Uz poštovanje svih pratilaca bez obzira na kojoj su poziciji na akademskoj skali a koji namjerno ili ne, budu čitali ovaj tekst, evo i zvaničnog objašnjenja šta znači kohabitacija, ta naša „bolest“ koju smo zabilježili u anamnezi prije, već, evo 6. godina!

Riječ kohabitacija potiče od latinske riječi cohabitatio, što znači „živeti zajedno“ ili „stanovati zajedno“.

U svakodnevnom životu, ovaj pojam se odnosi na dogovor dvije osobe koje nisu u krvnom srodstvu da žive zajedno, često kao dio emocionalne ili seksualne veze.

U širem smislu, može označavati i bilo koji broj ljudi koji koegzistiraju u istoj stambenoj jedinici.

U društvenom kontekstu, kohabitacija je nešto drugo ili blago rečeno, približnije priči o toj našoj „bolesti“ a našoj, mojoj temi je najbliže pojašnjenje o političkom kontekstu.

U politici, kohabitacija označava situaciju kao što je slučaj kod nas u gradu Bijeljina kada je gradonačelnik iz jedne a odbornici, bar većina u Skupštini grada iz druge političke opcije ali moraju da obavljaju izvršne funkcije zajedno!

Ovo je jedna vrsta ustavno-političkog procesa koja je u Bijeljini već odavno poprimila ali u ovoj, 2026. godini izrasta u veoma veliki i ozbiljan problem koji sve više utiče na živote svih sugrađana pa i mnogo šire i dublje!

Koliko su i kako do sada radili zajedno, neki politički analitičari pa i neko ko se ne bavi baš, striktno politikom, bi do sada mogao napisati više knjiga ali po meni, bitnije je analizirati ko je i u kojoj mjeri više urušio razvoj Bijeljine?

Ono što vam, lično mogu garantovati (a to ste se i sami uvjerili ako ste čitali moje kolumne, gledali moje TV priloge ili ono što sam od avgusta 2025. godine objavio na našem portalu „uretrovizoru.com“), možete zaključiti da je gradonačelnik sa svojim timom, neprikosnoveni šampion.

Sve naprijed, nabrojano o objavljenim materijalima i prilozima na temu rada ili nerada, znanja ili neznanja ovih mlađanih stručnjaka iz Gradske uprave je sve još uvijek dostupno za čitanje i gledanje, kako na našem portalu „uretrovizoru.com“, tako i na „You-tube“ ili na portalu „Bijeljina Danas“. Dakle, možete se uvjeriti koliko sam bio u pravu ali i dobranamjeran.

Na istorijskoj i jedinoj pravoj konferenciji za novinare koju je organizovao gradonačelnik i njegovi saradnici a koja se desila 30. januara 2026. godine smo saznali neku polaznu osnovu?

Tada, izgleda mi, domaćijn nije bio dovoljno spreman da održi tu konferenciju jer sve izneseno tog dana nije bilo kompatibilno sa Nacrtom budžeta za 2026. godinu, odnosno, jedan dio planiranih ili željenih radova je objavljen u Nacrtu a onda na konferenciji neke stavke nisu spomenute a objavljene su neke nove pozicije?

Ništa drugo nego neka vrsta neodlučnosti, kalkulacija oko finansija, kao da taj kredit nije bio siguran u namjeri ili u odobravanju ali, pošto sam proučavao sve te dokumente, za sada mogu konstatovati sledeće.

Nekako, od februara i marta, kao da su došli do nekih ideja a i „mogućnosti“ i načina da to sve uozbilje i pored samostalnih ideja pojedinih odbornika, nekih osmišljenih akcija nije bilo, sve do eskalacije problema oko Vodovoda i Kanalizacije i tada se tu nešto „prelomilo“?

Neću sada o tom, konkretnom problemu, ali ću samo, usput istaći da bi bilo korektno da se posle Komunalca, Novog groblja, Toplane i „usaglašenih“ pomoći koje su išle, rekao bih skoro glatko, prilikom usvajanja, pomogne i Vodovodu i Kanalizaciji.

Rješavanje problema za nabrojane tri firme me je donekle i čudilo ali, realno, svako ko živi u ovoj našoj Bijeljini, zna u kojim problemima su bile i jesu te firme a to su sve „djeca“ svoga tate Petrovića!

Sa svih objavljenih informacija putem medija a koji su izvještavali o problemu i četvrte,“gradonačelnikove“ firme, sve kad se realno sagleda, bilo je realno da se i toj firmi pomogne ali samo još ovaj put! Sve ovo i pored kadrovskog ekperimentisanja „mudrog selektora“ i naravno, velikih promašaja!

Svjedoci smo inače, da je Petrovićevo slaganje „projekata“ po prioritetima, nikakvo!

Da je mnogo ideja sam donio i gurao i iznalazio novac da ih realizuje je već svima poznato! Neću nabrajati, ali bilo ih je baš mnogo i mnogi su, definitivno propali ali afera „klavir“ je dominirala?!

Prioriteti su najveći problem ovog nesposobnog tima i to je i danas evidentno, mada, evo maja mjeseca, o budžetu recimo, nema priča, bar mediji ne prenose??? Međutim, ne ćuti se samo o budžetu?

Usput, Savjet za bezbjednost saobraćaja je doživio „preporod“ ali rekao bih samo kadrovski. Bar se to moglo zaključiti posle sastanka održanog 25.decembra 2025. godine. Tada se, sem novih članova, nisu baš proslavili definisanjem plana rada i obimom aktivnosti, što je svakako najbitnije. Konkretno, evo 5. mjeseci posle toga, još traje „zimski san“ a zapisnik sa tog sastanka nisu ni dobili svi zvanični članovi, nego samo pojedinci? Čudo, prvorazredno!

To tjelo treba raditi stalno a sastanke držati jednom mjesečno, bar na osnovu evidentiranih potreba saobraćaja i infrastrukture u ovom gradu?!

Na tu temu, niko od odbornika, čini mi se nije se baš miješao a svi komentarišu nivo i stanje saobraćaja u Semberiji uopšte.

I prvenstveno radi neaktivnosti oko saobraćaja, kritikovao sam, ukazivao na probleme i predlagao rješenja.

No, na žalost i zbog čega sam, iskreno, u velikom čudu, niko od odbornika se ozbiljno ne „zakači“ za bilo koji od ekstremnih problema iz oblasti saobraćaja, (sem gospodina Danijela Perića) i tako, u ovakvim odnosima, tačnije, ovoj bolesti, zvanoj kohabitacija šta dobijamo?

Niti imamo garaže, pametne parkinge, elektro punjače, nove ulice, Račanska je tabu-tema, Sremska ulica je tema na kojoj v.d. načelnik Lazarević polaže „pripravnički“ mada tematika je, ne mogu reći periferna. Ali, i od podizanja trotoara ispred TC „Bijeljina City Malla“ i u ulici Cara Uroša, ima nešto mnogo važnije a to je semaforska signalizacija na raskrsnici Sremska-Kruševačka i mnogo šta još?!

Pri tome, gradonačelnik luta i bez osnova iznosi svoje neosnovane „bisere“, nebuloze oko nekih radova, ali niko od odbornika, ne reaguje bar tako mi se čini?!

Izvinite, gospodo odbornici ali tako je.

Mnoge sam, iz ovog a i prethodnog mandata, molio da kandiduju neke probleme ali uzalud i u Nacrtu budžeta ne ostade ništa od tih, hitnih i neophodnih projekata iz oblasti saobraćajne infrastrukture?!

Međutim, vaš vizionar, gradonačelnik, ne odustaje od novog parka „Knez Ivo od Semberije“, velikom prioritetu, ako ćemo se šaliti?

Sreća da ga je neko ubijedio da se nešto investira i u stari i svojevremeno najljepši park u BiH, u smislu, novog dječijeg igrališta, sistema za navodnjavanje i sađenja novih stabala ali novi park je „novi klavir“ i tek sad, kad ga dodatno muče ove političke turbulencije unutar SDS-a i opozicije, u inat će pokušati gurati „svoj fazon“, bar takvog sam ga lično definisao?

Kao finale, odlučio sam da komentarišem, jer imam osnova, i neke projekte koje je odlučila da gura Skupštinska većina ili dio njih a koji se, bukvalno ne razlikuju od ovih koji dolaze od vašeg gradonačelnika?

Naravno da parkova treba, dječijih igrališta, šetališta, biciklističkih staza, širokih i funkcionalnih ulica pa i bulevara ali, gospodo, polako sa tim parkovima i šetalištima, uozbiljite se malo!

Ne borite se protiv svog gradonačelnika istim, njegovim oruđem, forsiranjem neprioritetnih projekata.

Sa mnogo realnog osnova, očekivao sam od skupštinske većine neke ozbiljnije projekte, nego što je, ovaj, nedavno najavljen a zatim i predstavljen, projekat o biciklističkoj stazi, šetalištu po obodu urađenog kanalskog nasipa, čak i tamo gdje ste i planirali?

Iskreno, propratio sam obrazloženje mladog gospodina Ljubiše Vasića, i taj kao i sve druge ideje koji iznesu njegove kolege po godinama imaće, bar moju podršku!  

To se veoma lako uoči ali i ako nije tako, napravite prioritete i ugradite sve te projekte, recimo, u Strategiju razvoja grada Bijeljina u narednom kvartalu od 7. godina, t.j. od 2030-2037 kad ste već ostali nijemi kad se raspravljalo o ovoj aktuelnoj?

Nije uopšte teško uočiti nedostatke i nečije promašaje proteklih decenija a ima ih stotine na koje sam ukazivao ali, bitno je od koga dolaze i ko na njih ukazuje? Uostalom, penzioneri su po svemu na marginama ovog društva pa i kad jasno i decidno ukazuju na propuste ili predlažu rješenja, ostaju nezabilježena!

Istovremeno, vrlo često ističem da su moje ideje dostupne svakome dobronamjernom, bio on poslanik, odbornik, novinar ili neki drugi medij jer jasno je da nismo univerzalni za predlaganje rješenja za sve probleme i moram naglasiti, sve od te tematike, radio sam i radim besplatno i dobronamjerno. Čudno, zar ne?

I kao takav, imam pravo da budem nezadovoljan prvim čovjekom mog grada, i zato, veseli ljekar Petrović nije moj izbor niti može biti!  Čak i nekadašnje, one početne i prve konstatacije da je iz poštene porodice u šta uopšte ne sumnjam ali koliko je on pošten, to ne znam i uostalom koja je to vrlina u današnja vremena?

Ono u šta sam siguran, nama trebaju školovani, radni, ambiciozni, agilni i uporni ljudi sa bilo kakvim ali stečenim iskustvima i renomeom a imamo ih, međutim, njih ne interesuje politika a istovremeno, ovi nazovi političari neće njih i ode „mast u propast“?

Sa druge strane, glavni akteri na društvenim mrežama su, sveznalice, pametni i „dokazani“ stručnjaci ali samo u tim svojim „fb“ opservacijama!

E ta kategorija, podržava i to iz inata nečije nebulozne „projekte“ i mnogo šta još ali, dozvolite, ne po mom izboru i ne po mojoj volji!

Demokratiju svi permanetno spominju, činjenica sve manje, ali krajnje je vrijeme da iznesmo sve na sto i da vidimo ko je Obilić a ko Branković.

Mani se gradonačelniče tih priča! Ti, u svojoj 38. godini života sa školom za poštovanje ali radnim stažom za razmatranje, to nije tvoj problem nego problem tvojih mentora koji te svojevremeno, tvrdim, krajnje pogrešno, izvukoše iz rukava.

