Novoj Janji i gospodin vozač, krajnje ljubazno kaže, sad će ovaj sa oznakom G2 koji ide od  srednjih škola i tako je i bilo, za 4 minuta stiže minibus iz koga izlaze gospođa sa mališanom a na zadnjoj „sećiji“ ostadoše dvije djevojke, znači minibus prazan.

Kupim kartu, za 1 KM, dobijem fiskalni račun i u 15.20 krećemo…Klimu nemamo ali  nije toliko ni bilo toplo, oko 28 stepeni.

Vozač mlad, kulturan, zove se Dejan Jovanović, spreman za komunikaciju. Predstavim mu se i objasnim da sam u eksperimentalnoj vožnji i da imam želju da kao novinar zabilježim sve neophodno što interseuje i svakog našeg sugrađanina.

Dejan kaže, nevjerovatno da putnika nema, cijene na minimumu ali što je tu je. Radi od jutros od 6,15 sati i do tog trenutka, pazar je samo 27 KM?

Žalosno, i odmah sam se „prepao“ i zaključio, onako na prvu ruku, ovo ne može opstati?!

Minibus, korektan, tiho motor radi a mjenjač automatski, sve korektno, eto ta klima je jedini nedostatak bar po mojim standardima, ali to je sitnica, sad će jesen…

Fotografije koje sam napravio, donekle će vam približiti ovaj moj zapis o doživljaju moje vožnje gradskim prevozom ali pored obrazloženja koje ću napisati ispod svake fotografije, generalno, najveći problem koji sam zabilježio su parkirana vozila na autobuskim stajalištima!!!  

Prvo stajalište od polaznog je na 150 metara prije mosta kod PU Bijeljina. Putnika nema, izlaz nema, stajalište ima ali samo sa saobraćajnim znakom koji ga „najavljuje“…

Stajalište broj dva je preko puta automatsje praonice a niže osnovne škole ili na 100 m prije kružnog toka kod „duda“…

Treće stajalište je preko puta firme Medaljon Promet…?

I to bi bilo što se tiče stajališta do ATC gdje je i okretnica za liniju G2. Stižemo u 15.34 h ali problem je opet parkirano vozilo ali sreća minibus u pitanju a spretan vozač i tu „odmaramo“ a posle pristizanja novih putnika, krećemo za centar Grada u 15.40 minuta…

Drugo stajalište pri povratku u centar Grada je odmah posle kružnog toka prije PU Bijeljina a kod automatske praonice. Ovo stajalište ima nastrešnicu, saobraćajni znak koji ga najavljuje ali kao što smo zajednički konstatovali to mjesto je omiljeno za saobraćajnu patrolu, auto i tri policajca su bila kad smo išli ka ATC-u…?

E na stajalištu broj 3 pri povratku, imamo jedan izlaz ali ulaz na stajalište, praktično nemoguć od parkirana dva, pa jedano vozilo. Sirena je radila a i moj foto aparat tako da se jedan plavi auto odmah udaljio ali, putnica je izašla i mi idemo dalje sada već vidno obliveni znojem…

I tako, više stajališta do centra grada nema, stajemo kod Osnovnog suda, i gospođa i moja malenkost napuštamo vozilo a naš vozač Dejan odlazi ka SŠC, ili crednjoškolskom centru u Račansku ulicu…Tamo su uslovi idealni, dobro se negdje i ne zaglavi…Srećno mu bilo!

Jedna lična epizoda u koja je trajala skoro cijeli sat ali se i iz ove jedne vožnje moglo mnogo šta zaključiti i na bazi toga donositi odluke, ja ne kao urednik ovog, saobraćajnog portala ali kao građanin i korisnik JGPP u Bijeljini, svakako da. Digitron u reuke i doći ću do konačne matematike ali i lične odluke. Šta će naši stručnjaci uraditi na osnovu svojih i tuđih procjena, na njima je a vi sugrađani sami procijenite kako se i šta radi i u kom pravcu se „vozimo“?

Naš „zadatak“ je da sve pratimo šta će se u vremenu koje je pred nama dešavati i očekujte još sličnih tekstova i priloga, već krajem septembra mjeseca, kad ćemo imati i efekte preseljenja postojeće autobuske stanice iz centra Grada na lokaciju nove i ljudski je nadati se nečemu boljem?

Svako djelovanje u smislu obavljanja svakodnevnih obaveza na svom radnom mjestu ili to bilo, političko djelovanje, uvijek je podložno ocjenjivanju i analizama i to činimo uvijek kada tražimo razloge za nečije neuspjehe i loše rezultate a razlog više je kad i sami trpimo te posljedice.

Zbog činjenice da se mnogo od toga od nečijeg minulog rada i ne može tako lagano ispraviti, moja odluka, a ona je i najlogičnija. Period mog interesovanja je prvi i ovaj drugi mandat najodgovornijeg čovjeka, od kojeg, kao što smo se mogli, napokon i uvjeriti, zavisi život svih nas a to je gradonačelnik a koga smo svi „birali“?

Pardon! Naravno da nismo svi! Izvukoše ga iz rukava tadašnji prvi ljudi SDS u Bijeljini i šta su nam ostavili?! Ni njegovo Crnjelovo tada nije znalo za njega, ali…Eto vam proizvoda brzoplete i neodgovorne odluke nekih bivših političara. Gdje su oni sada? Da neće opet biti na nekim listama?

Sad smo i kod suštinskog odgovora, zašto za sve što nije na očekivanom nivou, prozivamo tu osobu.

Na žalost, oni manje obrazovani, uglavnom, u startu vam zamjeraju zašto se ta „svemoguća“ osoba sa neograničenim stepenom odlučivanja, može prozivati pa i kritikovati, te na kraju tražiti i određena odgovornost.

Iskustva nam govore da nikad do sada nismo razmišljali o osnovnom zanimanju predmetne osobe kao i njegovom radnom i svakom drugom iskustvu i zbog toga, bar, u trenutnom slučaju, dobijamo negativne odgovore!

Uostalom, nema čovjeka koji može rukovoditi firmom u bilo kojoj oblasti da oko sebe nema pravi tim, ali taj tim moraju činiti, takođe, iskusni ljudi, pregaoci koji su već uveliko dokazani u sferama svog obrazovanja i djelovanja.

Gradonačelnik, te osobe, bira potpuno po svom izboru i kad nešto nije na svom mjestu, po automatizmu preuzima za bilo čije propuste i neurađen posao na kvalitetan način, iz tog svog tima, potpunu odgovornost.

