Američki mehaničar Dejvid Long, poznat pod nadimkom „Car Wizard” (Čarobnjak za automobile), izdvojio je Tojotin pikap iz devedesetih kao jedan od najboljih primera pouzdanosti, jednostavne konstrukcije i izuzetne dugovečnosti.

Postoje automobili koje mehaničari cene zbog niskih troškova održavanja, drugi koji se ističu time što retko završavaju u servisu, kao i oni koji mogu da pređu stotine hiljada kilometara bez većih problema.

Ipak, renomirani američki mehaničar Dejvid Long – milionima ljubitelja automobila poznat kao „Car Wizard” – otišao je korak dalje kada je reč o jednom konkretnom starom Tojotinom modelu. Nakon što je ponovo razmotrio vozila koja je Tojota proizvodila početkom devedesetih, jasno je izneo svoj stav: smatra ga najboljim vozilom na svetu, prenosi Tportal.

Reč je o kompaktnom Tojotinom pikapu iz devedesetih godina. Na američkom tržištu nosio je jednostavan naziv „Toyota Pickup” i pripada istoj generaciji Tojotinih „radnih konja” – pikap vozila koja su u većem delu ostatka sveta poznata pod imenom Hilux.

Njegova glavna teza je da ovaj automobil oličava filozofiju proizvodnje vozila koja je gotovo iščezla: izrada koja je maksimalno jednostavna, uz dovoljno snage za obavljanje zadataka i izdržljivost koja omogućava decenije intenzivne svakodnevne upotrebe.

Upravo zato je video-snimku dao smeo naslov: „Neuništiv! Najbolje vozilo na svetu! Tojotin pikap iz devedesetih.”

Motor koji se ne odlikuje velikom snagom, ali poseduje izuzetnu izdržljivost

Tojotini četvorocilindrični motori 22R i 22R-E igraju ključnu ulogu u stvaranju takve reputacije. Njihove karakteristike možda ne deluju impresivno vozačima današnjice; kasnija verzija, 22R-E, opremljena elektronskim ubrizgavanjem goriva, razvijala je svega oko 115 konjskih snaga.

Međutim, za „Car Wizard-a” snaga nije presudan faktor. Konstrukcija je jednostavna, delovi su relativno lako dostupni, a nema turbo-punjača, složenih sistema za kontrolu izduvnih gasova niti mnoštva međusobno zavisnih elektronskih modula.

MotorTrend takođe opisuje 22R-E kao pouzdan motor, mada sa skromnim performansama. Prema savremenim standardima, Toyota pikap iz tog doba možda je bio spor, bučan i prilično primitivan, ali to očigledno nije narušilo njegovu reputaciju izuzetne dugovečnosti.

Car Wizard opisuje ove klasične Toyota pikape kao „neuništive” – toliko su robusni da su mnogi primerci i danas potpuno funkcionalni, nakon više decenija upotrebe. Torque News navodi da nije retkost naići na vozila koja su prešla između 300.000 i 500.000 milja, što je otprilike 480.000 do 800.000 kilometara.

Njegova izdržljivost ne zavisi isključivo od motora. Klasična konstrukcija sa šasijom i karoserijom, jednostavan pogonski sklop, robusno vešanje i relativno mali broj previše složenih komponenti omogućili su ovom vozilu da služi kao pouzdana radna mašina i terenac, ali i kao vozilo za svakodnevnu upotrebu.

Tojota ga je razvila na temelju tri ključna koncepta

Pohvale koje iznosi „Car Wizard” zanimljivo se poklapaju sa onim što sama Tojota navodi o ovoj generaciji.

Peta generacija modela Hilux predstavljena je 1988. godine, a Tojota ističe da su se prilikom njenog razvoja vodili trima ključnim konceptima: snagom, izdržljivošću i udobnošću.

Bilo je to vreme kada pikap više nije morao da služi isključivo kao radno vozilo. Tojota je težila tome da unapredi udobnost i opremljenost kako bi vozilo moglo da funkcioniše i poput putničkog automobila, a da se pritom ne žrtvuje robusnost po kojoj je ovaj model već bio poznat.

Tojota i danas ističe pouzdanost, izdržljivost i sposobnost modela Hilux da funkcioniše u zahtevnim uslovima kao kvalitete koji su izgradili njegovu globalnu reputaciju.

Drugim rečima, priča o njegovoj izdržljivosti nije nastala na društvenim mrežama poslednjih godina; ona je građena decenijama.

Ipak, nije svaka stara Tojota neuništiva

Postoji važna napomena. Pohvale koje upućuje „Car Wizard” ne znače da je dobra ideja kupiti bilo koji Tojotin pikap iz devedesetih na koji naiđete u oglasima.

Reč je o vozilima koja su sada starija od 30 godina. Korozija šasije, loše izvedene popravke u prošlosti, zapušteni sistemi za hlađenje i decenije intenzivne upotrebe mogu uništiti čak i konstrukciju koja je prvobitno bila veoma izdržljiva.

Pored toga, nisu svi motori iz te generacije uživali istu reputaciju. Uz čuveni četvorocilindrični motor 22R-E, Tojota je u ponudi imala i 3,0-litarski V6 motor poznat kao 3VZ-E. Ovaj motor su pratili dokumentovani problemi sa dihtungom glave, što je navelo Tojotu da pokrene posebnu servisnu akciju za određena godišta modela Pickup, 4Runner i T100.

Zato je kod tako starog automobila stanje konkretnog primerka važnije od reputacije koja prati naziv modela. Pa ipak, upravo to čini procenu koju daje „Car Wizard” tako zanimljivom.