Njih sad nema, ili se „kriju“ i peru ruke ali u većini su nemoćni da ovom sveznalici nešto objasne, ubijede ga, ili dokažu, i to ni jednom, pravom zvaničniku, neće poći za rukom.

Ima on svog mentora i samo mogu još jednom napisati, istinski mi je žao ovih neposrednih, v.d. saradnika, savjetnika i ostalih, upropastiće ih i kao rukavice, one medicinske-za jednokratnu upotrebu, i negdje zaboraviti???

Ali, šta ja tu mogu!

Ovo do sada je moja „misija“, isključivo moj pogled na život u ovom gradu a na moja ukazivanja se već odavno počelo reagovati, što me, naravno raduje a potrudiću se „mobilisati“ i neke nove snage koje će veoma brzo donijeti nove, pozitivne efekte.

Jedno je sigurno, sve što se radi zbog opšteg interesa, sa voljom i sa ljubavlju, bilo koje vrste, donosi i donosiće dobre rezultate i graditi čvrste u stabilne temelje.

Problem je što se temelji vremenom ili nečijom voljom, ne znanjem ili ne radom mogu urušiti i ako oni koji su ih gradili to dozvole, možemo početi tonuti, manje ili, ne daj bože, više.

Na mladosti je budućnost, ali za uspjeh nije dovoljno biti samo mlad, lijep, bogat, pošten, ili unikatan primjerak kao što je vaš gradonačelnik.

Mladost je samo osnovni preduslov da se može krenuti pravim putem i tako, biti priznat, poštovan i cijenjen kao što imamo takvih ljudi u našoj Semberiji.

Spomenuću u prvom redu, naših nekoliko generacija, naše djece, koji su se istinski posvetili medicinskim naukama te svakodnevno čitamo o njihovim uspjesima i za njih je samo nebo granica!

Takođe, imamo predstavnike i u svim kalibrima drugih nauka, umjetnosti, sportu i u kulturi i moliću vas samo jedno, ne uvlačite ih u politiku jer jedno loše iskustvo sa Petrovićem, nam je dovoljno za narednih 100 godina!

Na kraju, Skupština grada Bijeljina, ima 31. odbornika, raznih struka i zanimanja, sa upitnim iskustvom u politici, poslu i životu uopšte ali, po našoj ustaljenoj praksi, koju su svi sasvim dobro naučili u te klupe se veoma „lako“ dođe.

Da, samo ako imate volju, rješenost, politiku kao cilj i podršku, te naravno pare i to svi znamo, nemojte samo reći da neko ne zna?!

Pa glasači su na berzi, non-stop samo se „kurs“ mijenja i prilagođava i usklađuje sa troškovima života? Pitanje je samo ko je na šta navikao ili kakav život priželjkuje.

Prema tome, molim sve aktere i učesnike u ovoj našoj kohabitaciji, potrudite se i unesite još veću dozu ozbiljnosti, nadmutrujte se novim, realnim idejama ali samo onim koje su u prioritetu svih građana i ne gledajte na drugu stranu, odredite svoj pravac, istrajavajte na tome.

Na kraju, sa kohabitacijom ili ne, dokažite da možete mnogo bolje ali za sve nas i samo tako ćete biti poštovani i prihvaćeni kao političari.

Ovo što gledamo i živimo ovih nekoliko decenija je nešto što bi trebalo da možemo, staviti u arhivu i samo povremeno, kad posumnjamo da skrećemo sa projektovanog puta, uzeti iz arhive, podsjetiti se i što prije ih tamo vratiti.

Termin, koji nekako pamtimo iz početka devedestih godina prošlog vijeka, tačnije, bar kada sam tražio neke polovne ili nove alate iz uvoza su ono što ja pamtim.

Naziv buvljak, je inače, referenca za korištenu odjeću punu buva a koja se prodavala na buvljacima u 17. vijeku. Neki ljudi buvljak nazivaju i bazarom ili pijacom, povezujući ih sa većim, otvorenim tržnicama, tipa onih u bloku 40 u Beogradu ali i nekim velikim tržnicama u okruženju. Jedna od takvih tržnica je, nama mnogima poznata rumska tržnica svakog 3-ćeg u mjesecu i tu se prodaje kako polovna, isto toliko i nova roba  a koja stiže iz cijele Evrope.

Dovoljan uvod, nadam se, sa problemima kojima imamo skoro svi u Bijeljini a koji su eskalirali, upravo početkom devedesetih godina 20-og vijeka.

Šta je osnovni problem ako izuzmemo one, ekonomske prirode koje su ove centre smatrali sivim tržištem dok je policija te iste objekte obilazila tražeći mnoge bespravno otuđene stvari ali mnogi od sugrađana su nalazili polovnu robu koja im je bila neophodna zbog nekih sitnih popravki u svojim dvorištima, kućama ili stanovima.

Isto tako, sve više stanovnika je u tom „poslu“ nalazila dodatne prihode za preživljavanje i ovih godina su to već manji biznisi u smislu povezanosti okolnih tržnica i stvaranja, tzv. veleprodaja i nabavke – dobavljanja nekada samo polovne a onda, lagano i stihijski se u taj posao ubacivala i nova roba.

Ovo je, ukratko ekonomski aspekt ove vrste poslova i mislim da je bilo potrebno i to istaći da se na kraju ne bi desilo da se regulisanjem lokacija za ovu vrstu trgovine, ugrožava jedan sloj stanovništva, naprotiv.

Na kraju, i pored problemčića koje godinama „praštamo“, bar onima koji brinu ili bi trebalo da brinu o nekim standardima, prihvatili smo ih kao neminovnost ali, ostao je, sa mog aspekta, problem određivanja adekvatnih lokacija za njihovu egzistenciju, kako u našoj Bijeljini, čini mi se da i većina okolnih mjesta ima iste probleme?

Jedan od problema je bio tzv. veliki buvljak u ulici Živojina Mišića i to se, dobrom voljom vlasti riješilo, mada onaj prostor je vrlo često deponija otpada, šuta, parking za teretna vozila ili prodajno mjesto prodavcima ogrevnog drveta.

Svojevremeno sam predložio da je taj prostor adekvatan za spratnu garažu za koju opravdanst smo već odavno uočili a po izrgadnji nove autobuske stanice, sumnja se definitivno izbrisala! Ono što je gospodi koja raspolaže budžetom je najbitnije da je to zemljište vlasništvo grada Bijeljina ali ipak nedovoljno da pokrenu inicijativu da se rade idejna rješenja?

Povoljnost je što u ulici Živojina Mišića nije još urađena kanalizacija i kao od šale se ta, buduća garaža može sa autobuskom stanicom povezati PODZEMNIM PJEŠAČKIM PROLAZOM čime se udovoljavaju i bezbjednosni i funkcijiski elementi u jednom takvom kopleksu?

Evo tu nešto „prepišite“ od Beograda ali, nisam optimista, sujeta i tvrdoglavost je neizliječiva kod vašeg gradonačelnika koji će i dalje po svom, utabanom putu???

Međutim, pošto je ovaj članak u ulozi rješavanja statusa i onog malog buvljaka iz ulica 27.marta i Zorana Radmilovića, biću konkretan i jasan. Nije nikakava mudrost riješti taj problem ali čini mi se što više ličimo na kasabu ili tako nešto, sela su nam, uglavnom uređena ali Bijeljina ne liči na Grad?

Ovo što pokazuju moje fotografije a ako prođete ovim ulicama kad buvljak „radi“, utorkom i petkom ambijent je kompletan i drugi komentari nisu potrebni.

AD „Grad“ i njihov prostor u Agro tržnom centru „knez Ivo od Semberije“ su mjesto za sve vrste trgovina polovnom a i drugom robom, automobilima, ogrevnim drvetom, auto dijelovima, domaćim životinjama i oni su organizovani i raspolažu potrebnim prostorom koji ne ometa niti saobraćaj niti bilo kom drugom smetaju!
Problem su političke nesuglasice koje nam nudi tzv „kohabitacija“ i tu nema ni pokušaja za dogovor a veoma je realan i na dohvat ruke ali ispaštaćemo još dugo a pravi, i uređen grad nećemo biti ni do kraja 21. vijeka.

Koga kriviti za ovakvu situaciju, znate i sami, meni je već i dosadilo da spominjem jedne te iste ljude? „Vaši“ su, vi ste ih birali pa trpite ali meni nije teško, bar pisati o tome!

Na kraju, ova lokacija je još jedan, potencijalan prostor za jednu spratnu garažu, zemljište je vlasništvo grada Bijeljina, domaćih i drugih investitora ima a i koncesije su još uvije popularne?

Na žalost svih nas za rješavanje problema nemamo ljude a vještačka inteligencija ne može da „svari“ ovu vrstu problema!!!

Ulica Vojvode Stepe u Bijeljini, je tema mojih priloga i tekstova već 4. godine i odlučih još jednom joj posvetiti jednu kolumnu.Da li će i ovaj pokušaj biti uzaludan, ne zavisi ni od mene niti od bilo kog drugog našeg sugrađanina ali zavisi od ove gospode iz Savjeta za bezbjednost saobraćaja a stalno su zaposleni u GU. Da li žive baš u gradu ili ne ali, konkretno su najodgovorniji vašem gradonačelniku za saobraćaj u Bijeljini a zovu se Milan Lazarević i Nemanja Mitrić

Na početku da baš detaljno „približim“ našim sugrađanima lokaciju te ulice. Počinje ako do nje dođete jednosmjernom ulicom Karađorđevom, od centra grada ali i ona na jednom svom dijelu ima svoj paradoks da je kod autobuske stanice (stare) u dužini od 80-tak metara, PAZITE, dvosmjerna?

Do ulice Vojvode Stepe možete doći i ako dolazite od Popova i Amajlija, ili iz ulice Jovana Dučića a ta ulica se zove Knez Ivo od Semberije. Ova ulica je dvosmjerna i odmah je prostija za komunkaciju i dolazak do naše ulice Vojvode Stepe ali da bi skrenuli desno u tu ulicu, dolazite do samog njenog početka, t.j. do Fiskulturnog doma, ili do zgrade OJT Bijeljina koja je, malte ne u zajedničkom dvorištu sa Policijskom stanicom Bijeljina 2.

Ovo sam detaljno objasnio zbog činjenice, da obje ove ulice iz kojih se ulazi u ulicu Vojvode Stepe su veoma bitne za buduće vrijeme kad, jednog dana, neko bude odlučio ili neko bude naredio rješavanje ove agonije sa ulicom koja nosi ime našeg velikog vojskovođe.

Prije detaljne razrade svih anomalija „uguranih“ u našu predmetnu ulicu, red je i da nabrojim, koji su značajni subjekti našeg grada smješteni u toj ulici.

Na samom ulazi sa desne strane je, već spomenuta PS 2, PU Bijeljina, u jednom skučenom prostoru i dvorišta ali i što se sam zgrade tiče ali sama pozicija je najviše sporna. Međutim, kao što znaju stariji sugrađani u toj zgradi je svojevremeno bila policija pa potom zgrada Suda za prekršaje i po sticanju uslova da se ova institucija preseli u zgradu Osnovnog suda, ovaj skroman prostor je PU Bijeljina, ponovo preuzela sebi a lično, bio bih sretan da im se pronađe, obezbjedi mnogo adekvatniji prostor i lokacija.

I kad sam već kod PS 2 PU Bijeljina, moram, iskreno i najozbiljnije se začuditi, da problem ove ulice nisu oni, sami pokrenuli i riješili sa GU Bijeljina ali, što je tu je?