To je, očegledno nekima nejasno i izlaze traže u greškama nekog drugog, skidajući sa sebe odgovornost ali pošto među glasačima ima i previše školovanih, uspješnih i ostvarenih ljudi, ostaje samo pitanje, hoće li ta elita, sve nijemo posmatrati, ćutati i dozvoliti ovo, naše, očigledno potonuće?

Definitivno, došlo je vrijeme, ili tek dolazi, da neke dosadašnje prakse neće više moći opstati na ovom našem podnevlju i to iz više razloga.

Svako ko je ovih dana apolitičan, ima tu čast i olakšanje da o bilo čijim propustima može da se oglašava, naravno sa argumentima i sa velikom dozom dostojanstva i bar kod tih ljudi bez problema se odbijaju svake tužbe da su nečiji „igrači“ ali vrijeme dokazuje da su svačiji ili potpuno nezavisni od bilo kojih uticaja a posebno onih političkih.

Nema tu potrebe mnogo objašnjavati da li je to tako ili nije a pogotovo pravdati se onima koji to ni po kom osnovu ne zaslužuju i vrijeme pred nama će to sve više potvrđivati.

Veliki problem su nam napravile silne političke partije ili stranke koje su raznom evoulacijom nastajale i nestajale ovih godina a upravo i iz istog razloga im se to i dešavalo ali narod je, na žalost, to prihvatio kao jedinu varijantu i zato i jesmo tu gdje jesmo.

Ali, ima nas mnogo koji smo sve te godine bili tu negdje, sve to manje ili više proživljavali, stekli iskustva i životne škole i zbog toga, shvatite, prije ili kasnije smo napuštali te igre i matematičku progresiju, aritmetičku ili geometrijsku, od koje su samo pojedinci izvlačili korist a ovi ostali su ostajali samo navijači, piuni i borci za tuđe pozicije…

Negdje, u gornjem dijela teksta, spomenuh da za svakog rukovodioca, bez obzira na godine, obrazovanje i iskustvo mora da postoji tim i to ne neki tim!

Svaka izgovorena i napisana riječ iza koje stoji neki tim, mora da ima određenu dozu ozbiljnosti po svakom osnovu i ona je garancija da je i ta ekipa sastavljena od iskusnih i ljudi od povjerenja stečenog od strane svog naroda ali i od kojih se može očekivati samo ispunjenje obećanja i samo napredak?

Ta doza ozbiljnosti se teško i mukotrpno stiče, mora se permanetno održavati a izgubi se veoma brzo! Ovo nije neka novina, to već svi znamo, siguran sam ali, problem je da nečiju neozbiljnost, nerad i nestručnost, jednostavno, onako neargumentovano pojedinci, neće priznati, iako sve sporno primjećuju pa čak i osjete na svojoj koži.

Da, neki to osjete kao kad na svoju kožu naneste onaj preparat koji štiti vašu kožu od UV zračenja sa faktorom od 30 do 50 dok drugim ljudima koža izgori kao kad čitav dan rade na njivi na ovim paklenim vrućinama!?

Dakle, ako pravite bilo koji tim, od onih sportskih do političkih, rukovodnih i savjetodavnih, odgvornost preuzimate na sebe a ako su rezultati pozitivni, dobijate aplauze a ako nisu, spremajte se  za odlazak i napuštanje „trenerskog“ posla, bar u timu na čijem ste čelu pa onda razmišljajte gdje ste to pogriješili ako to uopšte, vaš mentalni sklop i može sagledati?

Ovi koji vas podignu iz ničega, počinju da vas, očigledno isuviše sporo ali sigurno vraćati na novi početak, možda u nekom drugom timu na nekoj drugoj lokaciji i branši!

Naš tim, koji čini sve veću i mnogobrojniju redakciju saobraćajnog portala „uretrovizoru.com“ već radi, istražuje, bilježi  i „kristališe“ naše naredne korake koji će u budućnosti biti sadržajniji, utemeljeniji i na raspolaganju, nekim novim vizinarima koji bi trebali ovu našu Semberiju, ne samo odlijepiti od dna nego uz pomoć ovih aktuelnih dronova podići na neki viši i uspješniji nivo.

Obzirom da smo odlučili da istinski krenemo od najmlađih a ne kao mnogobrojni političari koji se „zaklinju“ u djecu i stalno „dokazuju“ koliko daju sebe za njihovu sigurniju i uspješniju budućnost, onda je i logično da svoj tim predstavimo i naše vizije iznesemo na početku nove školske godine kad se i oni vrate u svoje klupe i nastave svoje aktivnosti za nove radne pobjede.

Dakle, ujedno da i podsjetim one iz Savjeta za bezbjednost saobraćaja u Gradu Bijeljina koji od 25. decembra prošle godine ne održaše ni jedan sastanak sa svojim proširenim i u svakom slučaju, kadrovski pojačanom sastavu, da je to termin kada i oni u proteklih, ali ne baš svih, ovih 6. godina, održe sastanak sa jednom tačkom dnevnog reda, a to je kao prepisivano, iz godine u godinu, „podržavanje“ početka nove školske godine u Gradu Bijeljina.

Bilo, kako bilo, mi smo tu uz vas i to sa ozbiljnim timom već od 01. septembra 2026. godine. Radujemo se još širem i sadržajnijem druženju te i sa nekim pomakom a koji uglavnom zavisi od ovih gradskih i drugih činovnika.

Egzistencijalni problemi su u prioritetu za sve građane bez obzira gdje žive, i na kom su nivou životnog standarda i to je uvijek bilo tako. Ono zbog čega postojimo, mislim na ovaj portal, je saobraćaj i njegova infrastruktura, i mislim da vam je to već odavno poznato.

Podrška građana pratilaca i neposrednih učesnika u saobraćaju je evidentna ali ne smijemo se zadovoljavati samo sa konstatacijama nego pozivam sve građane, svu gospodu izabrane i imenovane, da bez ikakve sujete analiziraju  inicijative sa našeg portala.

„Krune“ na glavama ne nosimo i iste ne možemo ni pogubiti!

Bez obzira na naša nastojanja, da po svaku cijenu ostanemo van okvira politike, zvanično, to je nemoguće i zbog toga smo i uveli novu rubriku koja se upravo tako i zove, BEZ POLITIKE, ali uzalud?!

U svakom slučaju, još jednom ću biti hrabar i predložiti varijantu, po svom, skromnom viđenju ali neko mora jer od „spavanja“ nema koristi!