Čovek koji se svakodnevno susreće sa pokvarenim motorima, skupim kvarovima, starom plastikom koja puca i automobilima kod kojih jednostavna popravka zahteva demontažu pola vozila, ne bira najnoviji terenac (SUV) niti luksuznu limuzinu.

Kada govori o automobilu koji najbolje objedinjuje izdržljivost, jednostavnost, upotrebljivost i mogućnost popravke, on se vraća više od tri decenije unazad.

Na staru Tojotu pikap. I naziva je najboljim vozilom na svetu.

Crnogorska državna kompanija Monteput raspisala je tender za izradu idejnog projekta dionice Gradac – Grahovo, duge oko 45 kilometara, koja predstavlja dio budućeg Jadransko-jonskog autoputa i vodi prema Bosni i Hercegovini.

Procijenjena vrijednost nabavke iznosi četiri miliona eura bez PDV-a, odnosno oko 4,84 miliona eura s uračunatim PDV-om. Rok za dostavljanje ponuda je 2. oktobar 2026. godine, dok je za izradu idejnog projekta predviđeno 15 mjeseci, piše BiznisInfo.ba.

Riječ je o važnom koraku u pripremi jednog od najvećih budućih putnih projekata u Crnoj Gori, ali i saobraćajnog pravca koji bi ovu zemlju trebao povezati s Bosnom i Hercegovinom i Hrvatskom, a dalje s evropskom mrežom autoputeva. 

Vijest iz Crne Gore dolazi u trenutku kada se priprema gradnja ovog puta i kroz Bosnu i Hercegovinu u dužini od stotinjak kilometara.

Auto-put sa četiri saobraćajne trake

Prema podacima Monteputa, dionica Gradac – Grahovo biće duga oko 45 kilometara, a projektovaće se kao puni profil autoputa. Planirane su četiri saobraćajne i dvije zaustavne trake, dok će projektovana brzina, zavisno od karakteristika terena, iznositi između 100 i 120 kilometara na sat. S obzirom na veoma zahtjevan teren kroz koji će prolaziti buduća saobraćajnica, značajan dio trase činiće veliki infrastrukturni objekti.

Predviđena je izgradnja 15 mostova ukupne dužine veće od pet kilometara, kao i tri tunelske zone čija će ukupna dužina biti oko dva kilometra. Idejnim projektom biće detaljnije definisani trasa, objekti, petlje i druga tehnička rješenja potrebna za nastavak pripreme projekta.

Važan pravac prema BiH

Za Bosnu i Hercegovinu posebno je značajan položaj ove dionice. Grahovo se nalazi na zapadu Crne Gore, prema granici s BiH, a budući autoput dio je mnogo većeg Jadransko-jonskog saobraćajnog koridora.

Cilj ovog međunarodnog pravca je povezivanje zemalja duž istočne obale Jadranskog i Jonskog mora, odnosno stvaranje kvalitetne putne veze koja bi se kroz region povezala s postojećom evropskom mrežom autoputeva.

Monteput navodi da će Jadransko-jonski autoput omogućiti povezivanje Crne Gore preko Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Albanije sa širom evropskom putnom mrežom. Jedan od ključnih objekata na crnogorskom dijelu biće petlja Gradac, gdje je predviđeno povezivanje Jadransko-jonskog autoputa s drugim velikim crnogorskim projektom – autoputem Bar – Boljare koji ide od granice Srbije, preko Podgorice do crnogorske obale.

Na taj način buduća dionica Gradac – Grahovo neće imati samo funkciju pravca prema BiH već će predstavljati vezu između dva glavna koridora kroz Crnu Goru.

Projektna priprema kompletne mreže

Iz Monteputa ističu da raspisivanje ovog tendera ima i širi značaj za razvoj crnogorske cestovne infrastrukture. Objavom tendera za dionicu Gradac – Grahovo kompanija je, prema njihovim navodima, zaokružila proces izrade idejnih projekata za sve planirane dionice autoputeva u Crnoj Gori. To znači da Crna Gora postepeno stvara projektnu osnovu na osnovu koje će moći pripremati naredne faze, uključujući detaljniju dokumentaciju, finansiranje i konačno izgradnju pojedinih dionica.

Za BiH je posebno značajno što se projektna priprema sada nastavlja i na 45 kilometara dugom pravcu prema njenoj granici, koji bi u budućnosti trebao biti dio velike putne veze duž Jadransko-jonskog koridora.

Priprema se i nastavak kroz Bosnu i Hercegovinu

Istovremeno s pripremama u Crnoj Gori, konkretni koraci poduzimaju se i na izgradnji Jadransko-jonske autoceste kroz Bosnu i Hercegovinu, koja bi kroz BiH trebala biti duga oko 103 kilometra.

Planirana trasa kroz BiH odvaja se od Koridora 5C kod Počitelja, odakle bi preko Stoca nastavila prema Trebinju i dalje prema granici s Crnom Gorom. Time bi se bh. dio u budućnosti povezao upravo s mrežom auto-puteva koju sada projektuje Crna Gora.

Najdalje se otišlo s pripremom prve dionice Počitelj – Stolac, duge oko 23,5 kilometara, koja se nalazi na području Federacije BiH. Vlada FBiH ranije je utvrdila javni interes, a Autoceste FBiH početkom ove godine pokrenule su proces sporazumnog pribavljanja nekretnina, odnosno pripreme eksproprijacije zemljišta potrebnog za gradnju.