Preko puta PS 2. od skora je smješten Crveni krst grada Bijeljina, koji opet ima svoje svakodnevne poslove i obaveze, jedan broj zaposlenih i u čije prostorije dolaze svo oni koji imaju svoje probleme i potrebe da sarađuju sa njima i do njih dolaze svojim vozilima? Činjenica da i oni sami imaju određen broj vozila koje su, na svu sreću smjestili u dvorište obližnjeg vjerskog objekta Katolička crkva Prečistog Srca Marijina koji je bitan objekat u ovoj ulici kao drugi sa lijeve strane.

Glavni objekat, je svakako OŠ Vuk Karadžić, koja se nadovezuje na PS 2. a preko puta Katoličke crkve i tu nam, već odavno ne treba ništa više, gužva je neminovna, saobraćaj na izdisaju, funkcioniše uz pomoć respiratora a trpimo svi!

Najidealnije rješenje bi bilo dislocirati PS2, Crveni krst pa i školu ali, odmah ćete opravdano reći, gospodine izlagač, uozbilji se malo!

Škola je bila problem još poodavno i bez ove druge dvije ustanove ali, opšti problem je na djelu, grad se širi ali bez prethodnog plana, bez vizija i rješenja, kao da smo svi došli u ovaj grad prije 20 ili 30 godina???

Nekada je imala i preko 1.400 učenika a sad je na broju nešto manje učenika ali, osnovni problem je što nam je i ova škola ostala skoro u samom centru grada a prostor oko nje je, godinama sve manji i manji, sadržaji i potrebe škole su sve veći ali ono što je najkritičnije su saobraćajni pristup školi.

Živimo u 21. vijeku, standard odskočio, rijetko koje dijete u školu dolazi pješke ali i to se dešava uz pomoć roditelja ili babe i dede i da je to kao prije, problem ne bi postojao. Danas, 80% djece a posebno u zimskom periodu ili kišnim danima, dovoze ih autima do škole i dolaze po njih i tih dana, u našoj ulici Vojvode Stepe je kolaps!

Šta uraditi da se sve ovo, naprijed navedeno prevaziđe?

Kad bi bar postojala volja, sve bi već odavno bilo riješeno, bar djelimično ali ni volja ne postoji a o ostalim razlozima, čini mi se je apsurdno govoriti i pisati. Jedino mogu, u globalu, dati moje skromno mišljenje a po struci i godinama starosti, bez ikakve prepotencije, imam, bar ono građansko pravo, iznijeti svoj viđenje. Pored toga, lično sam pohađao tu školu, moja djeca su je pohađala a danas i unuci.

Dakle, idemo redom, a kako drugo?

Prvo što uočavamo je pješački prelaz broj 1. i o njemu neću ništa polemisati jer je tu neophodan a čak, za divno čudo i svježe obnovljen!

Drugo, ona horizontalna signalizacija koja najavljuje školu, može da prođe, nikad je nije previše ali bih je postavio odmah posle pješačkog prelaza ili postojeću zadržao i dodao još jednu prije!

Saobraćajni znakovi, „žestoka ponuda“, na 4 stuba ali, ali ,ali…?

Ovde se može i mora napraviti druga kombinatorika, ali polako. Znak djeca na putu i ograničenje brzine na 40 km/čas se odatle premještaju u ulice kojima se stiže do ulice u kojoj je locirana osnovna škola! Tačna mjesta je veoma lako odrediti ali na taj stub, postavljamo druge saobraćajne znakove.

Konkretno, na taj, prvi stub, postavljamo znakove sa sledećeg stuba (ogran. brzine na 30 km/čas i obavještenje za ležeći policajac, MEĐUTIM, taj, obavezni usporivač brzine, dislociramo sa sadašnje pozicije! Zašto? Pa nikakve veze nema na mjestu posle pješačkog prelaza broj 2 i treba ga postaviti odmah posle pješačkog prelaza broj 1. Pogledajte narednu fotografiju:

Stub broj 3. sa saobraćajnim zankovima, zabranjeno skretanje lijevo i upozorenje ili obavještenje za pješački prelaz, potpuno diskutabilni! Prvi ili bolje reći gornji, je morao biti postavljen negdje prije same bočne ulice, tamo već nema funkciju?! Oznaka za pješački prelaz, obzirom da smo vozačima već naložili, naredili da smanje brzinu na 30 km/ čas uz obrazloženje ta je to zbog ležećeg policajca je sasvim dovoljan za vozače jer su tu već i onako usporeni a ako je potrebno, može se brzina ograničiti i na 20 km/čas ili mnogo ranije, sve ono što upozoravamo u tom djelu se može označiti i kao ZONA sa obaveznih 20 ili 30 km/čas. Na primjer ovakav saobraćajni znak:

Idemo dalje, stub broj 4. sa obavještenjem da je zabranjeno zaustavljanje i parkiranje, je toliko obespravljen na toj lokaciji, da je njegovo postojanje apsurdno? Kao prvo, u određenim razdobljima dana, pred početak ili završetak nastave u prvoj, drugoj ili međusmjeni, vozila su „postrojena“ jedno do drugog, pa čak i po lijevom trotoaru? Interesantno, policija ne reaguje jer ima je jasno, predpostavljam, u kakvom smo svi „sosu“? Slika koja slijedi:

Drugi, donji saobraćajni znak, obavještava vozače da su u jednosmjernoj ulici i da se kreću samo u tom smjeru??? Smiješno, bar dok vozači iz bočne, sporedne ulice koja se koso uključuje u Vojvode Stepe, imaju mogućnost skretanja desno, u TAJ SPORNI DIO ULICE SA 20 METARA DVOSMJERNOG SAOBRAĆAJA!!!

Napominjem, između ostalog i zbog ove, nekada, stvarne potrebe išlo se u realizaciju i prosjecanje ulice Jovana Dućića i spajanje ulica Knez Ivo od Semberije sa već postojećim kružnim tokom na početku Račanske ulice. Tim projektom, odnosno njegovom realizacijom, stvoreni su uslovi da stanovnici Popova i Amajlija dobiju funkcionalniju saobraćajnicu. Odmah posle toga, trebala je usliediti korekcija saobraćaja u ulici o kojoj polemišemo čime bi se ukinula mogućnost dvosmjernog dijela saobraćaja, tačnije od ulice Braće Gavrić (kafe ŽI-BO) do ulice Karađerđeve.

U slobodnom prevodu, skoro 15 godina se čeka na ove potrebne korekcije u saobraćaju ali, očegledno, nikome nije bilo do toga? Po prvi put, 23. maja 2022. godine, moja malenkost je na portalu Bijeljina Danas, objavila probleme ulice Vojvode Stepe i taj tekst vam je i danas dostupan na cijenjenom portalu. Još tada sam objavio ovu šemu o mogućem i potencijalnom načinu rješavanja ovog problema pa vam tu šemu nudim i sada:

Sad ću vam sa novih nekoliko fotografija „približiti“ i ovih, spornih 20-tak metara sa dvosmjernim saobraćajem:

Na kraju ovog, najspornijeg dijela ulice Vojvode Stepe, pogled i na dio ulice sa koje se skreće lijevo u ulicu Braće Gavrić i desno u kompleks stambenih vojnih zgrada koja takođe nosi ime Braće Gavrić i taj dio ulice je segment posebno urađenog prijedloga uređenja okoline škole Vuk Karadžić o kome ću nekom drugom prilikom ali ni o tome niko ne razmišlja ili bar ne čini nikakve pomake. Moja šema to predstavlja ovako:

Na terenu, to izgleda ovako.

Fotografije to sve jasno prezentuju:

Jedna interesantna „sitnica“, direktor škole, gospodin Račanović je uzurpirao dio trotoara i opremio parking sa svoje privatno vozilo a vi ostalo osoblje idite u školsko blato a roditelji neka se snalaze kako znaju i umiju? Odličan primjer za sve ostale stanovnike od jednog pedagoškog radnika, člana Savjeta za bezbjednost saobraćaja u našem gradu…?! Sve izneseno je na prethodnoj fotografiji!

Ili još bliže:

Prvi dio priče o problemima i anomalijama iz sfere saobraćaja u ulici Vojvode Stepe ste pročitali i vidjeli, četvrti put!?

Složit ćete se da nam je, većini, dosta raznih problema i problemčića i krajnje je vrijeme da se svi zajedno moramo uozbiljiti po svakom osnovu. Kad ovo kažem, smatram da svako počne od sebe, svoje porodice, kolega sa radnog mjesta, u školama, manifestacijama, sportu i, bukvalno 24 sata dnevno moramo brinuti o svom okruženju.

Poseban razlog je da mislite kako se ponašate u javnom saobraćaju bez obzira na koji način ste učesnik u ovoj, našoj neuređenoj infrastrukturi, pješak, biciklista, motociklista ili vozač motornog vozila!

Ušli smo u maj mjesec, i dani maturanata su pred nama. Naravno, roditelji čija djeca, unuci ili komšije su maturanti neposrednije su uključeni u ove manifestacije koje slijede.

Svjedoci smo, da zbog navika u prvom redu ali i uslova koje imamo u našem gradu, svi se moramo spremiti da mnoge stvari istrpimo, prilagodimo se i sjetimo da smo i mi nekad, možda, nekome smetali a i naša djeca, pa i unuci će.

Obradovao sam se da je ovih dana bio upriličen sastanak koji su organizovali direktori srednjih i osnovnih škola sa predstavnicima PU Bijeljina i iskreno se nadam da ćemo ove godine uočiti efekte ovog sastanka.

Ne mogu a da ne iznesem da je za ovakav, krajnje ozbiljan povod, prvo trebao zasjedati Savjet za bezbjednost saobraćaja grada Bijeljina ali od 25. decembra 2025. oni ne smatraju za potrebom da se više sastaju i ovim ali i mnogim drugim povodima?

Činjenica, predstavnici PU Bijeljina su svakako članovi ovog tijela a i predstavnici Aktiva direktora osnovnih i srednjih škola i samo zbog ovog povoda, o kojima pišem, se i nalaze u ovom tijelu.

Realno, to je tako a što su gospoda iz Gradske uprave, koji rukovode radom ovog Savjeta, nesposobni da regulišu šta je čija obaveza a šta odgovornost, to je naša nesreća jer to smo tražili i dobili?

Da sam kojim slučajem imao priliku da prisustvujem predmetnom sastanku, predložio bih prisutnima adekvatne mjere i postupke i to ću sad učiniti, prije nego što saznam šta je zaključak sa sastanka a još bitnije od toga je, ishod o kojem ćemo pričati kada sve ove manifestacije prođu.

Prije 4-5 mjeseci, objavio sam jedan tekst na našem portalu „uretrovizoru.com“ u kome sam predstavio kako to kolege iz Agencije za bezbjednost saobraćaja Srbije sagledavaju i pripremaju se za sprovođenje svih preventivnih i drugih mjera a sve u svrhu bezbjednosti svih učesnika manifestacija i građana uopšte.

Svi mi imamo dovoljno realna iskustva kad su u pitanju ove manifestacije i nije nam teško, bez obzira na obrazovanje i iskustvo, predložiti ono što je najsigurnije i funkcionalnije.

Ako krenemo od uobičajene i ustaljene prakse iz mnogih prošlih godina a to je da se maturanti okupljaju na Gradskom trgu, formiraju kolonu, prošetaju ulicama grada od centra do hotela Drina, to je najmanji problem. Saobraćaj će biti prilagođen potrebama i uslovima i to će, siguran sam biti najlakši dio tih maturantskih dana.