Sa politikom ili bez, za sve ovo što želim da predložim, ne odlučuje jedan čovjek! Ovo je ozbiljan poduhvat a koji je neminovan i zato, naglašavam sve ovo treba da bude sadržano u jednoj Studiji koju će raditi 5-10 stručnjaka, vizionara i znalaca! Do tada, moja varijanta je pred vama, razmotrite je, konsultujte prijatelje, stručnjake…

Međutim, politika je isuviše u nama, mnogi kriterijumi se u njenim okvirima uspostavljaju ili su već davno ustrojeni te ako želimo bilo kakav napredak u ovoj oblasti koja nam sve više znači u našim životima, okrenimo se rješavanju sledećih problema i, dozvolite, šaltamo u pogon 4 x 4:

1. Parking prostor u vidu pametnih parkinga i garaža (uglavnom spratnih), je problem svih problema! Pri tome, zaboravite one nedorečene ideje prethodnika od prije 10, 15. i više godina. (A o ovim, novonastalim na ruševinama trošnih kuća, skoro u centru grada, da i ne govorim). GU im dozvoljava rad, bez ispunjenih uslova samo da bi na takav način „ublažila“ realni manjak istih!?)

Njih, mislim na sve pređašnje lokacije, je vrijeme i statistika pregazila davno. Bijeljina danas, ima preko 55.000 hiljada vozila, gdje ćemo ih parkirati? Po važećim standardima, nedostaje nam 15-tak hiljada mjesta? Više nego paradoksalno! Zna li ko odgovor? Ima li ko rješenje? Ne, rekao bih !

-Neke stare ideje više ne stoje, davno su prevaziđene. Na tim lokacijama, shodno vremenu u kojem živimo i standardima uspješnijih i većih sredina, mi BI TREBALI, do tih lokacija, ukinuti potpuno saobraćaj? U tom slučaju, nameće se suštinsko pitanje…

-Pa kako će nam auta dolaziti do tih, imaginarnih, parking prostora?

• Davno je trebalo baviti se statistikom i prebrojavanjima, još kad smo postigli prvi rekord sa 25.000 hiljada vozila i tada pa i ranije, raditi na regulisanju saobraćaja u strogom centru grada pa i u cijelom gradu!

-O kakvoj bezbjednosti djece i svih ostalih građana pojedinci govore u vremenima posebnih nadahnuća i emocija?

-Ne obraćajmo pažnju na navike naših građana, koji su davno izgubili mjeru i realnost i samo bi onako kako njima odgovara, nije valjda da ne primjećujete da smo već odavno postali isuviše sebični?

-Da, upravo tako, i uostalom, „jede nas briga“ da li su političari, velike gazde ili neka slična kategorija! Neka su živi i zdravi ali privilegije za sebe neka traže, van saobraćaja!

3. Biću slobodan ali i siguran da su prava rješenja samo u velikim promjenama! JEDNO OD TIH, PRVIH PROMJENA JE POTPUNO UKIDANJE SAOBRAĆAJA, NARAVNO, SAMO U UŽEM CENTRU GRADA!

Konkretno, kao prvo, ukinuti saobraćaj u ulici Vuka Karadžića, sa obje strane! Naravno, službena vozila do zgrade Osnovnog suda kao i vozila sudske i opšte policije, tu ostaju, kao i vozila sanitetska i vatrogasna.

-Dalje, u ulici Knjeginje Milice, onemogućiti pristup vozilima prema centru a od ulaza u JP PTT ali dalje omogućiti izlaz vozila sa parkinga iza Emporijuma ali i omogućiti (dvosmjernim saobraćajem) i stanarima u toj ulici da dođu do svojih stanova kao i zaposlenim u  JU PTT saobraćaja, izlaz ali i ulaz? Do sada su bili primorani doći od centra grada a po ovom prijedlogu bi, bili „oslobeđeni“ prolaska kroz uži dio centra i dolazili bi iz Majevičke ulice a pri izlasku bi mogli birati, da li u Svetog Save ili u Majevičku?

-U ulici Njegoševoj, omogućiti saobraćaj samo uz ulaz i izlaz iz ulice Majevičke, znači i tu da se uspostavi saobraćaj u dva smjera?   

-Ulica Meše Selimovića, saobraćaj usmjerava dvojako, odmah iza stare autobuske stanice, znači jednosmjerno skretanje lijevo, ka Karađorđevoj i Kneza Miloša a iz ove druge, obrnuto, samo u Karađorđevu i dalje……kao i do uličice kraj muzičke škole koja postaje jednosmjerna, ali ovog puta, sa smjerom iz Meše Selimovića sa mogućnošću ulaska u Atinsku ulicu koja iz više razloga mora postati dvosmjerna?

U prvom redu da, napokon, ulica Patrijarha Pavla, bude sve više i konačno, pješačka zona, što je trenutno, baš upitno a neophodno!

Dakle, ovo su baš radikalne promjene, svakom na razmatranje, ocjenu i usaglašavanje. Uporedite šta dobijamo a koliko gubimo ali ne kao pojedinci, nego građani grada ovakvih kapaciteta sa svim problemima i potrebama?

I kao što primjetite, sve navedene prilazne uličice, su baš male, uske ali neko je i o tome nekad trebao razmišljati i bar prilikom rada na kanalizaciji, donekle ih, za malo bar proširiti na uštrb trotoara i u budućnosti te ulice koristiti samo za saobraćaj klasičnih putničkih auta, bez onih komercijalnih.

Na kraju ove kombinatorike, lako se može izbrojati koliko bi tada izgubili postojećih parking mjesta?

Istovremeno, izdaju se i dalje građevinske dozvole za nove objekte bez radikalnijih zahtjeva kada je parking u pitanju…?

• Realna vizija u svakom slučaju, ali gospodo, zaboravite na sujetu, ovo je realna današnjost Bijeljine, ideja je tu, vi je prihvatite ili ne ili nastavite načinom i praksom vašeg gradonačelnika i njegovih izabranika. Izbor je vaš a naša sudbina u vašim rukama a moje ideje, kao i sve druge su uvijek dobronamjerne, iskrene, funkcionalne i besplatne!  

Da, li su najbolje, možda i nisu ali kad budete imali i neke druge, moći ćete porediti.

–Međutim, najveći problem za realizaciju naprijed iznesenog je sadržano upravo u prvoj tački a to je NEDOSTATAK PARKING PROSTORA.

Zato to i jeste naš problem broj jedan-problem svih problema i ozbiljan preduslov za realizaciju rješenja navedenih u tački broj 3. kao i za sve ostalo navedeno u ovom segmentu.

Četiri godine ukazujem da nam je parking prostor u velikom deficitu, da iz godine u godinu ista samo smanjujemo ali niko, baš niko ne reaguje, iz GU u prvom redu?

Odbornici u Skupštini grada, ponekad, neko od njih u sklopu nabrajanja opštih problema koje loše ili nikako ne funkcionišu, navedu i neki iz sfere saobraćaja.