Priprema se i nastavak autoceste od Stoca prema Trebinju i granici s Crnom Gorom, koji prolazi kroz najvećim dijelom kroz Republiku Srpsku. Predstavnici Vlade Republike Srpske ranije su potpisali memorandum o razumijevanju s predstavnicima američkih kompanija, a kao jedan od glavnih potencijalnih projekata navedena je upravo realizacija Jadransko-jonskog autoputa na pravcu Stolac – Trebinje.

Interes za Jadransko-jonsku autocestu ranije je iskazao i američki građevinski gigant Bechtel, jedan od najvećih infrastrukturnih izvođača na svijetu.

Time se projekat postepeno priprema s obje strane granice. 

Dok Crna Gora sada pokreće projektovanje 45 kilometara duge dionice Gradac – Grahovo prema BiH, u BiH se već radi na pripremi trase koja bi od Počitelja preko Stoca i Trebinja vodila prema Crnoj Gori.

Na kraju, riječ je o dijelovima istog velikog međunarodnog koridora koji bi trebao stvoriti novu vezu duž Jadrana i Jonskog mora i povezati Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Albaniju i Grčku.

Na zvaničnoj internet stranici Grada Bijeljina, dana 18. februara, tekuće 2026. godine, osvanuo naslov: „Petogodišnja borba za semafor najzad pri kraju“?

Šta se to smatralo kao kraj, lično sam još tog dana bio svjestan, jer u uvodnom dijelu teksta, je pisalo.

Gradonačelnik Bijeljine, Ljubiša Petrović potpisao je ugovore sa izvođačima radova za izgradnju svjetlosne saobraćajne signalizacije i „prateće“ opreme, kao i za uređenje trotoara, AUTOBUSKOG STAJALIŠTA  pristupnih rampi u zoni Osnovne škole „Jovan Dučić“ u Patkovači. Ukupna vrijednost projekta iznosi, blizu 230.000 KM.

Prema potpisanim ugovorima, preduzeće „Telefonija Vidaković“zaduženo je za izgradnju pješačkog semafora u vrijednosti 54.500 KM, dok će radove na uređenju trotoara, AUTOBUSKOG STAJALIŠTA i pristupnih rampi, u iznosu od oko 175.000 KM, izvoditi preduzeće „Galaks niskogradnja“.

ROK ZA ZAVRŠETAK RADOVA JE DEVET (9) MJESECI?!

Iskreno, lično, kao neko ko je zvanično u saobraćaju kao inženjer drumskog saobraćaja, te kao urednik ovog saobraćajnog portala, vlasnik proizvodne metalske firme, izvoznik još od 1989, godine konstrukcija za liftove i neko ko je bio u svojoj karijeri učesnik na stotinama tendera, t.j. javnih nabavki ni ovog puta neću biti neiskren!

Kao prvo, već spomenuti naslov koji je objavio Grad Bijeljina, „Petogodišnja borba za semafor najzad pri kraju“, vam već sve govori bez obzira na vaše godine, obrazovanje i iskustvo?!

Volio bih da taj isti gradonačelnik zvanično, na toj istoj, zvaničnoj stranici objavi ,ne ono što je, tog 18. februara objavio a to je decidan proces komunikacije sa JP Putevi Republike Srpske, nego osobe, imenom i prezimenom koje su zvanično učestvovale u svoj toj komunikaciji sa, takođe odgovornim osobama koje su se bar zvanično potpisivale na sva akta u toj korespodenciji na relaciji JP PUETEVI RS – Gradska uprava Bijeljina!?

Tada bih realno mogao proglasiti krivce za ovaj cirkus koji je počeo prvim dopisom od strane GU Bijeljina prema JP PUTEVI RS a to je bio  mart 2021. godine???

Znači, to mogu izračunati i sva djeca koja su rođena marta mjeseca 2021. godine i sada pohađaju jednu od predškolskih ustanova u našem Gradu!

Dok se sve ovo dogovoreno i potpisano tog 18. februara završi, ako bude po datumima iz ugovora je 18. decembar 2026. godine???

Zašto, zašto i zašto po stotinu puta?

Znam ja da će to biti gotovo do kraja septembra i ne samo ja. Nije tu potrebna posebna pamet niti snalažljivost! Zar nije bilo idealno dok traje školski raspust, t.j. do 01. septembra da bude sve gotovo i pušteno u rad?

Odgovor meni lično, nije potreban.

Pa, Patkovača je naglo rasla ovih tridesetak godina, za nju su se vodile žestoke „borbe“ svih političkijh opcija! Sa tim u vezi, nema šta se tim mještanima nije nudilo, obećavalo i čime ih nisu „kupovali“ jer glasačko tijelo veliko, struktrua šarolika i svi, ama baš svi su tu „zakopavali“ ne sjekiru, nego ašov ili budak.

Mnogo šta od toga se i vidi, nema dileme, a zna se i kako je to sve išlo, ko su čiji aktivisti obilazili sve pa i moju malenkost, sasvim slučajno, naravno!

Kad bi prolazili jedni izbori, onda su „poražene“ strane, i to odmah započinjale svoje nove kampanje i tako je to išlo od izbora do izbora.

Međutim, te 2020. godine, kad mlađani Petrović zasjede u fotelju, on sa svojim timom sačini čitavu listu evidentiranih potreba za Patkovaču, zvanično predgrađe ove „velike“Bijeljine.