Ono što je loša navika a za nju su krivi roditelji, staratelji, prosvetni radnici sa direktorima na čelu a onda, odmah i policija koja brine 24 sata o javnom redu i miru, bez obzira koji je datum, mjesec, dan ili noć.

Nekome se neće ovo svidjeti ali, mi ne ispunjavamo želje bilo čije nego ukazujemo da ono što se ne radi dobro i u skladu sa normativima.

Znači, osnovni problem su maturanti ili najbliži njihovi koji u dane kada završavaju sa nastavom, sjednu u auta, pootvraju prozore, sjednu na vrata, i u kolonama, vozaju se po cijelom gradu, da to sve ne kvalifikujem onako kako smo imali priliku da to gledamo, iz godine u godinu?

Vrhunac svega toga su i flaše alkoholnih pića, sa manje ili više alkohola i to je najveći problem!

Kratko i jasno, nespojivo sa bilo koji članom ZOBS-a od vožnje do alkohola! Sve jasno kao dan!

Roditelji, to, ako vole a vole svoju djecu, bi trebalo da sve završe u svojim kućama u krugu svojih porodica!

Ako to ne učine roditelji, nastavno osoblje, razrednici i direktori za regulaciju i prevazilaženje ovih potencijalnih problema i opasnosti imaju način i sredstva samo je stvar volje i odlučnosti!

I na kraju pripadnici PU Bijeljina, a vidim da četiri gospodina, nadam se neko od nadležnih, su prisustvovali sastanku i trebalo bi da se aktivno uključe u sva ova dešavanja i na kraju da svi budu srećni i zadovoljni.

Svojeveremno, kada sam nekad, od 2009. godine pa nadalje organizovao brdske trke u Tobutu, dnevno je za potrebe regulacije saobraćaja i potreba manifestacije a u skladu sa potrebama bilo nagažovano 54 policajca. Previše, reći ćete ali tako je bila procjena bezbjednosti po Elaboratu PU Bijeljina.

Evo za potrebe biciklističke trke Beograd-Banja Luka, samo za prolaz takmičara kroz Semberiju, angažuje se mnogo više policajaca!

Navodim samo primjere i suguran sam da na osnovu rasporeda završnih dana nastave, proslava i defilea maturanata a u dogovoru svih prisutnih na održanom sastanku, PU će uraditi Elaborat bezbjednosti i na osnovu toga angažovati potreban broj policajaca i sve propratiti i da će sve a siguran sam da može, proteći u najboljem redu.

I ne samo to nego da neće niti potrebe za bilo kojim dodatnim intervencijama, kažnjavanjima i sankcionisanjima a  onda će i maturanti, na najbolji mogući način, zapamtiti svoje maturske dane.

I da ne zaborave, da je i prije njih bilo i biće maturanata, da je završetak srednje škole samo jedan, osnovna stepenica u njihovom obrazovanju i napredovanju i da je veoma bitno da u skladu sa svojim mogućnostima i željama, stvaraju sebi realne predpostavke za napredovanje u svakom smislu. Slobodno rečeno, zbog nečijeg sticanja srednje stručne spreme, ne treba niko da ispašta, naprotiv.

A prvi koraci su, već mjesec dana posle maturskih proslava, kada ih čekaju obaveze oko traženja zaposlenja ili upisa u naredne visokoškolske ustanove i daljeg usavršavanja.

Srećno vam bilo omladino ali i roditeljima, posebno !

Već dugo poštujem ličnu a davno prihvaćenu praksu da bar neka znanja i iskustva, stečena u svom radnom vijeku, sa zadovoljstvom prenosim na mlađe generacije. Zašto?

Ako nešto planirate da rizikujete u smislu ulaska u neke poslovne i druge projekte, najlakše vam je, pokušati pronaći nečija tuđa iskustva. To, zbog činjenice, u koju sam se više puta i sam uvjerio a to je da su vam to najjeftiniji rizici.

U slobodnom prevodu, ako pronađete nekog ko je to nekad ranije ili na nekoj drugoj lokaciji pokušao raditi prije vas i uvjerite se kakva su njegova, konkretna iskustva, lakše ćete donijeti svoju, bilo kakvu odluku!

Tako sam ja, po prvi put, u svom radnom i životnom vijeku i samo jednom, tačnije 12.septembra 2025. godine pokušao dobiti pristup javnim informacijama od Odjeljenja za stambeno komunalne poslove i zaštitu životne sredine kojim je i tada a i sada „rukovodio“ v.d. načelnik, Milan Lazarević.

Uzgred, moja pitanja su bila vezana za rad, hoću reći nerad Savjeta za bezbjednost saobraćaja Grada Bijeljina!

Iako je sve bilo regularno, od zahtjeva pa na dalje, ni posle 50 dana nisam dobio tražene informacije iako je pozitivnim aktima regulisano da mi za 15. dana moraju dostaviti tražene informacije. Ovo se ne odnosi samo na moju malenkost, obaveza je ista prema svim stanovnicima naše Bijeljine!

O tome sam već pisao i pisaću ali sledeći dopis će ići prema Ministarstvu pravde Republike Srpske a da li će oni na taj dopis reagovati, pokazaće vrijeme?

Bilo, kako bilo za ovaj put, prenosim vam moja iskustva a u prilogu ovog teksta dostavljam vam na uvid obrazloženje koje se nalazi na zvaničnoj stranici Grada Bijeljina i iz ovog, čirilično napisanog pojašnjenja svim sugrađanima, vidjećete kako gospoda krši vlastita akta. Prema tome, sve što vas kao građanina ovog grada intersuje a posebno iz djelatnosti Gradske uprave, pitajte, bar pokušajte i saznati, bilo šta što vas interesuje. Možda ste vi sa više sreće?

Pa kaže:

Приступ информацијама

Закон о слободи приступа информацијама (ЗОСПИ)

Шта је Закон о слободи приступа информацијама?

Закон о слободи приступа информацијама (ЗОСПИ) у РС („Службени гласник РС“, број 20/01) – утврђује опште право јавности на приступ информацијама које су под контролом јавних органа „у највећој могућој мјери у складу са јавним интересом“.

Јавни приступ информацијама у посједу јавних органа има три битна циља:

– Подстиче већу отвореност и одговорност јавних органа при  доношењу одлука;
– Унапређује демократију промовишући учешће јавности при доношењу одлука јавних органа;
– Доприноси борби против корупције и лошег руковођења.

Поступак приступа информацијама

Право на приступ информацијама се може остварити подношењем писаног захтјева, који треба да испуни следеће услове:
– Да је у писаном облику на једном од службених језика у Републици Српској;
– Да садржи довољно података о природи и садржају тражене информације, како би се омогућило лакше проналажење информације;
– Да садржи име и презиме подносиоца захтјев, његову адресу, а по могућности и број телефона;
– Да је наведен начин на који подносилац захтјева жели приступити информацијама.

Приступ информацијама се омогућава на следеће начине:

– Приступ оригиналу информације како би се могао извршити лични увид;
– Фотокопирањем информације и личним преузимањем или доставом на кућну адресу (првих 10 страница копије су бесплатне; ако фотокопија информације износи мање од 10 бесплатних страница, онда се та информација доставља путем поште, на кућну адресу подносиоца захтјева).

Које су врсте информација изузете од објављивања?

ЗОСПИ дозвољава јавним органима да траже изузетак од објављивања информација у три случаја:

– Објављивањем информација основано се може очекивати изазивање значајне штете легитимним функцијама владе (нпр. национална безбједност, одбрана, спречавање криминала или јавна безбједност);
– Објављивање информација би нашкодило повјерљивим комерцијалним интересима треће стране;
– Тражена информација укључује личне интересе који се односе на приватност трећег лица.

Накнаде за подношење захтјева

За поднесене захтјеве, рјешења или обавјештења не наплаћују се накнаде или таксе. Једине накнаде које Град може наплатити су трошкови умножавања информација.

Уколико се захтијева умножавање информација, првих 10 (десет) страница фотокопије стандардне величине су БЕСПЛАТНЕ, а за сваку следећу страницу стандардне величине која прелази 10 (десет) првих бесплатних страница цијена умножавања износи 0,20 КМ.

Плаћање умножавања информација врши се на жиро-рачун број: 551-790-22225908-50 – „Уникредит банка“ АД Бањалука

Град Бијељина је обавезан да захтјев за слободан приступ информацијама ријеши у року од 15 (петнаест) дана.

Definitivno, ovaj februarski „biser“ je u službi predstojeće predizborne kampanje za izbore planirane u 2026. godini! Čudno ali istinito?

U svim svojim, dosadašnjim kampanjama te lično „bogatom političkom iskustvu“ kao i svojim obraćanjima građanima putem svojih omiljenih društvenih mreža, vaš gradonačelnik je napokon, dakle, sredinom februara mjeseca, poentirao, rečeno košarkaškim terminom, „zakucavanjem“, i samo formalno-pravno završio akciju, pripremanu, praktično, od kako je postao gradonačelnik.

Konkretno, posle 6. godina priče i obećanja a to znači još od početka 2021. godine, kao dobro naučenu lekciju najavljivao je „veliki“ projekat u Patkovači uz osnovnu školu „Jovan Dučić“, znate tu lekciju svi vi i koji niste iz Patkovače?

Koliko je samo on, na tu priču, pokupio glasova i koliko uopšte svi političari tako dohvate glasova na nekorektan način, je tema za političke analitičare ali, od 2021. pa do 2026. godine, je trajala birokratska procedura, od podnošenja zahtjeva JP“Putevi RS“ pa sve dok se nisu sa izvođačima potpisali ugovori o izvršenju željenih poslova?

Međutim!

Ako detaljno pregledate hronologiju dopisivanja, određenih aktivnosti i trajanje određenih aktivnosti svih strana, može se samo konstatovati da su se sve strane u ovom predmetu takmičile ko će više potrošiti vremena na „radu“ u ler-opciji?!

Mnogo bi papira i vremena trebao potrošiti komentarišući koliko je ko zatajio u realizaciji ovog, da se razumijemo, nimalo komplikovanog posla i zato ću samo konstatovati da je krivica na svim akterima.  Obzirom da sam, prateći aktivnosti ove naše gospode iz Gradske uprave u Bijeljini još od 2020 godine, mogao bih samo da se upitam koliko su oni sami pojedinačno doprinjeli ovoj opstrukciji a koliko ih je u ovom poslu omeo njihov nadležni gospodar jer ih, inače svaki dan prešaltava sa zadatka na zadatak?

Jedan svjež primjer je nedavna informacija, (31.marta 2026.g.)sa druge sjednice Gradskog štaba za vanredne situacije povodom trenutnog stanja na bujičnim vodotokovima izazvanih sedmodnevnim padavinama u Semberiji i regiji, te je na kraju tog sastanka donesena Odluka, (prenosim zaključak u izvornom obliku), da se Direkciji za izgradnju i razvoj grada uputi zvaničan dopis po pitanju hitne izrade projektno-tehničke dokumentacije za rekonstrukciju i proširenje mosta u ulici Majora Dragutina Gavrilovića.

Ova briga oko tog, istorijskog, slavnog i veoma komentarisanog mosta od strane svih medija iz našeg grada ali po osnovu saobraćajnih manjkavosti i funkcionalnosti, je od danas, bar tako lično zaključujem, i problem jer, koliko se da zaključiti, taj most je i vodena zapreka u gradskom dijelu kanala Dašnica, te je bila potrebna i posebna Odluka da bi se, pravno – formalno zadovoljila i ta formalnost?