–I da ne zaboravim, nebuloze o kojima u posebnim nadahnućima iznosi vaš gradonačelnik u smislu, rušenja ŠUP škole sa svom infrastrukturom da bi pravio parking ( za zaposlene u GU), u PRVOJ EXTRA ZONI  grada je APSURD!!!

Bolji je prijedlog, da se ta škola adaptira i u nju preseli muzička škola Stevan Stojanović Mokranjac i tako je izvući iz samog centra, iz one uske, parking uličice koja ni ime nema?

No za početak realizacije ove „ideje“ postoje ozbiljni preduslovi a to je završenje novih prostorija u tehničkoj školi „Mihalo Pupin“ a to se neće desiti u ovom mandatu odgovornih, SREĆA!

-Realno, poželjne lokacije su druga zona i dalje pa i krajnji obodi prve zone (izuzetno), uz neke specifične preduslove.

Na žalost, nemamo bulevare i druge široke saobraćajnice a mogli smo i o tome u narednom periodu?

Dakle, sve ostalo je nazadovanje u kojem smo duboko, već odavno a ja to u svom gradu, gdje sam rođen ne bih više da doživljavam a to znači, neću da ćutim! Valjda je još uvijek najmanji grijeh iznijeti svoje mišljenje ili stav, pa mi smo demokratsvo društvo?

Koliko se sjećam, mnogi su ovaj grad napuštali devedesetih godina prošlog vijeka pa se vraćali nekad kasnije a ja svoje treće doba mogu da živim, recimo, i u bolje uređenoj Srbiji…

Ne bih bio ni prvi ni poslednji?

Uostalom, velika većina sugrađana ima rezervnu i uređeniju destinaciju i ostaće ovde dok imaju potrebu ili interes zbog posla kojim se bave a posle svakog glasanja, biće ih sve manje i manje.

Samo je bitno da „naša opcija“ pobijedi na izborima, čime i potrebe za ostankom postaju realnije jer će se, pojedini, nekako lakše nositi sa infrastrukturnim i svim drugim problemima koje smo odavno evidentirali?

Taman su naši sugrađani koji se griju ili mrznu zahvaljujući gradskoj toplani, donekle zaboravili na ovu problematiku, „probudi“ se vaš gradonačelnik i gle čuda, oglasio se na svom „zvaničnom“ Fejsbuk nalogu?

Na svom, a na kom će drugom? A zašto je to onda zvanični nalog? Isti kao i svakog drugog čovjeka koji se oglašava, ozbiljno ili ne ali, eto, zabavlja se na Fejsbuk mreži.

Uostalom to sad više i nije neko čudo jer konferencije za novinare su, za tog zvaničnika, nešto čega se boji i zbog toga, očigledno je da posle one, jedine u 2026. godini, tačnije 30. januara i nećemo imati priliku da prisustvujemo nekoj novoj.

To što je svoju političku karijeru „uspio“ strmoglaviti do te mjere da ga nema ni na kojim listama, bar za sada, nije razlog da svoj „šou“ nastavi i dalje, i to u ove tople, ljetne dane?

Ovo, poslednje obraćanje a koje je vezano za jedno od gradskih preduzeća koji su u problemima a za to je on osnovni krivac, gospodin ljekar nas „bombarduje“ sa toliko neosnovanih činjenica, da je to smiješno, žalosno ali i drsko!

Koliko znam, ono čime se diči je što sve nabavke koje se plaćaju novcem iz budžeta idu putem javnih nabavki i tu nema izbora ali  imam samo primjedbu da sa tim pozivima uvijek kasne, i to nam svakako stvara nepotrebne probleme ali, mladi su, naučiće, iskustvo je najbolja škola.

I pošto smo to apsolvirali, zašto nas zbunjuješ i već sad najavljuješ probleme koji će svakako biti prisutni i dolazeće zime ali, ja bih rekao, u prvom redu zbog ne ulaganja u održavanje mreže i kotlova i ne nalaženja dugoročnih rješenja.

To je ono što svi znamo, ali jaukati što ti vlasnik neće da proda robu koja ti je neophodna nije problem kojim trebaš prepadati i opterećivati ovaj narod. Dosta mu je vaših političkih varijacija i koliko god te činjenice narod prati i brine, mi ćemo ih nakratko zaboraviti i pitamo sledeće?

Javni oglas za javnu nabavku uglja za predstojeću grejnu sezonu je morao ići već u januaru i to iz više, opravdanih razloga. Kao prvo, i da imaš nove kotlove, novu instalaciju, nikad nisi siguran kad će nešto, neplanirano iskrsnuti pogotovo kad se već odavno zna da trenutni kapaciteti nisu dovoljni da opskrbe sve potrošače?

Kad je i da li je raspisana javna nabavka, nije mi poznato ali u svakom slučaju, za nabavku hljeba ne možete se osloniti samo na jednu pekaru!

Izjaviti da su kotlovi u gradskoj toplani projektovani samo za rekordno obogaćenim sumporom, ugljem iz Ugljevika je priča za malu djecu i ovo obraćanje si trebao pričati djeci kada si ovih dana posjećivao dječije turnire u fudbalu, te se sa njima nekako najradije slikaš i zloupotrebljavaš a sa druge strane, seniorski semberski sport već gasiš u ovih „svojih“ 6 godina!

Dakle, činjenica da ti dotrajali kotlovi ne mogu da „prime“ visoko kalorični ugalj jer bi se „istopili“ je suštinski problem a ne da su ti muzejski eksponati od kotlova „rođeni“ samo za ugljevički ugalj.

Otkud hrabrost za takve izjave, ne pričamo o lubenicama, krompiru i kupusu?

U toj sferi, možda nešto i znaš a ako nisi siguran, nemoj trčati i koristiti onaj, već dobro poznati, politički istup na osnovu nekih saznanja od ljudi koje si svojom voljom postavio na odgovrna radna mjesta?

Zašto njima ne prepustiš da iznose i obrazlažu probleme u firmama koje vode? Šta, nisu sposobni za komunikaciju ili za nešto drugo? Čemu te igre jer, shvatićeš jednog dana, takvi nastupi bez obrazloženja i realnih podataka su te i doveli u poziciju u kojoj si?

I ovog puta, naumio si krivicu, i to što prije, „svaliti“ na nekog drugog?

Na žalost, i ta mala djeca već znaju kakvi su poslovni kapaciteti ugljevičke termoelektrane i rudnika a pošto već svi znamo njihovo stanje i probleme još iz prošle zime sa manjkom uglja, šta se to moglo od njih očekivati za ovu grejnu sezonu? I portiri kod njih znaju da se ugalj ne smije prodavati?