Tako da slučajno nešto ne pogriješim a mi apolitičari, tu moramo biti oprezni, iznosim vam i drugi dio teksta koji je 18. februara objavljen na zvaničnoj internet stranici Grada Bijeljina i on glasi:

Ovi radovi predstavljaju odgovor na dugogodišnje zahtjeve mještana Patkovače za povećanjem stepena saobraćajne bezbjednosti, posebno u zoni škole i frekventnog pješačkoh kretanja. Iako je riješ o magistralnom putu, za koji su nadležni „Putevi Republike Srpske“, finansiranje postavljanja semafora u potpunosti je preuzeo Grad Bijeljina, s obzirom na to da su se „Putevi RS“ izjasnili da ne mogu finansirati ovaj projekat.

Gradonačelnik Petrović je istakao da je cilj Gradske uprave da se u centralnoj zoni Patkovače, gdje se nalaze crkva i škola, dodatno uredi prostor, te da se obnove prostorije mjesne zajednice.

Planirano je i „formiranje“, (čudan termin,) Spomen-sobe poginulim borcima, prostora za druženje penzionera, kao i izgradnja ambulante porodične medicine, kako bi mještani ovog naselja dobili kompletnu i funkcionalnu cjelinu.

To gradonačelnik izjavi, ne tako davno, 18. februara ove godine, znači prije 6 mjeseci a koliko je to sve ozbiljno, zaključite i sami?

Prije nego nastavim priču o ovom istorijskom saobraćajnom objektu u Patkovači, moram radi cjelokupne javnosti, napisati i sledeće a vi, posebno patkovljani a i svi ostali procijenite i dajte realne i iskrene ocjene?

Patkovača je 1991. godine imala 646 stanovnika u 248 domaćinstava. Sledećim popisom 2013. godine, stanovnika oko 2728 stanovnika u oko 1000 domaćinstava i u globalu to je već tada bilo više za oko 4,3 puta.

Kakvo je stanje danas, je lako saznati ali pitao bih, šta su i o čemu razmišljali ti veliki umovi koji ne samo da su Grad Bijeljinu zadržali na nivou „kasabe“ nego je gurnuše u stranputicu a tako su bili sposobni političari?

Na žalost, nismo ih, skoro nikad imali, onakve koji su razmišljali kroz vizije, razvoj i mnoge faktore na koje se i nije moglo uticati?

I konkretno, na mjestu sadašnje škole koja je građena u tri faze, koliko se sjećam bilo je fudbalsko igralište. Uostalom kao i u svim selima niže Bijeljine a prema Janji. Za ova vremena nije baš pametno ali eto, tako nam je?

Uostalom ta fudbalska igrališta nisu na smetnji baš mnogo? Saobraćajna statistika bi izbacila sve negativnosti tih lokacija ali sve to se može držati pod kontrolom.

I stadion Radnika, t.j. gradski stadion u Bijeljini nam je ostao u centru grada pa opet ovaj iskusni ljekar nam uz njega „ugura“ i fiskulturnu salu???

Da smo imali vizionare, arhitekte i projektante ali ljude koji ne bi dozvoljavali da nam svaki gradonačelnik, svako za sebe te ljude ponižava jer on je nešto obećao, onako ofrlje u zavisnosti, da budem skroman od raspoloženja a i potreba sredine???

Rezime, Patkovači dodijeliše drugu lokaciju za fudbalsko igralište, fantastičnu, daleko od magistralnog puta a školu na magistralni put?!

Osim toga, dajmo i crkvu preko puta ali kraj magistralnog puta i tako redom, dođe i obdanište i stihiji nema kraja a bar u Patkovači je bilo i ima još odličnih lokacija?

Da je se znalo i htjelo, još 1992. ili 1993. godine bi se znalo gdje se to Bijeljina širi? Stanovništvo pristiže, ide na njive u nepoznato i kupuje imovinsko neuređene površine i dan danas imaju prilazne puteve širine 3 metra i mnogo toga neuređenog.

E tako vam je moji patkovljani, semberci i bijeljinci, gdje god da ste rođeni, tu ste i krajnje je vrijeme da počenete živjeti u uređenoj sredini ali i razmišljati svojom glavom, ako mislite da tako treba.

I, konkretno, 12. i 13. avgusta, znači prije 5. dana započeli su radovi na građevinskom dijelu radova, t.j. iskopa i betonaže stopa za taj đački semafor i sve to oko njega.

Radovi oko AUTOBUSKOG STAJALIŠTA ni na vidiku a mene najviše interesuje kako će ono izgledati? Po kojim standardima i hoće li ono biti pravi uzorak za svih 350 stajališta koje ova vaša gospoda iz GU, specijalista za saobraćaj izjavi da ćemo ih imati u Gradu Bijeljina.

O tome, ćemo ipak malo kasnije, kad počne školska godina, tako je najpraktičnije???

Autobusko stajalište se još ne radi ali zato se asfalt postavlja i na ovim malim uličicama u Patkovači, čak istog dana kad i ovi radovi na semaforu!!!

Šta mislite, kad bi gospoda trebala da projektuju zaobilazanicu oko Patkovače ili bilo koji veći i skuplji projekat kad bi se to stiglo i sa kojim stručnjacima?

Slično pitanje je, kad će se reparirati i uraditi raskrsnica u Ljeskovcu o kojoj sam pisao i radio prilog za TVBN? Plan raskrnice sa tri trake na magistralnom dijelu pa onda u drugoj fazi pametni semafor…Skicu imam i obećanja, takođe ali nije aktuelno sad do zime, dok ne saberemo karte, vidimo koliko imamo bodova i šta nam je činiti.

Ovaj predmetni semafor ćemo dobiti, gradonačelnik je obećao ali sve ostalo što je obećao 18. februara, nisam siguran da će Patkovača i njeno stanovništvo dobiti uskoro.