Podvlačim, gospodin gradonačelnik je natčinjen svim odjeljenjima, odsjecima ali i nadzorni organ preduzeću Direkcija za izgradnju i razvoj grada ali ni tome nije kraj nenadmašnim nadležnostima gradonačelnika.

Naime, on je glavnokomandujući i Gradskom štabu za vanredne situacije ali i Savjetu za bezbjednost saobraćaja Grada Bijeljina i do sada je ima priliku još 2022. godine da izloži zadatak svoj nabrojanoj gospodi da se radi projekat i donesu odgovarajuća rješenja oko izgradnje novog mosta sa najmanje 3 saobraćajne trake i sa potpuno novim sistemom saobraćajne regulacije.

Ne, o tom problemu se ćutalo sve do 30.januara 2026 godine kad se na istorijskoj konferenciji za medije gradonačelnik pohvalio a onda prepustio detaljniju priču mladom Milanu Lazareviću da obeća da ćemo, po „babine linije“, hoću reći po političkoj agendi uložiti čitavih 700.000 KM do kraja ove godine u izgradnju, tog, novog mosta koji im, ispostavi se, zagorčava život!

Na šta vam ova, svježa informacija liči, nego na još jedan „biser“ vašeg gradonačelnika ali, evo uklopio se kao „kec na desetku“ u ove prethodne „bisere“ iz februara a koje, eto, tek danas apsolviramo.

Priču o tom projektu vezanom za OŠ „Jovan Dučić“ u vezi đačkog semafora i tim ostalim, građevinskim radovima, moram završiti podatkom da su se ugovori sa izvođačima potpisali 18. februara ove godine, bar tada su objavljeni na službenoj stranici Grada Bijeljina ali i posle 5. godina trajanja procedure, ČUDI informacija da je rok za završenje pomenutih radova, nevjerovatnih, 9. (devet) mjeseci???

Poštovani pratioci, firmu „Telefonija Vidaković“ poznajem i poštujem već 30. i više godina, znam da su po svim parametrima osposobljeni da taj semafor po samom projektu urade za 50-60 dana a onaj drugi dio, građevinskih radova, iako je po cijeni je tri puta veći ali se, siguran sam, može uraditi za maksimalnih 60 dana, te pitam svu javnost, stručnu ili manje stručnu, šta mislite zašto je ovaj rok toliko produžen, t.j. na 9. mjeseci ili konkretnije, u novembru 2026. godine?

Neće vam trebati mnogo vremena da dođete do realnog odgovora na ovu vremensku manipulaciju! Da, odgovor je veoma lagan. Oktobra mjeseca ove, 2026. godine su još jedni izbori u Republici Srpskoj. Treba se nečim i pohvaliti u predizbornoj kampanji???

Da, u pravu ste, pa manipulacije ovim „naivnim“ narodom su stalna praksa ali efekti su sve slabiji i slabiji!

Danas, 15.aprila 2026. godine, javljaju mi saradnici da je juče gospodin gradonačelnik Petrović sa saradnicima išao da se lično uvjeri u informacije koje objavljujem na temu Sremske ulice još od 2023. godine ili preciznije da „pojasni“ saradnicima šta i kako treba uraditi u toj ulici!

Iako nisam lično stigao juče do tamo, sad mogu sa sigurnošću da se pohvalim da se moji članci, prilozi i sugestije, redovno proučavaju u Odjeljenju za stambeno komunalne poslove i zaštitu životne sredine i to po naređenju, pretpostavljene komande! Za mene ovo nije iznenađenje jer već odavno znam da gospodin ljekar istinski vjeruje u moje sugestije, bar tako mi je saopštio još juna 2023. godine.

Međutim, iskustva koja su nam pristupačna u ovih 6. godina mi samo ukazuju da će se ova, poslednja „akcija“ ljekara opšte prakse, specijalizanta, na žalost izroditi u još jedan novi „BISER“ vašeg gradonačelnika?

Ovo je lagan zaključak jer po mnogim pitanjima na koje sam ukazivao, ponešto se počinje raditi. Gdje i kako to ide neću danas ali ova informacija iz naslova je obavezujuća i za moju malenkost te se moram usredsrediti na Sremsku ulicu, po ko zna koji put!

Idemo još jednom iz početka!

Sremska ulica u Bijeljini dugačka je oko 800 metara i proteže se od kružnog toka kod Nove AS pa do onog kod tzv.Duda, od kojeg, praktično počinje i ulica Stefana Dečanskog. U ovoj ulici je nešto rađeno u protekle 3 godine a plan gradonačelnika za 2026. godine, kaže da se ona završava u ovoj godini cijelom svojom dužinom? Kreditom ili bez ali tako je rekao!

Ulica Živojina Mišića kojom od Beogradske dolazimo do Nove AS i već spomenutog kružnog toka nastavljamo, lijevo u centar grada, desno u Raje Banjičića i do gradske zaobilaznice a ako, slučajno moramo pravo, u Sremsku, neće nam biti prijatno?

Svi znamo ali da ponovim, u Sremskoj je skoncentrisano 5. većih ili manjih tržnih centara. Zatim u toj ulici rade 4. benzinske pumpe a pošto uz tržne centre radi još jedan broj specijalizovanih prodavnica, ugostiteljskih objekata i slično i onda sve konstatacije imaju još više osnova.

Ako dodamo tu i gradsku toplanu, firmu Spektar Drink, tehničke preglede za motorna vozila i automatske praonice, vašar je kompletan!

Sama saobraćajnica, sa dvije saobraćajne trake,(a odavno vapi za trećom), standardne širine i  koja bi trebala imati semaforsku regulaciju saobraćaja bar na jednoj lokaciji. To je raskrsnica o kojoj sam pisao i snimao priloge, konkretno, uključenje Kruševačke ulice na našu predmetnu ulicu, Sremsku.

Inače, tom, Kruševačkom ulicom je glavna veza za veliko naselje pod nazivom Koviljuše sa hiljadama stanovnika i stotinama vozila.

(Nezvanično, gospoda je planirala i jednu novu saobraćajnicu iz Koviljuša do ulice Raje Banjičića i to bi bila jedna velika olakšica za saobraćaj, ako se i kad ostvari?)

Pored neophodnog postavljanja, isključivo semaforske signalizacije, istovremeno i to pod odmah, zatvoriti ulaz na parking Bijeljina City Mala i za te potrebe koristiti samo ulaz i izlaz iz Kruševačke, postojeće komunikacije.

Dalje, privatna „ulica“ firme Nešković, se ne može uključivati na Sremsku, isključenje iz Sremske, možda i da?

Tržni centar Fortuna ima u funkciji 3 ulaza-izlaza? Jedan se mora zatvoriti, između benzinski pumpi NIS i Nešković koji tu ima i tehnički pregled motornih vozila? Tu treba samo doći i za 5 minuta ćete zaključiti šta može a šta ne?

I još na jednu, moju preporuku, i želju, naravno, ću opet ponoviti a to je jedan i prvi podzemni pješački prolaz u Bijeljini, upravo u Sremskoj ulici na potezu preko TC „Mihajlović“ i TC „Fortuna“, tačnije, preko puta „MTL“poslovnice u prostoru TC“Fortuna“. Ono što je olakšavajuće, Sremska još nema urađenu kanalizaciju i ova ideja je, još uvijek izvodljiva, iz kredita ili ne?

To bi bilo ukratko već davno, konstatovana problematika vezana za saobraćajnu funkciju ulice Sremske, bar što se tiče moje malenkosti, a što se tiče gradonačelnikovog predstavljanja Nacrta budžeta 2026. godinu dana 30. januara, gospoda kreatori svi saobraćajnih investicija su naveli SAMO SLEDEĆE…..a pod rubrikom Izgradnja novih saobraćajnica, samo

• Rekonstrukcija dijela pješačkih površina u ulicama Sremska i Cara Uroša?

Tek toliko, podsjećanja radi i evo, već sutradan, u večernjim časovima, rodio se novi „BISER“ vašeg vizionara Petrovića, u kojoj na svom, instagram profilu,(opet je zaboravio za osnovnu obavezu kontaktiranja sa građanima i medijima i to samo, putem konferencija za novinare?), čitava predstava spomenutog i aktuelnog gradonačelnika gdje se pojavljuje kao novinar i kada svog prvog saradnika za saobraćaj ispituje a pitanjima u smjerava na samo dio problema iz Sremske ulice. Vjerujte, kad pogledate taj „prilog“ biće vam više žao ovog mladog čovjeka kojeg je, definitivno upropastio i kao čovjeka a i kao školovanog čovjeka, koji svakako ima još mnogo da uči a to je gospodin Milan Lazarević.

Samo da se zna, nagovorio ga je da napusti Fakultet tehničkih nauka iz Novog Sada gdje je odlično kotirao i bio jedan od perspektivnijih mladih ljudi na koga su osnovano računali kao budući nastavni kadar i evo, po meni kulminacije ponižavanja ovog čovjeka.

Ne mogu a da ne napomenem da sam bio srećan kad je vaš vizionar Petrović na svom fb profilu, svojevremeno objavio koga „dovodi“ u gradsku upravu sa zadatkom da rukovodi rješavanju svih saobraćajnih problema a vidite čuda, postavio ga je prvo za čefa svog kabineta dok je godinama predmetnim Odjeljenjem rukovodio elektro inženjer, činjenica sa korektnim ljudskim kvalitetima, ali…?

I da nešto ne zaboravim, odmah sam reagovao i na našem, domaćem Sajmu poljoprivrede „Interagro“, slučajno u prolazu, sretnem mladog Lazarevića, priđem mu, predstavim se i zamolim za telefon i iskažem želju da sa njim porazgovaram, što sam i uspio posle jedno 2-3 mjeseca.

Upoznali smo se, onako protokolarno i pošto sam već, godinu dana ranije bio, kao penzioner, veoma interesantan gospodinu doktoru jer je do tada znao na pamet svih mojih 7. kolumni objavljenih na portalu

„Bijeljina Danas“, i u junu 2023. godine, od njega imao, apriori ponudu da mu budem „glavni konsultant“ sa saobraćaj a kao spoljnji suradnik njegovom timu, upozorio sam ga, naravno, kao svoje dijete, šta ga sve čeka, u tom timu gospodina ljekara.

Tri sata smo razgovarali i, iskreno stekao sam utisak da se radi o kvalitetnom momku i naši kontakti su se nastavili, imali smo još jedan susret i od tada, pošto sam ja sa svojim, autorskim prilozima rađenim na BNTV, morao biti još konkretniji nego u varijanti sa kolumnama i biti agilniji u isticanju svih saobraćajnih problema u Gradu Bijeljina, očigledno da je gospodin Lazarević, dobio „savjet“ da se više ne viđa i ne kontaktira sa mojom malenkošću?

Od tada se nije ni javljao na moje pozive sa svog broja iz MTS mreže i ispostaviće se da je i dobro što je sačuvao taj broj, budućnosti radi!

Naravno, sve mi je bilo jasno, zato su i usledili moji zahtjevi za pristup Javnim informacijama iz Gradske uprave ali i tu su „PALI“ jer mi nisu omogućili javni pristup informacijama koji je, inače omogućen svakom našem sugrađaninu ali to naši ljudi ili ne znaju ili im nije do tog posla?

No, gradonačelnik, posle svoje prve predstave, navodnog pješačenja do Banja Luke i niz drugih, ja bilježim ovu sa raskrsnice Sremske i Kruševačke ulice.

Iskreno, namjerno sam odugovlačio sa objavom ovog teksta jer sam bio siguran da slijedi novi BISER!