Dakle, ugalj se morao tražiti na vrijeme u Bosni i Hercegovini, rudnika, na svu sreću ima još, a uglja razne kaloričnosti, granulacije, vlažnosti, i sadržajem ostalih primjesa i opšte strukture tako da i za te vaše kotlove mora postojati „odgovarajući“ ugalj a da bar nema visoke postotke sumpora?

Eto i prilike da narednu zimu dišemo koliko toliko čistiji vazduh?

Koliko taj, željeni ugalj košta, to je drugi „par opanaka“ i neka tvoji izabranici, iskusni stručnjaci to preračunaju i obavijeste korisnike šta ih to čeka u zimi 2026/27 godina. Da li će se cijene morati korigovati, izvolite to realno sagledajte i izađite u javnost ali ne putem društvenih mreža, nego isključivo putem konferencije za novinare pa da čujemo i poneko pitanje od prisutne gospode novinara ukoliko budu imali hrabrosti a onda i sadržajne i argumentovane stručne odgovore ali ne ljekara nego inženjera a ako su još i odgovorna lica onda je to pun pogodak?

Bilo kako bilo, jasno je šta stoji iza ovog „plakanja“ o problemu sa dobavljačima uglja. Na žalost, jedino rješenje je u što kraćem roku smanjiti broj potrošača sa 900 na bar 600, uz najavljene pogodnosti, kako bi sistem a i nadležni već sad skinuli sa sebe dio odgovornosti, bar dok prođu izbori ili dočekamo sledeće proljeće?

U svakom slučaju, planirajte da se narednih godina u budžetu izdvoji više sredstava za subvencije za druge izvore energije, kako za domaćinstva tako i za ostale potrošače a dotle usmjerite se na ta geo-termalna ispitivanja i gurajte tu varijantu i to kao što reče gradonačelnik, bez politikanstva, obavezno.

Uostalom, i po tome ćemo ga pamtiti!

–Idemo na centralni gradski trg, (nekako zvuči velelepno) i započinjemo serijal tekstova o saobraćaju u samom centru grada, a Bijeljina to, pravno-formalno jeste ali, na žalost samo po tom osnovu?

Ovaj tekst ću pokušati, bar lokacijski usredsrediti na strogi centar grada i onu, već ranije započetu priču o autobuskim stajalištima. Naime, današnja tema i priča počinje sa ponavljanjem pitanja koje sam već uputio stručnjacima za saobraćaj iz GU a tiče se autobuskih stajališta, njih 350 a o kojima ništa decidno nije objavljeno u javnosti, da narod zna!

Oni neće, nije im do toga ali ima ko hoće i samo to radi!

Ovog puta usredsredićemo se na ova dva u strogom centru grada, u ulici Vuka Karadžića, t.j. centralnom gradskom trgu.

Nisu u istom nivou kao problemi jer onaj kod Osnovnog suda ima koliko toliki svoj prostor koji čini to stajališe, donekle normalnijim. Ovaj drugi, kod, ponovo aktiviranih elektro punjača za ovu vrstu vozila a iz jednog prostog razloga i velikog problema a to je da autobusi stoje na samoj kolovoznoj traci, t.j. na jednoj od saobraćajnih traka, te kao takav je nedopustiv!

I šta se dešava?

To stajalište je veoma prebukirano sa velikim brojem polazaka i vrlo često imamo situaciju da u istoj saobraćajnoj traci stoje dva pa nakratko i tri autobusa ili minibusa!

Ti autobusi blokiraju prilaz punionici elektro vozilima a takođe, onemogućavaju drugim vozilima da se iz desne trake prebace u lijevu, zaobiđu autobuse i nastave dalje jer je ta lijeva traka, zbog velikog broja vozila koja se, zbog kratkih intervala zelenog svjetla za mogućnost skretanja lijevo u ulici Nikole Tesle, nanižu sve do početka ulice Vuka Karadžića i tada je opšti kolaps!

Shvatili su ovaj problem, još odavno, najprije vozači koji na tom mjestu budu zarobljeni više puta u toku dana a posebno u toku radnog vremena!

Rješenje, šta je rješenje?

Najbolje i najdugotrajnije rješenje je da se oba stajališta iz ove naše ulice Vuka Karadžića dislociraju iz ove ulice, t.j strogog centra grada! No, da ne zaboravim a o tome sam već pisao a tiče se jasne i globalne potrebe da se na tom našem, centralnom gradskom trgu, (na koji još jedino nismo samo postavili one prodavce povrća koji to čine svakodnevno oko zelene pijace), potpuno ukine javni vid saobraćaja!

Neko će reći ili se pitati a kud ih dislocirati?

Naravno da nije lako ali od problema se više ne smije bježati!

Opet nam na površinu isplivavaju naši propusti iz svakodnevnog rada, bolje reći, nečijeg nerada, te smo stalno u situaciji da rješavamo probleme i pitanja za koje je neko nekad zaboravio još prije 10, 20 ili više godina!

Još teže mi pada kad, pojedini kadrovi, koji su nekad a i sad u vrhu političke javnosti i dan danas nam drže predavanja ili bolje reći, pridike i pri tome ukazuju na propuste nekih drugih, njihovih kolega?

Pošto nikad nisam, nepripremljeno ulazio kako u pisanja tako ni u rasprave sa mnogim, samo rođenjem nastalim stručnjacima, i ovog puta, ponudiću dvije lokacije, a ima ih još.

Poslednji od stvaralaca naše sadašnjosti a koji je trebao da razmišlja o ovoj opciji trebao je biti neko ko je radio Studiju o javnom gradskom i PP prevozu, ali NIJE?!

Kad tražim novu lokaciju, prvo moram tražiti ulice koje imaju dvije saobraćajne trake i plus dodatni prostor, tipa postojećeg parking prostora!

Prva lokacija je u ulici Gavrila Principa, tačnije ispred Intesa Sanpaolo Banke, a druga u ulici Žrtava fašističkog terora, gdje, uz eventualne dorade i ukidanje dijela parking prostora se može, rekao bih mora, pripremiti autobusko stajalište ali, nadam se, po oglednom principu.

To znači sa svim elementima koje takav objekat treba da sadrži!

Gospodo iz GU a koji ste imenovani, jeste da još niste potpuno legitimni, kao vječiti v.d. činovnici, izvolite, evo vam ideja, besplatna kao i sve druge, organizujte se i radite nešto a ne samo prazne priče, slikanja i nepripreljenje prezentacije kao i video izdanja sa kojim ste nedavno počeli?

Ostavite se toga, nije vam to u opisu radnog mjesta. Te „platice“ koje primate su za vas i prevelike!