Međutim i bolje je da trenutno ništa više i ne rade dok ne pronađu novu lokaciju za sve zajedničke i neophodne objekte potrebne za život ovog stanovništva?

Ova gospoda predvođena ovim vašim ljekarom neka je živa i zdrava ali, posle ovih 6 godina ne obećava ništa sem kotlićijada, lovačkih večeri sa tombolama, regata sa tombolama i zapamtite, tombole su sastavni dio svih budućih aktivnosti, od onih na gradskom trgu do onih u gradskom, osušenom parku?

U svim raspravama o sigurnosti u saobraćaju, “brzina” gotovo uvijek zauzima centralno mjesto. Policijske kampanje, medijski tekstovi i edukativni materijali fokusirani su na opasnosti prebrze vožnje, što je, dakako, ispravno i neophodno.

Međutim, postoji jedan fenomen o kojem se u javnosti govori znatno manje, a koji nerijetko dovodi do izuzetno opasnih situacija na putevima: neopravdano spora vožnja.

I dok prebrza vožnja direktno ugrožava život zbog gubitka kontrole, spora vožnja djeluje poput “tempirane bombe” koja stvara frustraciju, blokira protok saobraćaja i, što je najopasnije, tjera druge vozače na donošenje ishitrenih i neracionalnih odluka.

Zašto je sporost opasna?

Mnogi vozači koji voze znatno ispod ograničenja smatraju da su “sigurni” jer ne krše pravilo o maksimalnoj brzini. No, sigurnost u saobraćaju nije binarna kategorija koja zavisi samo o kazaljki brzinomjera. Sigurnost zavisi o predvidljivosti i protočnosti.

Kada se na otvorenoj saobraćajnici, gdje je ograničenje, na primjer 90 km/h, pojavi vozač koji bez ikakvog opravdanog razloga vozi 40 ili 50 km/h, on stvara “čep”.

Iza njega se ubrzano gomila kolona vozila.

Vozači u toj koloni postaju nervozni, gledaju na sat, kasne na posao ili obaveze.

Ta nervoza smanjuje nivo strpljenja i kritičkog razmišljanja.

Rezultat?

Vozači iz kolone počinju preticati na mjestima koja nisu pregledna, ulazeći u rizične manevre samo kako bi se maknuli iza sporog učesnika u saobraćaju.

U tom trenutku, taj “sigurni” a spori vozač postaje indirektni učesnik frontalnog sudara.

Šta kaže Zakon?

Zakon o sigurnosti saobraćaja na putevima (ZOBS), vrlo je jasan: vožnja nije samo “kretanje”, već mora biti usklađena s okolinom.

1. Prilagođavanje uslovima na putu: Vozač je dužan brzinu kretanja prilagoditi osobinama i stanju puta, vidljivosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i gustoći saobraćaja. Ovo pravilo služi da vozilo uvijek možete zaustaviti pred eventualnom zaprekom. Ali, to pravilo ima i drugu stranu medalje – ne smijete voziti toliko sporo da bitno usporavate saobraćajni tok bez opravdanog razloga.

2. Obaveza propuštanja: Ovo je pravilo koje mnogi ili ne poznaju ili ignorišu. Ako se iza vas nakupila kolona vozila koja vas ne mogu sigurno preteći, a vi vozite brzinom manjom od dopuštene ili manjom od brzine saobraćajnog toka, dužni ste se na prvom pogodnom mjestu isključiti iz saobraćaja i propustiti kolonu. 

Ovo nije pitanje ljubaznosti, već zakonska obaveza. Kazna za nepoštovanje ove odredbe iznosi i do 300 KM. (?)

3. Pravilo “polovina brzine”: Ako vozite brzinom manjom od polovine najveće dopuštene brzine na određenoj dionici, zakon vas obavezuje da uključite sva četiri žmigavca, osim ako koristite žuto rotacijsko svjetlo (koje često imaju radne mašine).

Ova mjera služi upozorenju vozačima iza vas da je brzinska razlika velika kako bi na vrijeme reagovali.

Kazna za ovaj propust iznosi oko 50 KM. (?)

4. Minimum od 30 km/h: Pod normalnim saobraćajnim uslovima, brzina na putu ne smije se ograničiti ispod 30 km/h.

To je donja granica koja osigurava da saobraćaj ne postane “pješačka zona” tamo gdje joj nije mjesto.

Kada je spora vožnja opravdana?

Naravno, spora vožnja nije uvijek prekršaj. Postoje situacije kada je ona ne samo dopuštena, nego i poželjna:

• Teški vremenski uslovi: Magla, poledica, jaka kiša ili snijeg opravdavaju znatno nižu brzinu od ograničene.
• Teški teret: Vuča prikolice ili prevoz glomaznog tereta koji utiče na stabilnost vozila.
• Tehnički kvar: Vozilo u fazi kvara s uključenom signalizacijom.
• Novopečeni vozači: Vozači početnici često voze opreznije, što je sasvim razumljivo dok stiču iskustvo a na to nas upozorava oznaka „P“.

Problem nastaje kada se na putu nađe vozač koji je jednostavno, „u svom svijetu“, telefonira, posmatra okolinu ili je nesiguran u svoje vozačke sposobnosti, pri čemu potpuno ignoriše činjenicu da se iza njega stvara kolona od deset automobila.

Psihologija “sporog vozača” i frustracija na saobraćajnici!

Saobraćajni psiholozi često ističu da spora vožnja bez razloga izaziva jednu od najgorih reakcija u saobraćaju – osjećaj bespomoćnosti kod drugih vozača.