Da vam ne bih prepričavao šta se sve može čuti u tom prilogu na instagram profilu „ljubisa.petrovic.bn“, pogledajte i sve će vam biti jasno?!

Gospodin Milan Lazarević, je, rekao bih, pred šefom i pred pratiocima instagram profila, „polagao pripravnički ispit“ za izlazak iz VD varijante ili uopšte za obavljanje funkcije načelnika Odjeljenja za stambeno komunalne poslove i zaštitu životne sredine ili šta već drugo? Vrijeme će pokazati, i to uskoro ali pored tog poniženja i cjelokupne predstave u režiji vašeg vizionara koji pri tom, svih ovih 6. godina javno ponižava sve sugrađane i svu sembersku akademsku inteligenciju pa zašto tu ne bi bio i gospodin Milan koji je još na predmetnu lokaciju ponio i odgovarajući podsjetnik ili dokumentaciju!

Što je poražavajuće, mlađani Milan je u tom autorskom prilogu vizionara Petrovića najavio samo nešto malo investicija iz ovogodišnjeg bužeta i to izdizanje trotoara sa ivičnjacima kojim će se  onemogućiti saobraćajna komunikacija na trenutnom ulazu-izlazu na Sremsku ulicu sa Bijeljina City Mala i „Neškovićeve“ privatne ulice, računajući izlaz na ulicu Cara Uroša i odmah mi je bilo jasno da su to ti „veliki“ radovi i najavljeni u Nacrtu budžeta ali, činjenica, malo nejasno formulisani?!

Pitam aktere predstave, gdje su pravi projekti, regulisanje raskrsnice na kojoj su snimali predstavu, putem semaforske signalizacije? Bar to je još baš hitno u Sremskoj ulici a za ostale probleme, siguran sam, biće ostavljene nekom drugom u „obavezu“.

Ne bih više, i ovo je bilo dugo ali neophodno kako bi svi pratioci saobraćajnog portala „uretrivozoru.com“ stekli bar dijelimičnu sliku o gradu u kome živimo a drugi razlog je da materijala ima na pretek a sugrađani već uveliko mole da obradimo i njihove lokalne saobraćajne probleme.

Pošto, dostojanstveno proslavismo Vaskrs i ispratismo i ponedeljak, valja nam i nešto raditi. Odmarajući se, analizirao sam jedno 80% gradonačelnikovih izjava, obraćanja, mnogo objava na društvenim mrežama u ovih 5-6 mjeseci.

Pošto pokušavam, da to sublimiram i pokušam sve to definisati kako bih mogao sve, zajedno definisati i dati neku svoju ocjenu, ili bolje uspostaviti jednu anamnezu opšteg stanja, po meni, bi to izgledalo ovako.

Medicinu nisam nikad volio, čak sam vrlo često bježao od bijelih mantila iako bez medicine ne može niko a kad doživite da uđete u osmu deceniju onda ih sve više poštujete, sve više nam odgovara njihovo društvo jer vrlo često ih  „maltretiramo“ mnoštvom pitanja.

Mogu priznati da su za nijansu srećniji ljudi koji u porodici ili užoj i široj familiji imaju uspješne medicinare, ljekare, docente, primarijuse bez obzira kojih specijalnosti. Jedan sam od tih srećnika koji ima u porodici i bližoj familiji zaljubljenike, koji su vanserijski posvećeni ovoj nauci, priznaću da sam, inače, već više decenija apelovao na iste da bježe od politike, makar koliko smo svi „bježali“ od Covid 19.

Nisam jedini koji  je takvog ubjeđenja, naprotiv, veliki broj, običnih smrtnika iz bližeg i šireg okruženja istog je mišljenja.

Ovo naše ubjeđenje nije bez osnova, naprotiv, rezultat su iskustava iz par decenija koje su za nama.

Računica je prosta, koja to nauka, podrzumjeva uspješnost u struci i istovremeno u politici?

Ni jedna, garantujem a ako želite, mogu vam nabrajati sve primjere gdje su se politika i razne oblasti nauke razmimoilazili.

Ali ako i hoćemo tražiti dodirne tačke nauke i politike, onda moramo zaći među društvene nauke i tu pokušati nešto kombinovati.

Naravno, ni tu nam niko i ništa ne može garantovati!

Zašto?

Očugledno da se pojam POLITIKA kao zanimanje, toliko deformisao, iskvario, unazadio, izgubio smisao, obeščastio zvanje, odgovornost, etiku i posvećenost javnom interesu i na kraju debelo razočarao zbunjeno stanovništvo!

U svrhu lakšeg shvatanja naprijed iznesenog, moram vam prezentovati dio jednog teksta, poznatog sociologa i teoretičara modernog doba, Maxa Webera koji kaže:

Oni koji se žele baviti politikom morajiu imati „poziv za politiku“-poziv koji se istodobno oslanja na dvije najvažnije političke etike, etiku uvjerenja i etiku odgovornosti.

Politikom se mogu baviti samo oni koji su sigurni da se neće „polomiti“ zbog toga što je svijet previše glup ili previše prost za ono što mu oni žele ponuditi.

Politika znači snažno i lagano bušenje tvrdih podloga sa strašću i pravom mjerom, istovremeno!

Sasvim je tačno, kaže Weber, a to potvrđuje cjelokupno istorijsko iskustvo, da čovjek ono moguće ne bi postigao kada se u okruženju ne bi posezalo za onim nemogućim.   ( Kraj citata)

Naš narod više ne vjeruje nikome ni u ono što je moguće a pogotovo u ono, što svi znamo da je nemoguće! Sva, “društveno-politička vjera“, svodi se trenutno samo na ono što je na dohvat, ovde i sada i što se može, posve izvjesno konzumirati, prema potrebama i raspoloženjima pojedinaca?

Na našem, političkom, semberskom podnevlju, vlada ideološki haos, reciklaža i kombinovanje političkih ideja i iskustava iz bliske prošlosti, nečijih prethodnih mandata, bez kreativnosti i inovativnosti, bez strasti i rizika, da se razmišljanjem može pokrenuti i nešto novo!?

Da nastavak ovog teksta ne bi počeo da liči na neku filozofiju, smatram da naprijed napisano, prvo treba da dobro prouči, naš,(vaš) gradonačelnik i ljekar Ljubiša Petrović.

Namjerno sam odvojio zvanje i zanimanje i to bi trebalo da bude njegova velika sreća što to uopšte može odvojiti i da se praktično primjeni u praksi.

Moja malenkost, koja je starija od njega 33. godine ali iako su te godine bitnije zbog radnog iskustva i raznovrsnosti poslova koje neko jeste ili nije u te 33. godine stekao, ali samo radom i rezultatima, ga MOLI da ovaj dobronamjeran tekst, ozbiljno prouči i posle ovih, mučnih u najmanju ruku, 6 godina njegovog lutanja u ovom ionako komplikovanom opštem lavirintu i donese pravu odluku i oslobodi nas njegovih projekata i dobrih namjera.

Hvala mu , ne trebamo, takav napredak, bar meni i mojoj djeci i unucima, takav gradonačelnik ne treba!

Koliko gospodin ljekar treba svojoj političkoj stranci, a, lično sam veoma skeptičan, ostavljam njegovim kolegama iz te opcije da  detaljno o tome razmisle ali sudeći po njihovim, nedavnim odlukama, ne piše im se dobro.

Podsjećam, od 2020. godine, bio sam više puta u poziciji da indirektno ili direktno, na suptilan način, pokušam, razbiti tu neosnovanu samouvjerenost jednog neiskusnog čovjeka sa radnim iskustvom u medicinskoj praksi od godinu ili dvije te iskustva iz poljoprivrednog domaćinstva, da zanimanje ili zvanje, šta mu je draže, ali biti gradonačelnik drugog grada u Republici Srpskoj je mnogo veći izazov a mnogo, mnogo veća potreba za onim čega on u sebi nema i neće nikad imati!

Šta je sve dolilo kap vode u čaši, te sam posle dosadašnjih umjerenih komentara i kritika sa moje strane a koje traju od 2022. godine, odlučio za jedan ovakav apel i molbu.

Pokušaću obrazložiti u nekoliko tačaka a neću ići mnogo unazad nego ću se samo vratiti u poslednjih godinu-dvije dana a u praksi, to vam je 10. godina razvoja ili napretka ovog grada!

1. Važeća Strategija razvoja Grada Bijeljina za period 2024-2030 godina, završena je sa zakašnjenjem od 1.5 godinu i usvojena početkom 2025.godine, umjesto do kraja 2023. godine? Ko je krivac za to, valjda je gradonačelniku najbitnije da se taj dokument definiše i to što precijznije i realnije, onako kako se vidi razvoja naše Bijeljine. Zašto je to kasnilo, to pitam prvog čovjeka ovog grada. Šta je napisano u Strategiji, neću da polemišem jer to je pitanje za mnogo duže i šire rasprave.
2. Kad smo već kod Strategije, zašto u njoj nema konstatacije da Bijeljina vapi za parking prostorom i zašto u njoj nije planirana, bar jedna, garaža na 2-3 nivoa kapaciteta od 300 mjesta sa tačnim rokom izgradnje, te načinom finansiranja za izgradnju iste?
3. Gasifikacija, Toplana, Dvorovi sa toplom vodom, Obodni-Drinski nasip, 300 km neasfaltiranih ulica, plus semberski lokalni i seoski putevi,
4. Zašto u pomenutoj Strategiji nije navedeno šta su to još osnovni problemi u saobraćaju u našem gradu? Zašto se bojite da u Strategiju uplanirate jugoistočni krak gradske zaobilaznice koja je 2013. godine „zaboravljena“, kao da nam ne treba?

-Ukidanje saobraćaja u ulicama u strogom centru grada?            

-Omogućavanje prestrojavanja u svim jednosmjernim ulicama!    

-Eliminacija gradskog i prigradskog saobraćaja iz prve extra zone grada?

-Račanska ulica, rekonstrukcija u svakom smislu?

-Zadovoljavajući pristup sa automobilima školama i obdaništima u centru grada: Čika Jova Zmaj, OŠ Sveti Sava, Muzička škola Stevan Stojanović Mokranjac, OŠ Vuk Karadžić?

-Ulica Vojvode Stepe sa svim anomalijama?

-Ulica Sremska sa svim deformacijama koje isključivo GU treba da riješi?

-Urbanistički haos koji ubija odvijanje saobraćaja u gradu?

-Zašto se, odmah po izdavanju građevinske dozvole za izgradnju kompleksa Vanekov Mlin, nije pristupilo iznalaženju zadovoljavajućih rješenja za normalnu frekvenciju saobraćaja u ulici Srpske dobrovoljačke garde? Šta nas očekuje u tom dijelu za godinu dana?

-Ko i na koji način je dao odobrenja za rad dva privatna „parking“ prostora koji su sve ali ne parkinzi a koliko ugrožavaju odvijanje saobraćaja i šta nude korisnicima, je posebna tema? —Nezvanično, pustili ste im da rade jer tek bez njih smo u problemu?

-Kad će gradonačelnik kompletirati Savjet za bezbjednost saobraćaja i naložiti konkretna pitanja za rješavanje i sa kojom dinamikom rada i aktivnosti kao i konkretnih efekata? Nešto je krenulo krajem 2025. godine ali posle toga datuma, (3. mjeseca), tajac?!

-Kad se planiraju 7-8 gradskih raskrsnica regulisati semaforskom signalizacijom, 10 godina se ništa na tom pitanju ne radi?

-Kad se može očekivati potpuna reparacija horizontalne i vertikalne signalizacije u gradu? U zadnjih 6. godina, nikad nije urađeno sve kompletno a koliko je pravilno urađena je pitanje plus?