Konkretno, sad dok je ovaj, eksperimentalni, gradski prevoz u nekoj funkciji, izvolite, i rješavajte i ovu prijeku potrebu i oslobodite nam gradski trg za neke nove „predstave“ u režiji gradonačelnika i njegovog tima.

Za ostala autobuska stajališta, njih 348, ćemo pripremati tekstove i komentare a prioritete će odrediti sami naši građani, bar onaj dio rijetkih koji pokušavaju da koriste ovu vrstu prevoza.

I dok se naši mlađani odbornici ili uopšte, ljudi koji pokušavaju da se bave politikom, nadmeću predstavljajući svoje nove ideje, evo, moja malenkost će nastaviti po svom, već poznatom konceptu a to je ukazivanje na određene manjkavosti ili nepostojanje minimalnih uslova koji bi danas i odmah, našim građanima učinili život ljepšim i funkcionalnijim.

Jasno je da se ništa ne završava „preko noći“, naprotiv, nama su decenije samo realnost i zbog toga sam u više navrata ukazivao da sve ono što nam nedostaje, ono što nam je prijeko potrebno, mora nam konstantno biti „pred očima i u glavi“ a to se negdje mora memorisati. Svako u svom kompjuteru svakako, ali ozbiljna priča je samo jedna varijanta, i to, bar u vremenu i prostoru u koje živimo, u prvoj polovini 21. vijeka!

To su Strategije razvoja lokalnih zajednica u čijim okvirima se moraju skupljati sve realne ideje ili vizije koje u pravom trenutku i zvanično postaju legitiman dio istih!

Na našu žalost, one su model koji u Bijeljini nije zaživio i za to krivicu snose svi koji su u GU, nešto odlučivali u vremenu od početaka izgradnje Strategija u Bijeljini, pa sve do postave koja je poslednju, aktuelnu Strategiju usvojila početkom prošle, 2025. godine a za period 2024-2030 godina. Dakle nekoliko generacija i mandata!

Nevjerovatno, kako su se, većina, odnosili prema ovom poslu tako da, ova aktuelna, u sebi ne sadrži ni četvrtinu realnih potreba građana.

Zbog ove činjenice, načelno, lično pozdravljam sve inicijative u poslednja 4-5 mjeseci, tačnije, sve one koje su „isplivale“, posle 30. januara kada se vaš gradonačelnik, na trenutak probudio i sazvao onu istorijsku konferenciju za novinare.

Podsjećam, tada je izneseno „gomilu“ nedovoljno osmišljenih a potrebnih, i nekih nerealno ostvarivih „želja“za kojima, bar većini njih, iskreno vapi ovaj grad!

Iskreno, sve izneseno, je neizvodljivo ni za dvije naredne godine ali iz nepoznatih razloga, javnost je trebalo „bombardovati“, oduševiti, baš tada, kao da je to bilo sedam dana pred neke izbore pa je trebalo „kupiti“ glasače?

Ali, ono što čudi, malo tih želja je već bilo sadržano u Nacrtu budžeta za 2026. godinu koji je mnogo ranije pušten u „opticaj“ ali nije se nešto o njima javno raspravljalo i što je najgore, posle svega iznesenog, onako, nonšalantno, najavljuje se neki kredit i nenadana konstatacija da je grad zreo da kao od šale podigne kredit koji bi i praktično omogućio realizaciju bar jednog dijela iznesenih želja i potreba?  

Taj, eventualni kredit je u tom trenutku i napravio opštu pometnju! Iznenadio je tada cijelu opoziciju i građane, ali, obzirom da neke institucije Republike Srpske NI DO DANAS NISU DALE ODREĐENE SAGLASNOSTI ILI VEĆ NEKE DRUGE DOKUMENTE, zato smo u ovom, neizvjesnom „ler“ hodu, bogami nešto duže nego što bi trebalo?

Kraj juna a još se ćuti, ne znamo šta će se desiti sa kreditom a bez njega, 80 % gradonačelnikovih obećanja, padaju u vodu a izbori se, sigurno i lagano približavaju?

I tada, neki vid panike isplivava u javnost?

Da se vratimo na taj 30. januar 2026.godine.

U jedno sam siguran, ta konferencija za novinare je, bukvalno i maksimalno iziritirala skupštinsku većinu i slijedio je odgovor, ali kakav?

Tog, istorijskog dana smo čuli mnogo šta novog i od tada, kao lavina, krenule su i silne inicijative sa druge strane, kao pandam, gradonačelnikovim i, priznajem, to mi je i lična inspiracija da se još jednom oglasim na temu, iznesenih želja, ideja i potreba a sve u ime istinske informisanosti građana?

I kao što sam već istakao, uz iskrenu podršku svim vizionarima, u prvom redu zato što su mladi ljudi i što smatram da je svaki koncept koji oni odluče da iznesu u javnost, „uvijek“ opravdan ali i ovog puta želim da istaknem sledeće.

Sve inicijative, koje smo čuli u ovih mjesec-dva dana, bez daljnjeg, zaslužuju da budu dio revizije postojeće Strategije razvoja grada Bijeljina ili dio nove sedmogodišnje koju će neko usvajati prije kraja 2030. godine.

U ovom trenutku, samo toliko, ako ćemo realno, a istovremeno mi je jasno da će neke inicijative proći i ranije i to samo zbog činjenice da će ih neke većine u izglasavanju podržati prije ili kasnije? Ali jedno je jasno, trenutno nisu u PRIORITETIMA, ovog grada.

Zbog toga ih mogu samo komentarisati jer moj stav ili mišljenje je sa malo nedovoljnog i jezgrovitog volumena komprimirane „prezentacije“ bar za sada, ali iskusnih sugrađana ima daleko više, oni vizije svakog autora mnogo lakše shvataju i kada se iskustva ukrste, a uz realne želje i mogućnosti, će morati donijeti neko novo, dodatno dobro!

Ako već pišem o realnosti, onda moram, zbog te iste realnosti, svima iz GU zamjeriti što u svim tim idejama, ponavljam, zaboravljaju PRIORITETE?!

To je, inače jedan od osnovnih razloga što tvrdim da vaš gradonačelnik ne zna šta ta riječ ili pojam, uopšte znači!

On, bar do sada je dokazao da sa prioritetima ne zna da „barata“ i zbog toga i jesmo tu gdje jesmo, na nizbrdici kojoj ne vidim kraja a i kada ga lociram, uistinu se prepadnem!

Na sve to, ova druga strana iz naše višegodišnje kohabitacije, umjesto da izabere neko drugo oruđe za borbu mišljenja, postupaka i stavova, protiv „protivničke“ strane se bori potpuno istim oruđem, što, u načelu i nema nikakav značaj jer narod to, automatski svrstava u dio političke kampanje, iz kojih se rijetko šta realizuje.