Kada ste zaglavljeni iza kamiona, znate da on fizički ne može brže. Kada ste zaglavljeni iza putničkog automobila koji vozi 40 km/h na dionici gdje se može voziti 90 km/h, javlja se osjećaj nepravde.

To dovodi do “puta bijesa” (road rage). Vozači postaju agresivni, “lijepe” se na branik (što je takođe prekršaj), uključuju sirenu i blicaju.

Spora vožnja stoga direktno kontaminira atmosferu na putu i pretvara je u mjesto stresa umjesto mjesta za siguran prevoz od tačke A do tačke B.

Kako se ispravno ponašati?

Ako osjetite da vozite sporije od ostalih učesnika u saobraćaju:

1. Provjeravajte retrovizor: Ako vidite više od dva automobila iza sebe koji vas “prate”, vjerojatno ih usporavate.
2. Iskoristite proširenja: Saobraćajnice su često projektovane s stajalištima ili širim dijelovima upravo za olakšanje saobraćaja. Stanite, propustite kolonu i nastavite voziti svojim tempom bez pritiska.
3. Uključite svjetlosnu signalizaciju: Ako imate tehnički problem ili vozite teško opterećeni, dajte do znanja drugima da ste svjesni svoje sporosti korištenjem žmigavaca.
4. Budite defenzivni, a ne pasivni: Biti defenzivan vozač znači biti oprezan, ali i predvidljiv. Pasivna, neodlučna i neopravdano spora vožnja je sve samo ne predvidljiva.

Zaključak!

Spora vožnja nije “bezazlena”!

Ona je prepreka u saobraćaju!

Dok su brzina i alkohol glavni fokusi policijskih akcija, kultura u saobraćaju nalaže i odgovornost prema drugim učesnicima!

Ako vaše kretanje bitno usporava funkcionisanje saobraćaja, vi postajete smetnja!

Zakon je tu da nas podsjeti – saobraćajnica je zajednički prostor, a ne lična staza za bezbrižno tumaranje!

Budite svjesni onoga što se događa iza vas jednako kao i kretanje onih ispred vas!

Prostije, gledajte u retrovizor! (uretrovizoru.com)

Mjesna zajednica Ledinci, jedna od najvećih u Gradu, sticajem raznih okolnosti ali i dugogodišnjeg nerada na infrastrukturi u njoj, dođe na našu listu, na kojoj su već mnogi znani i neprimjećeni problemi u Gradu, uopšte.

Račanska ulica je već odavno sporna za stanovnike a i sve ostale koji imaju potrebu kretati se tom ulicom, pješke, biciklom ali, sa autom je baš alarmantno!

O njoj već dugo „brinu“ gospoda iz Direkcije za igradnju i razvoj Grada a po nalogu, prošlog a i aktuelnog gradonačelnika i još uvijek čekamo tu „dijagnozu“ ali ili ne znaju da li još smiju u javnost ili se dijagnoza permanentno mijenja, dorađuje i, nadamo se ide ka svom kraju, odnosno zvaničnoj prezentaciji…?

Međutim, problem o kome bih želio danas da vam skrenem pažnju je ulica Srpske dobrovoljačke garde. Nedavno sam je spominjao u kontekstu anomalija urađenih u ulici Kralja Dragutina a vezano za saobraćajnu signalizaciju ali suština osnovnog problema vezanog za ulicu koja je već sad „žila kucavica“ saobraćaja što se tiče u našem Gradu, je trebao biti registrovan još aprila mjeseca 2023. godine?!

Trebalo je ali nije?

Naime, tada je investitor, kompanija „Pavgord“ dobila, građevinsku dozvolu ili već neki drugi adekvatan dokument kojom se u javnosti saznalo da će u našoj ulici u vremenu koje dolazi graditi velelepan stambeno poslovni objekat.

Naravno, moje interesovanje nije urbanizam i prostornu uređenje ni investicije u ovoj oblasti ali problem parkiranja vozila i saobraćajnih mogućnosti pristupu tim objektima, svakako jeste.

Obzirom da su zahtjevi prema izvođačima i investitorima već odavno poznati a znamo da su veoma zahtjevni i papirološki veoma obimni, logično je bilo da je naša gospoda koja brine o regulacionim planovima za grad Bijeljinu, već tog, aprila mjeseca 2023. godine, znači prije 3.5 godine, znala da danom završetka tog objekta i useljenja stanovnika i korisnika poslovnih prostora, nastaje novi period i uslovi u funkcionisanju saobraćaja u tom dijelu Grada?

Da li je do danas, avgusta mjeseca 2026. godine, neko od nadležnih počeo razmišljati  u tom, spornom vremenu koje dolazi, nije mi poznato ali ono što mi je poznato da je u procesu izdavanja građevinske dozvole, Grad Bijeljina, osporio izdavanje istog, te je potrebni dokument izdalo Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju. Tako je, u tom kontekstu Grad Bijeljina, praktično zaobiđen?!

Jedna vrsta kohabitacije je, dakle opet ostavila traga i zbog toga, koliko mi je poznato je i nastao ovaj problem koji je TEMA, na koji želim da ukažem i zamolim hitno rješavanje, te u tom smislu, ponudim i skroman prijedlog našeg portala „uretrovizoru.com“.

Usput da obavijestim neobaviještene, Gradu Bijeljina je 27. februara 2023. godine uplaćeno od strane investitora 3,6 miliona na ime građevinske rente.

Malo li je?

Gdje se po zvaničnim dokumentima i regulativom troši taj novac?

Pod pretpostavkom da ideja još nije ni rođena a uz činjenicu da je naša ulica Srpske dobrovoljačke garde već preopterećena, krenuću od početka, kako mjesta gdje ulica počinje tako i o cjelokupnom poduhvatu koji bi koliko, toliko ublažio probleme koji nam se približavaju.