-Kad će Grad Bijeljina imati 4-5 punjača za elektro vozila a na adekvatnim lokacijama, bez centra grada, naravno?

-Ja znam a pitam vas za odgovor, kad ćete zvanično propisati i pravno-formalno urediti kretanje pješaka, biciklista i motociklista i u kojim lokacijama i ulicama? Ko će sve to nadzirati i sankcionisati?

-Autobuske stanice, stara i nova, definitivno riješiti odvijanje saobraćaja u njihovoj okolini!

–OVO JE JEDAN DIO PITANJA!-

Kao što se da primjetiti, nije tu sve, nisu tu ni prekobrojni zaposleni radnici, način isplate subvencija i izbor onih najprioritetnijih, isplata davno utvrđenih obaveza prema ustanovama iz našeg grada, problemi sa Vodovodom i Kanalizacijom, itd.

Ovo je bilo ono, „SVE SEM POLITIKE“ kao što i poznata informativna kuća Tanjug.rs ima stalnu rubriku pod takvim nazivom.

Politika, ova naša, domaća me ne interesuje a o onoj višoj neću ni da komentarišem, jer tek tu bih konstatovao da nemam dovoljno snage a život je jedan!

Da nije ovog teksta sa nabrojanim, dijelom problema, vjerovatno bi pisali i pričali o mnogim lakšim temama, sportu, zabavi, putovanjima, i dugim prihvatljivijim stvarima i dešavanjima ali ovo nam je naša stvarnost, naš život. Jasno nam je da svi imamo pravo na njega ali, na onaj koji je dostojanstven prosječnog čovjeka, i prvo onog koji ovaj tekst shvata kao dobronamjeran i neophodan.

Moramo tako, jer neko treba djelovati i iz trećeg reda, a po mnogo čemu i iz poslednjeg?

Poštovani pratioci a posebno vi koji živite u Semberiji, primjetili ste da neke specifičnosti koje nam kvare sliku organizovanog grada, objavljujem jednom nedeljno pod radnim nazivom „biseri“.

Na žalost, materijala koji autentično konkuriše za ove naše „bisere“ je na pretek i imam problem da napravim prioritete po kojima ću ih objavljivati? Naravno jedni su bitniji od drugih ali ono što im, po automatizmu daje prioritet je izvor odakle nam oni dolaze.

Po tom osnovu, pošto se vaš gradonačelnik u decembru, januaru i februaru, pa i martu, naročito oglašavao u nekim specijalnim povodima ali sa veoma kratkim i nejasnim informacijama i tako je ta tajanstvenost i nedorečenost, akreditovala te njegove izjave kao prve na top listi naših bisera!

Uvažavajući funkciju koju mu narod pokloni, onako apriori, pa onda i još jednom to isto ponovi, ovog puta iz inata, u današnjem prilogu, ćemo samo „obraditi“ samo jedan od njegovih, februarskih bisera sa tendencijom da napravimo i ogrlicu, i to uskoro.

Gospodin ljekar je u februaru imao mnogo „aktivnosti“ i obraćanja putem zvanične stranice grada i o nekim dešavanjima se oglašavo detaljnije ali bilo je i šturih informacija o kojima gospodin i nije mogao šire i detaljnije jer ni sam nije imao, niti ih ni danas ima, konkretne projekcije nekih zamišljenih poslova.

Naravno, mnogo je prozivanja od strane sugrađana i na neki način je izgubio orjentaciju a koliko su mu njegovi saradnici iz kabineta, v.d. načelnici i stručnjaci iz Direkcije za izgradnju i razvoj grada na pomoći i nisam nešto siguran.

Sa druge strane, ni tim saradnicima nije lako, naprotiv, daleko od toga?

Nije lako propratiti šta je gospodin ljekar, gdje i šta rekao a da sam na njegovom mjestu, morao bih, svakako i njih poslušati koliko god oni bili nedorečeni, neiskusni ,nezainteresovani i da ne budem suviše grub, sposobni da odrade postavljene im zadatke.

I kad smo već kod odgovornosti, veoma često razmišljam o toj mladoj gospodi koji ga apriori ali neuvjerljivo prate, bez velikog uticaja na njegove vizionarske „projekte“ a za mane je u ovom trenutku najbitnije da saznam, da li si svi saglasni sa njegovim idejama?

Ako jesu, siguran sam da smo tek onda u problemu, jer onda i nije čudo da se ljekar razbacuje sa nekim izjavama, procjenama a pošto su, realno, neutemeljene i samim tim i neizvodljive onda se bojim da taj najavljeni kredit, pa makar on bio i od „londonske berze“ je neizvjestan a u prvom redu, zbog čenjenice da sve ono što je gospodin ljekar nabrojao šta je planirano da se gradi od tog, imaginarnog kredita, onda sam tek zbunjen i obeshrabren.

Siguran sam da jedan iskusan, semberski građevinac sa svojim timom bi već odavno došao do cifre potrebne za realizaciju obećanih projekata i da mi sve to počinje da liči na predizbone priče o kojima samo može da se sanja a ljekar je definitivno, najblaže rečeno, prvi sanjar!

Problemi nam ne ginu, i to bez onih koje nam nameće generalna svjetska kriza i problemi koji su već tu među nama a sjetite se samo kako je bilo u vrijeme Covid 19 i početka ukrajinskog rata?

Koliko su te dvije nesreće podigle generalno sve cijene u okruženju.

Nisam siguran da gospodin ima savjetnika koji je zadužen za sve ove mjere ekonomske politike i koliko je ta ekipa sposobna da sve ovogodišnje inflacije i druge faktore sabere, sagleda i ubijedi gospodina ljekara da nešto nije realno ili, bukvalno ne može?

Kada bi bar u Gradskoj upravi imali zamjenika gradonačelnika, iskusnog ekonomistu dokazanog borca i znalca, siguran sam, da bi sve bilo drugačije.

Bilo kako bilo, bez ikakve sigurnosti i procjene na šta sve ovo može kulminirati ali i bez tih, nama nedokučivih kombinacija svjetskih moćnika, brinem za ove ljude iz već nabrojanog tima i pitam se, da li oni uopšte razmišljaju u kom pravcu ih vodi njihov vizionar?

I ne samo to, da li je toj mladoj i još neiskusnoj gospodi jasno da većina neće dočekati penziju radeći na tim poslovima i na takav način?

Vide li svoju viziju na nekim poslovima u realnom sektoru ili su se već, sami ubijedili da će im politika davati i dalje putokaz u njihovom daljem napredovanju.

Lično im želim svaku sreću ali kao neko ko je prošao i sito i rešeto i sve to bez „začina“politike, bojim se da je krajnje vrijeme da se probude i dostojanstveno porazgovaraju sa svojim ljekarom, mislim na gradonačelnika?

Februarski BISER broj 1.

Među prvim obraćanjima u februaru, tačnije, 12.02, 2026. godine, došla je na red, ali samo sa pričom i obećanjima i ta naša a sporna Račanska ulica.

Znam sigurno da su na njoj oštrili grafitne i druge olovke mnogi zaposleni iz Direkcije za razvoj i izgradnju grada Bijeljina, i to već traje više od 5. godina a gospoda još nije našla za shodno da se javnosti obrati i prezentuje, šta su to radili u ovih nekoliko godina „voljni“ su da već putem kredita idu u realizaciju?

Možda ne smatraju za potrebom da i neko drugi, ko nije iz tog bajnog, gradonačelnikovog tima, može nešto pametno da sugeriše a koliko su samouvjereni, imao sam, na žalost više puta da se uvjerim, bar sa moje tačke gledišta i pogleda na takve projekte?

Ono što najviše čudi a to je taj veseli gradonačelnik koji nikad neće biti načisto a pogotovo priznati jednu činjenicu u koju vas uvodim narednim obrazloženjem.

Završio je gimnaziju, potom 4 godine medicine u Foči a ostatak u Beogradu i postao je ljekar sa dobrim prosjekom u školovanju. Potom, tako neiskusnog ga „upecaše“ i ubijediše da i on mora u politiku jer, tamo je najsigurnije, tamo prolaze i najveće neznalice pa i oni koji imaju upitne i osnovne škole. E kad je „primljen“ u politiku, dobio je odmah i posao u struci i tako nešto učio a koliko je naučio, volio bih da čujem  od njegovih, tadašnjih pacijenata?

Pored navedenog, mogao je nešto naučiti o toj poljoprivredi zahvaljujući svom porijeku, jer su mu roditelji bili a i danas su još uspješni poljoprivrednici. Pa naravno, valjda su nešto i od sina naučili, donio im je neke savremene novine u poljoprivredu ali i u kuću.

I sve je to tako, međutim!

Pitam, kako se to, samim izborom na najodgovorniju funkciju odjednom postaje sveznalica, a znamo kako je to sve išlo u to vrijeme i  podvlačim, tadašnji akteri i „vodeći“ političari su nam najveći krivci što sad ne znamo šta sa ovim veseljakom?

Dakle gdje to mladi gospodin sa svojih, sadašnjih 38. godina starosti a da ne zaboravimo da kad su ga „lansirali“ u orbitu, imao je 32. godine, gdje nauči svo znanje ovog svijeta?

Ako misli da je to na onim zajedničkim putovanjima sa Draškom Stanivukovićem, ili putovanjima u Rusiju, Kosovo, Makedoniju ili u Zagreb, nedavno kad se fotografisao na samitu B40 i nešto ili nakoga tamo predstavljao, i samo se pitam šta je i o čemu mogao informisati prisutnu gospodu?

Najveći, lični uspjeh mu je taj klavir ali, on i jeste bio i ostaće trenutak početka preokreta.

Sa druge strane, tim koji je birao sam, doduše svi veće znaju ko su ti glavni savjetnici, uglavnom, ovi zvanični, su samo pravno-formalno na tim pozicijama ali pojedinci ne mogu i vodu donositi pojedinoj gradskoj gospodi, koji su čitav život, za razliku od njih, bježali od politike.

Njegova dezorjentacija koju i oni najviši oficiri-vojskovođe koji čitaju geografske karte i koji izračunavaju potrebne azimute se ne bi prihvatili da ga opslužuju a na šta će to sve izaći, to siguran sam, niko ne može prognozirati!

Elem, poče gradonačelnik, tog 12. februara izlagati, svoju maštovitu realizaciju komplikovane Račanske ulice.

Prvi paradoks je izneseni podatak da je pomenuta ulica duga 1,7 km? Šta možete reći, koja je to neozbiljnost kad vam potvrdim da ta ulica, od kružnog toka do Ravne gore iznosi 1,35 km. Gdje su pronašli ovu razliku, nije mi još uvijek poznato ali predpostavljam da će pojedine radove na drugim lokacijama podvesti u ovaj paket???

O obimu radova planiranih za ovu ulicu, da ne navodim, sve moguće, od kišne i fekalne kanalizacije pa do LED rasvjete, ali vrhunac je izgovoreno obećanje da će sav drvored u kontekstu svih nabrojanih  radova, BITI SAČUVAN?!

Ovo je provala vijeka!

I da se ništa ne planira raditi, prvo se moraju počupati sva ta ogromna stabla koja su podigla ivičnjake, trotoare a i svojim deblima su nageti i na samu saobraćajnicu?

Dakle, ova provala ili „biser“ je „zalivena“ cijenom ukupno planiranih radova u iznosu od, samo 6. miliona KM i to sve iz kredita koji je još uvijek „imaginaran“ kao što su i sva njegova obećanja?