Da, upravo tako i onda pozitivnih efekata i nemamo a kohabitacija samo cvjeta, buja i uništava nas sve više?

Ako neko želi da iz ove priče nešto prihvati kao današnju svakodnevicu, eventualno nešto nauči, izvolite. Sve ideje napisane i objavljene u medijima a sa mojim potpisom su suština većeg dijela gradskih problema. Zaboravite sujetu jer sve generacije su učile od onih prethodnih i uz rad i pregalaštvo, samo tako su postajali doajeni u svojim oblastima djelovanja.

Saobraćajni portal „uretrovizoru.com“ iz jasnih razloga, kadrovski ojačava svoje uredništvo jer nikad više, bar moja malenkost neće  vjerovati bilo kojem pojedincu, nego isključivo, višebrojnom timu iskusnih i dokazanih vizionara jer grupa ljudi, uvijek će uspješnije djelovati od pojedinca, bilo kako se on zvao a vjerujte, u 70. godina iskustva, mnogo se može naučiti, pod uslovom da imate potrebu da to sve sagledavate!

Isto tako, koliko god se godina vraćali u našu istoriju, podsjetimo se, svi državnici i zvaničnici na bilo kom nivou su morali imati svoje savjetnike i imali su ih, što u slobodnom prevodu znači da niko od njih i nije bio svemoguć i najpametniji. Naravno, šta je tu sporno?

Upitno je samo ko je zvaničnik i ko su savjetnici? Ali i njihov kapacitet se mjeri kao i CV koji za svakog od njih, govori mnogo.

Toliko o inicijativama, idejama i novinama.

Dakle, ideje ili želje za nekim subvencijama za olakšanje egzistencije pojedinih kategorija stanovništva su za svaku pohvalu ali, čini mi se da te silne subvencije na koje je narod već naviknut, upravo u kontekstu predizbornih kampanja od strane političkih subjekata, se sve teže ispunjavaju i to me uopšte i ne čudi!

Sve subvencije bilo kome su namijenjene su trošak koji se onda mora na neki drugi način nadomjestiti jer budžeti su, iako sve veći, sve više „opterećeni“a i to se već odavno zna, pa čak i zašto.

Dakle, ovo je  jedan od problema koji umanjuju šanse za realizaciju nekih inicijativa ali u ovoj našoj kohabitaciji, nikad ne možete biti siguran na čemu ste i da li će nešto proći ili ne? Uostalom, to i jeste najveći problem!

-Naslov za rubriku „bez politike“ koja od danas postoji na našem portalu-

Grad Bijeljina a prije toga i opština otaljaše prvu četvrtinu u 21. vijeku a bez obzira na neke prirodom date i geografskim položajem stečene privilegije, na žalost, svi kao društvo, ne iskoristismo skoro ništa od nasleđenog.

Opširna tema za sposobnu i mnogobrojnu ekipu vizionara koje smo trebali okupiti još u drugoj polovini 20. vijeka a u ovom tekućem da i ne govorim.

Da, trebalo je ali, nije se desilo?

Sve je to počelo da liči na nešto konkretno kada se došlo do izrade prve Strategije razvoja našeg grada. Tada sam se lično zainteresovao za ovaj dokument a inače, tako nekako je počeo da se stvara i optimizam u glavama mnogih sugrađana.

Međutim, iz više razloga znanih i neznanih, ništa dobro ne osjetismo u svojim životima do dana današnjeg?

Šta je to Semberija i grad Bijeljina imao kao polaznu osnovu za ozbiljan i realno planiran razvoj a šta sve nismo uradili?

Gegrafski gledano, semberska ravnica, naplodniji dio BiH i Republike Srpske, u ušću rijeka Drine i Save a podno Majevice, i šta nam je trebalo više?

Relativno čist vazduh do izgradnje termoelktrane u Ugljeviku, a pod zemljom ugalj i kao što u skorijoj prošlosti otkriše i neki drugi minerali i rude a negdje uz rijeku Drinu i geotermalne vode.

Bogatstvo, u pravom smislu te riječi koje je nekad bilo na 2 sata od Beograda i Novog Sada, 4 sata od Zagreba, 3 sata od Sarajeva a danas se približavamo i značajnom smanjenju tih parametara a zahvaljujući infrastrukturnim objektima kao što su aerodromi u Beogradu i Tuzli, te mrežom auto puteva i brzih saobraćajnica a kad se sve sagleda i to kao da nam je neko dao na poklon?

Kad upoređujemo šta je to Semberiji poklonila država, bilo koja i u koja vremena, stavit ćemo prst na čelo i onako oprezno reći, veoma malo?

Dakle, onda sve naprijed navedeno iz poklon paketa je tek svojevrsan kapital koju nismo iskoristitli i povećali tu vrijednost, napravili neki očekivani napredak, učinili život kvalitetnijim, stvorili realne predpostavke za mlade generacije?

Naravno, da ne ispadne da smo zaboravili da nam je nešto od nasleđenog ostavila Jugoslavija ali od njenog raspada, obzirom na generalni razvoj zapadnih zemalja i onih koji ne dobiše na poklon i ratne turbulencije, ovo posle 90-tih godina 20. vijeka je izgubljeno vrijeme u kojem ne naučismo ništa!

Na žalost upravo tako a da ne zaboravimo, učenje je trajna obaveza!

To što će neko pokušati da nabraja neke malobrojne i sitne stavke, nije nam donijelo ništa dobro i generacije od 40-60 godina po datumu rođenja, ostadoše uskraćeni za pola životnog vijeka.

Ovo se može reći samo za one sretnike, koji sačuvaše glave i izbjegoše razne biološke i druge agense a koliko njih, na žalost, već odavno nemaju ni mogućnost da ovo sve odvagaju, neću prebrojavati!

Startno vrijeme o kome se može, realno označiti kao termin kada smo se trebali otrijezniti ili bolje rečeno, opametiti i početi birati pametne ljude su nekoliko poslednjih godina prošlog vijeka.

Takvih ljudi smo uvijek imali. Već dokazane stručnjake i one koji su vaspitavani da rade za narod, svoje rodno mjesto ili mjesto življenja smo imali na evidenciji a oni su onda u sklopu tog angažovanja bili spremni stvarati i sebi bolju osnovu za realan i očekivan napredak.

Da, imali smo ih uvijek ali na pogrešnim spiskovima.

Tad, tih poslednjih godina prošlog vijeka, pored ratnih dešavanja i u svemu tome neuspješne političke transformacije u novi, višepartijski sistem, skoro, neprimjetno, poprimili smo neke do tada nepoznate osobine.