Dakle, sa mjesta gdje se u predmetnu ulicu uključuje ulica već mnogo spominjana kao, takođe jedan veliki problem za naš Grad a to je Vojvode Stepe koja je zbog pređašnjih predispozicija u poslednjem renoviranju mogla imati i treću saobraćajnu traku ali obzirom da se gradio i kružni tok, ostalo je ovako kako je i danas.

Spomenuh kružni tok, kod Monda, kao i svi ostali, ovi gradski, kružni tokovi, ostade malih dimenzija a skoro svi su građeni, skoro svjesno kao mali jer ponuđene površine su bile nedovoljne za nešto veće i ozbiljnije.

U vrijeme, izgradnje tog kružnog toka, osnovna želja je bila omogućiti prolaz mještanima Amajlija i Popova da putem ulice Jovana Dučića imaju nesmetanu komunikaciju a mimo Braće Gavrić i Vojvode Stepe gdje je već godinama opšti haos?

Dakle, kao prvo taj kružni tok bi se morao dodatno proširiti, samo za toliko da se omogući u njegov ulaz uvođenje 2 saobraćajne trake, od AMD Sigurnost te i iz Jovana Dučića a sve to kako bi iz kružnog toka obezbijedili dvije izlazne trake prema novom objektu Vanekov mlin i sad već nazirete dio rješenja?

Od kružnog toka ulica funkcioniše između debelih stabala, ogromnog korijenja i sve je tako dok se saobraćajnica proteže paralelno sa kasarnom u našem Gradu a to je oko 300 metara.

Prijedlog je „uzurpirati“ jedan dio prostora od Saborne crkve i dalje, uz uklanjanje 10 stabala sa zelene površine u narednih 200 metara bi bilo idealno izgraditi još dvije saobraćajne trake i to bar do glavnog ulaza u „Vanekov mlin“ a to je dužina oko 200 metara.

U toj visini, a obzirom da se u taj poslovno stambeni kompleks kao glavni ulaz koristi taj dio objekta a po projektu po kome je sve građeno, od dvije nove trake, lijeva bi bila predviđena za sva vozila koja dolaze iz centra grada, uz prethodno postavljen semafor bi se, uz proračunate intervale omogućavalo ulaz u navedeni kompleks.

Oni koji bi sa kružnog toka željeli dalje, ravno ulicom ka Novom Selu bi bila ostavljena ta jedna saobraćajna traka koju bi uz sve poteškoće i važeće norme, trebalo „provući“ sve do skretanja u ulicu Kralja Dragutina, čime bi i taj dio ulice i praktično dobio treću saobraćajnu traku?!

Sreća, pa se još u vrijeme austro-ugarske vladavine a pogotovo što je to bio put za Novo Selo, te ta ulica ima neophodnu širinu u čije dimenzije bi se mogla „upakovati“ ta treća saobraćajna traka.

Naravno da bi se i tu jedan dio stabala i postojećih instalacija morao „prepakivati“ ali, bože moj, valjda će i tu, nekad, biti kanalizacija i sve ostalo?

Elem, sagledavajući saobraćajnu infrastrukturnu kombinatoriku u ovoj ulici a obzirom na nove okolnosti, to bi bilo to, onako nagrubo!

O detaljima neka razmišljaju ovi stručnjaci koji to rade za plate ali da još malo pojednostavim.

Naša ulica od skretanja ka „5.jezera“, t.j. u ulicu Kralja Dragutina, bi u dijelu do ukrštanja sa Mučenika Romanovih bila i dalje jednosmjerna a ulica Kralja Dragutina bi bila takođe jednosmjerna ali za one koji ulaze u grad, ulicom Mučenika Romanovih, pa kroz Kralja Dragutina se, ravno, znači sa potrebnim ispravljanjem saobraćajnice kod samog uključenja, imala dvije saobraćajne trake i sve tako do kružnog toka?!

Dakle koji ulaze u Grad i žele u Vanekov mlin ide desnom trakom i na već planiranom ulazu u isti a kod budućeg semafora ulaze u stambeno-poslovni centar ali sa još jednom mogućnošću da u taj kompleks uđu i na rezervni ulaz, odmah na početku istog kad dolazite od Novog Sela.

Ostala vozila koja ne interesuje Vanekov mlin, lijevom saobraćajnicom idu do kružnog toka i dalje, po želji i mogućnostima postojećih saobraćajnica…

Ovo je samo nagrubo, jedna od varijanti, poštujemo i sve druge prijedloge a mi samo želimo da čujemo da neko i o ovom problemu razmišlja ali i nešto radi.

Da bi se nešto dobilo a što se tiče saobaćajne infrastrukture pored ideja, rada i novca nešto se mora i žrtvovati. Na primjer, neko prestaro stablo, nešto zelenih površina koje se vrlo često i ne održavaju, svako od tih komšija i malo svog prostora ali, u svakom slučaju, najviše se dobija!!!

Ako gledamo u budućnost i posmatramo cijelu MZ Ledinci, posle uređenja Račanske ulice i još nekih uličica i „slijepih crijeva“ te sa cijelom dužinom ulice Srpske dobrovoljačke garde, sve se mora raditi planski, sistemski a u tom kontekstu ne mogu a da ne spomenem i tu bivšu kasaranu JNA, u kojoj sam proveo značajan dio svog života!