Neko od ovih naših srednjoškolaca koji ovom ulicom putuju četiri godine u jednu od naših prestižnih škola, mogu izračunati da za sve navedene radove treba mnogo više miliona?! Kad vam u nastavku teksta, nabrojim sve radove koji se planiraju sredstvima iz nekog kredita, tek onda ćete, u najmanju ruku, ostati zbunjeni!

Naravno, polazim od zvanično iznesenih informacija na zvaničnoj stranici Grada Bijeljina a ona izgleda ovako.

Nakon vraćenih više od 35 miliona konvertibilnih maraka i aktuelno najmanje stope kreditne zaduženosti u Republici Srpskoj, Grad Bijeljina je spreman za kreditno zaduženje, o čemu je odluka u pripremi a iz kreditnog zaduženja bi se finansirali sledeći projekti:

1. Završetak fiskultirna sale, (Planirani iznos izgradnje 2023.g. bio je oko 7 miliona i trenutno je pitanje da li je to sada dovoljno),
2. Rekonstrukcija Račanske ulice, (Gospoda, nadležni izračunali da treba 6 miliona ali nikom nije jasno za cijelu i dio te ulice?)
3. Rekonstrukcija ulice Stefana Dečanskog,(Gospoda, izračunala da je za to potrebno 6,6 miliona, što samo zbunjuje, u kom obimu poslova?)
4. Rekonstrukcija toplane, (Šta obuhvata ta rekonstrukcija? Bez potpunog, radikalnog rješenja nema svrhe išta raditi?)
5. Nastavak eksproprijacije za izgradnju Drinskog nasipa, (Nepoznata koja su to potrebna sredstva za poptuno završenje eksproprijacije?)
6. Nabavka vatrogasnog vozila za gašenje požara na višespratnicama. (Okvirna cijena i ko sprovodi nabavku?)

Na osnovu ovih, poznatih i nepoznatih podataka, izvolite, pravite zaključke ko može ali kad se sve sabere, bojim se da će „iskrsnuti“ drugi problem a time je i nada za realizaciju nabrojanih poslova, upitna!

Da li postoji razlika između „anomalija“ i „bisera“? Ako hoćete iskreno, mala je razlika ali, jedno im je zajedničko jer sve tretiraju probleme vezane za saobraćaj a koliko su bitne, to možete i sami zaključiti čitajući ove priloge.

Po meni, bar tako se trudim da u ovu prvu grupu svrstam one ozbiljnije probleme koji čak izlaze i iz sfere djelovanja i odlučivanja gospode iz Gradske uprave ali je njih, ipak manje.

Dakle, ostajemo u ovoj „blažoj“ varijanti nedostataka iz grupe „biseri“, koje je veoma lako uočiti a mene što se tiče, samo sam u dilemi šta je u većem prioritetu i šta ću za koji prilog odabrati ali to su „slatke“ muke.

Svjedoci smo da se već, nakon dvije godine, intezivne priče o tom istorijskom Javnom gradskom i prigradskom prevozu u Gradu Bijeljina, polako približavamo realizaciji tog projekta. Izvršioci tog posla se znaju, ugovori su potpisani, 25. februara ove godine i sad čekamo taj 1. jun, kada je saopšteno i to poslednje obećanje, kada to sve treba da zaživi.

Da li će biti tako ili ne, ne bih ovog puta ali kopka me što niko u ovim svim kombinacijama i dogovaranjima nije spomenuo ništa o infrastrukturi koja je neophodna za normalno funkcionisanje tog, dugo planiranog posla?

Naravno, sve će počinjati i završavati se u i oko nove autobuske stanice, međutim, taj objekat prepuštam novim „gazdama“ ali ako govorimo o ostaloj infrastrukturi, čini mi se da su neke veoma bitne stavke ili objekti, zaboravljeni.

Tako počinjem priču o današnjem biseru broj 1.

Konkretno, niko nije spomenuo ništa oko stajališta za vozila ili mjesta na kojima će korisnici ovih usluga čekati njihov dolazak a u skladu sa redom vožnje?

Da i red vožnje bi trebao biti objavljen što prije i to putem što više medija, pa recimo i putem društvenih mreža iako, lično nisam za tu vrstu zvanične komunikacije. Uostalom, prevoznici bi aktuelni red vožnje trebalo na svojim zvaničnim sajtovima objaviti što prije a sve u zavisnosti da li su ga već sačinili?

Prilikom potpisivanja ugovora, gospodin Lazarević je saopštio da je planirano da u sklopu kompletne mreže bude urađeno i uređeno 350 stajališta što je, po meni veoma veliki posao?

U vezi sa tim postavljam nekoliko pitanja imenovanom gospodinu:

1. Gdje možemo pogledati spisak ili neki popis svih navedenih 350 stajališta?
2. Kako je projektom ili Studijom precizirano kako sva stajališta treba da izgledaju, i sem najavljene, od njega lično, ispisivanje horizontalne i vertikalne signalizacije te postavljanja reda vožnje?
3. Da li su na stajalištima planirane nastrešnice i kakvog su oblika, kapaciteta i niova izrade?
4. Da li su sva stajališta osvjetljena i na koji način?
5. Kad je u planu da sva stajališta budu u funkciji?

Ovo je dio pitanja koja se tiču, generalno svih najavljenih i potrebnih 350 stajališta ali ono što je veoma zahtjevnije i odgovoriti i realizovati su gradska stajališta? Njih je mnogo teže uraditi i uklopiti u ionako mali, raspoloživi prostor, zbog već svima poznatih problema sa nedostatkom potrebnog prostora!

Ključno pitanje, kada su ova stajališta u pitanju je strogi centar grada i veoma loše iskustvo sa dosadašnjim funkcionisanjem javnog prevoza u ovom dijelu grada?

Dva stajališta u ulici Vuka Karadžića, pod obavezno bi trebalo dislocirati sa trenutnih pozicija jer i jedno i drugo, manje-više,otežavaju trenutno funkcionisanje saobraćaja na već spomenutim lokacijama.

Najkonkretnije stajalište kod nekadašnjih punjača za električna vozila, koja nam neko“ukrade“, više ne može fukcionisati u onako postavljenoj formi! Ili ga dislocirati ili prostor za stajalište „uvući“ u dio šetališta pa izvolite gospodo, pokažite šta znate…ali jedno je sigurno, za šta god se dohvatite u smislu regulisanja saobraćaja u Gradu Bijeljina, morate smanjivati postojeći broj parking mjesta?

Uostalom, nigdje ne piše da su ta stajališta neophodna da budu u centru grada u kojem je već odavno trebalo potpuno obustaviti javni saobraćaj!

O ovom problemu je trebalo razmišljati davno, još i prije rođenja cijenjenog kolege Milana Lazarevića ali svih godina prije je neko primao platu za neke, na vrijeme planirane i neplanirane, te neurađene poslove!

Da, to je jedna od činjenica na koju neko treba da reaguje, i to pod hitno a 1. jun će tako brzo a koliko problema ćete tada evidentirati ni sami niste svjesni.

Možda ja nisam informisan, možda je to sve već razrađeno, planirano u finansijskom i svakom drugom pogledu i samo se čeka da se to za mjesec-dva uradi na tih 350 lokacija i sa zadovoljstvom ću navedenoj gospodi uputiti javno izvinjenje.

U svakom slučaju, ovaj „biser“broj 1. u današnjem prilogu je baš veliki i „težak“. Samu težinu ćemo svi zajedno ustanoviti tog 1.juna 2026. godine a i postavio sam previše pitanja koja su možda i teška a da li će neko na njih odgovoriti, na jednoj konferenciji za novinare i tako opustiti sugrađane da se ne nerviraju bez potrebe i oko nečijih, tuđih problema, ne mogu nagađati.

Ali da nam se gradonačelnik ne naljuti što i njemu nisam postavio ni jedno pitanje, biću kratak i konkretan.

1. Tog, 25. februara 2026. godine, prilikom potpisivanja ugovora, izjavio je da će biti uvedene i subvencije za učenike, studente, penzionere, nezaposlene, osobe sa invaliditetom, boračke kategorije i lica u stanju socijalne potrebe kako bi sistem bio dostupan što većem broju građana? U vezi sa tim, konkretno, u kom iznosu ili obliku će se te subvencije ogledati svakoj od navedenih kategorija i kada će javnost biti upoznata sa tim činjenicama?
2. I drugo pitanje, pošto sam putem zvanične stranice grada prije više od dva mjeseca uputio zahtjev za prijem kod dotičnog gospodina, pitam samo koliko ću još čekati?

Moram napomenuti da sam se dva puta 2022. godine odmah odazvao njegovom pozivu za sastanke i tada smo razgovarali, hoću reći tom prilikom izgubio i više od dva sata vremena, te mislim da i zbog te činjenice a i zbog mojih 71. godinu starosti, sa pravom očekujem na prijem, mnogo kraći nego što je navikao do sada.

Biser broj 2.današnji.

Evo me i danas kod naše Sremske ulice za koju, odgovorno tvrdim, je vezano mnogo „bisera“ a i „anomalija“ali za sada se o toj ulici samo sporadično priča, a zadnji put, to je bilo 30. januara ove godine na konferenciji koja je obilovala silnim i brojnim objektima, hoću reći, obećanjima najodgovornije gospode iz Gradske uprave!

Konkretno, Sremska ulica premoštava i naš kanal Dašnicu i po tome je specifična ali samo 80 metara nizvodno, nekad, meni nepoznate godine je napravljen jedan korektan u građevinskom smislu, ali takođe sporan most ili mostić kao što su i većina drugih u našem gradu.

Osnovna mana tih naših mostova je što su minijaturni, uski i uglavnom, ovih godina posebno  kad imamo toliko automobila su uska grla i predstavljaju zagušenja gdje se, recimo na ovom, malom, predmetnom mostu ne mogu mimoići dva vozila! To sada i nije neka novina ali ono što sam zabilježio je saobraćajna podloga, koje kao i da nema? Fotografije to jasno dokazuju i zato je ovaj mostić postao naš, svojevrstan „biser“ te ga kandidujem Gradskoj upravi za odgovarajući tretman a ovi naši stručnjaci će to sve zapisnički zabilježiti i po već ustaljenoj praksi, to uzeti u“razmatranje“ i dovođenje u normalno stanje a zbog enormnih gužvi u Sremskoj ulici, sve više se vozači opredjeljuju za korištenje kao prečicu da bi sebi skratili nepotrebno trošenje vremena…?

Bronzana medalja pripala je „biseru“ broj 3.

Ovaj „biser“ vam nudi nekoliko primjera nesavjesnih vozača koji smatraju da je ovaj naš, siromašni, parking prostor u gradu, njihovo vlasništvo i da mogu da se parkiraju gdje žele, kako žele ili mogu i znaju i da se ne osvrću ni na pravila, ni na eventualne sankcije i to ponavljajiu više puta, na više mjesta i to im je, praktično, navika!

Od te navike, mogu ih odvići samo policija u bilo kojoj kombinaciji i sastavu pa i naš Boki koji „gazduje“ gradskim paukom ali istovremeno je na mukama koga kazniti a kome progledati kroz prste jer, jedan pauk je već odavno malo za ovoliko prekršaja i toliko samovolje. Dakle, pogledajte fotografije, možda nekoga i prepoznate a možda i samog sebe. Ovo je jedan običan apel kako za prekršioce, tako i za one koji to trebaju da kontrolišu, sankcionišu i registruju u svoje „knjige“ i tako prate opštu situaciju i utrđuju trendove i objavljuju statistiku. Srećno vam svima.