Postali smo jedni drugima neprepoznatljivi ali, ipak, uslovno rečeno, veoma brzo smo poprimali osobine svojih komšija, kolega sa posla, ratnika sa bojišta iz susjednog rova i u tom smislu smo polako ali sigurno dolazili do te, po meni, kobne uravnilovke.

Da se razumijemo, ovo samo po stvaranju nekih novih navika i gdje smo se uz stalna pitanja, kako oni mogu a ja ne mogu se mučili neko vrijeme te je tako počeo postupak “prepisivanja“, poređenja i raznih kalkulacija koje iz godine u godinu uspostaviše neke nove standarde!

Nije trebalo mnogo vremena da se zaključi da su ti standardi dobili i poprimili neke političke konotacije iz kojih se rodiše, opet neki novi i još noviji ciljevi sa „savremenim“ agendama.

I opet ta politika opstaje sa povremenim transformacijama, u ovom ili onom obliku ali je zadržala osobinu neke odskočne daske za svaki uspjeh ili „napredak“.

Akcenat, kada je u pitanju ovaj epitet bih ovog puta posvetio privatnom sektoru koji nam u najvećem dijelu taj bruto društveni proizvod drži na neophodnom nivou.

Da podsjetim BDP predstavlja ukupnu vrijednost dobara i usluga proizvedenih od strane građana i preduzeća jedne zemlje, uključujući i one koji žive u instranstvu.

E, ovi naši građani iz inostranstva i domaći privatni sektor nas drže u životu i njima moramo zahvaliti što smo tu gdje jesmo.

Na sreću, i jednih i drugih je sve više i kad se, sve češće, zapitam otkud toliki stanovi, tolika vozila na putu i pored visoke cijene goriva i mnogo čemu još, po ko zna koji put dođem do jasnog i istog odgovora.

To je jedna strana medalje a za drugu nam treba više saznanja, mudrosti i iskrene želje da imamo i jaku državu jer o njenoj imovini, strategiji, željama i mogućnostima, na žalost, nikad nismo sigurni šta će nam donijeti. Ovo, prvenstveno zbog činjenice da svako odlučuje o svom vlasništvu i kad su u pitanju ulaganja, transformacije, napredak a samim tim i snaga.

Kad razgovaramo, maštamo ili želimo neke pozitivne promjene u svojoj lokalnoj zajednici, normalno je da nam je tu lakše ući u suštinu problema i mogućnosti nego kad je u pitanju državni nivo.

U ovoj konstataciji je i jasan odgovor i obrazloženje zašto se narod, veoma lakše uključuje u rasprave oko problema sa kojim se suočavamo u svom mjestu življenja.

Čini nam se, svakako da ćemo na tom nivou lakše pokrenuti inicijativu i doći do nekog poboljšanja.

Međutim, godine iza nas su nas uvjerile da sve zavisi od inicijative i rada Gradske uprave i da nam od njihove agilnosti i rada zavisi mnogo toga.

Konkretno, poslednjih 6. godina, bilježimo stagnaciju i većina naroda, manje ili više kompetentnog za bilo koju problematiku, se oglašava, komentariše i predlaže i zahtjeva neophodan izlazak iz agonije.

U svemu tome, ne tako rijetko, vraćamo se i u prošlost i poredimo prošla vremena sa ovim današnjim pri čemu dolazimo u razne kolizije i tada se javlja druga kategorija stanovništva gdje, u tom slučaju, gubimo neophodan kurs koji priželjkujemo a to je bolji život.

Nije teško, ako hoćemo iskreno, porediti jedno vrijeme sa drugim, okolnosti jedne i druge i zbog toga nam samo treba više razuma i realnosti i objektivno sagledavanje svih problema i definisanje realnih želja i mogućnosti.

Jedno je sigurno, ljudski faktor je bio i ostaće ključna karika i samo u tim okvirima možemo graditi nadgradnju na sve ono što trenutno imamo, i ono što smo stekli geografskim faktorom, naslijeđem od prethodnih država i stečenog u ovoj skorijoj prošlosti.

Iskustva nas uče, da prvo moramo stvarati ljudski i kadrovski balans između nezaobilazne politike i njenih uzdanica i onog drugog dijela kadrova.

Oni koji sami kreiraju svoj put, kroz privatni biznis ili ne ali koji su se svojim radom dokazivali i uvjerili nas da bez njih ne možemo i da je njihovo prisustvo posebno bitno zbog pozitivnog uticaja na mlade stručnjake željne napretka zasnovanog na radu, u prvom redu i koji i svoju budućnost vide u tom angažmanu.

Tako lagano, reklo bi se ali u stvarnosti mnogo teže, dođosmo do današnjice u kojoj smo, evo već u drugom kvartalu 21. vijeka.

Istorija nas je naučila mnogo toga, bar tako bi trebalo?

Iskustva drugih aktera, nosilaca svih aktivnosti u našoj Bijeljini u nekim prošlim dekadama, su nam ostavila neka obilježja koja nas danas podsjećaju ili upozoravaju na neke propuste tadašnjih aktera i mislim da je došlo ono pravo vrijeme kada već ozbiljno treba da analiziramo to vrijeme prošlo.

Narod kaže najjeftinija su iskustva drugih a onda ih vi analizirate i nastojite da ne ponavljate greške prethodnih generacija i to je suština svakog koraka dalje ali koji apriori mora biti uspješan jer život je jedan, reprize su rijetke, pa izvolite.

Dakle, Bijeljina danas.

Na našu sreću ili ne, vodilja je i dalje privatni kapital, njihove vizije i projekti a šta će oni izabrati kao najbolji put i kakav i koliki BDP će nam ponuditi i ostvariti, zavisi i od nas. Mladi i školovani kadrovi, već odavno je vrijeme, treba da se otarase politike i da svoje stečeno znanje i zvanje ponude privatnom sektoru.

To podrazumijeva, pored nauke i struke, mnogo više ozbiljnosti, rada i posvećenosti jer vrijeme iza nas smo, nadam se, svi zajedno iskoristili da prakse koje su mladima uništile karijere je samo pararelnno „obrazovanje“ i politika u najširem smislu te riječi.

Kome i čemu vjerovati, zaključite sami ali jedno je sigurno, pored nauke, svi prate CV koji imate a pored toga sve ostalo je iskustvo i kad ovo saberete, imaćete sigurno svoje mjesto na ovim prostorima a hoću da svi vjerujemo i nadamo se da, ipak, nismo baš dotakli dno.

Privatni sektor je u deficitu sa mladim i školovanim ljudima željnim dokazivanja i neke druge uslove vam neće postavljati, rad i predanost, to je nezaobilazno a jedino mjerilo.

Bijeljina, danas još ima šansu! Vidite li je ?