Ona nam je „ostala“ u centru grada, bar po ovim novim parametrima a zauzima ogromnu površinu velike vrijednosti i po meni, ona više nikome u BiH neće trebati jer ova trenutna globalna svjetska politika u potpunosti potvrđuje ove moje tvrdnje.

Bože moj, neko će nekad i to doživiti ali o svemu se mora razmišljati i gledati preko brda kao i o ovoj našoj ulici Srpske dobrovoljačke garde čiju formu neko mora rješavati, hitno, odmah i danas!

Imamo li ljude za takve poduhvate, gledano sa bilo kog aspekta, od politike do struke ali i volje, zaključite sami jer niste naivni a sve se vidi i sve se zna.

Dan pred Slavu Grada Bijeljina, Svetog Pantelejmona, dakle 08. avgusta a posle male, osvježavajuće kišice, ugrabih vremena da i ja lično doživim šta nam to JGPP u našem Gradu donosi ili nudi.

Ovi tropski dani u Semberiji su me onemogućili da to uradim i ranije ali, najbitnije je da se to i desilo, te osjećam potrebu da o mom doživljaju, upoznam i širu javnost a osnovni razlog je skeptičnost velikog broja sugrađana.

Obzirom da, rekao bih, velika većina sugrađana, jednostvano ne shvata šta nam JGPP donosi u Gradu koji već podavno ima potrebu za ovom vrstom usluge a razlozi za to su sve dublji i opravdaniji.

Poznavajući mentalitet ovog našeg, prosječnog semberskog građanina, lično sam i očekivao ovakvo ignorisanje a evo i zašto, jer moja malenkost kao rođeni semberac a koji je po mnogo osnova imao priliku sarađivati sa našim stanovništvom, i tvrdim da ga odlično poznajem, daću svoje viđenje, onako iskreno i realno.

Napominjem, ovo je stvar mentaliteta a ne manjkavosti koji uočavamo od samog starta i početka funkcionisanja javnog prevoza, t.j. od 01. juna ove godine. O tome ću u drugom dijelu teksta jer i jedni i drugi razlozi, odnosno čunjenice bi trebale imati istu težinu i svrhu.

Svoj zadatak shvatam kao neko ko je iz predmetne struke a o aktuelnoj problematici mogu bar javno izložiti svoje mišljenje i stavove uostalom kao i uvijek do sada.

Naš mentalitet, kaže kakav prevoz, da me neko vidi i odmah će reći, vidi ovoga, nema više para, sad se vozi gradskim prevozom?

–Ili, vidi, ni auto nema više ono koje je imao, očigledno da „tone“?

–Ja da čekam kad će se ovi smilovati da naiđu, neću vala, dok mogu da vozim idem ja sa mojim autom pa koliko košta da košta!

–Ma moram se obući posebno i prikladno a šta počne kiša. Valja mi nositi i kišobran, plus ako hoću da kupim lubenicu i dinju, kako to izvesti?

–Hoću ja da skrenem u par prodavnica, hoću i uvjerenje da izvadim…?

–Ovo su potencijani razlozi stanovništva srednjih ili onih malo satrijih, a kakva su obrazloženja naše omladine, već debelo naviknute na visoke standarde, neću ni da pokušavam, bilo bi preopširno…?

–I da se zadržim na mentalitetu, našem, prosječnom, sjećam se priča, zar da moje dijete ne položi vozački od prvog pokušaja, to ne smijem dozvoliti a ja u kući imam 3 auta i sin od malena vozi auto a oni će da mi ga obore jer, to i to i tu nema kraja.

Morao sam i ovaj momenat spomenuti pogotovo što je i sada na snazi, primjenjuje se permanetno i zato i imamo vozače sa sumnjivim sposobnostima.

Uglavnom, naveo sam nekoliko razloga što je naš narod „udaljilo“ od tog javnog prevoza!

Pored činjenice da mi sve ne prihvatamo tek onako, bez provjere, osim političare, oni nam za čas legnu ili ne legnu, za njih smo eksperti???

Zbog te nepovjerljivosti, lično sam bio skeptičan i prije nego sam saznao detalje iz zvanične Studije i siguran da sam da uspjeh, t.j. zaživljavanje ovog koncepta, zavisi od dva faktora.

Prvi je ozbiljan pristup GU i prevoznika a drugo je vrijeme koje je potrebn da velika većina građana to okuša lično a uz već formirana iskustva prethodnika.

Na vrijeme ne možemo baš mnogo uticati ali možemo mnogo šta preduprediti i uticati, da to vrijeme što manje traje. Za tako nešto, neophodna je reklama, klasičan marketing, mnogo više priče, iznošnje u javnost što više detalja vezanih za funkcionisanje, pravila i sve ono što, recimo beograđani, znaju već decenijama.

Oni su se zato veoma lako navikli i na potpuno besplatan i idealno organizovan JGPP u jednom velegradu i, usput, imaju problem sami sa sobom zbog drugih razloga ali eto, bog ih „pogledao“, žive u metropoli!

Dakle, marketing, angažovanje medija, stručnjaka pa i nekih pogodnosti ali to je siguran sam neophodno!

To je onaj lakši dio posla a ono što je mnogo ozbiljnije i zahtjevnije je pravovremena priprema infrastrukture koju građani ako ne prepoznaju, neće tako rado u avanture! Da siguran sam!

E to je taj dio priče o kojom sam već prije nekoliko godina pisao, upozoravao ove vaše stručnjake ali, sujeta je čudo a ne znanje ili lijenost još mnogo veća prepreka!?

Gospoda, u ovako zahtjevan i „rizičan projekat“ nije trebala sebi dozvoliti da mnoge poslove „lome“ preko koljena“?

Ali ta nova autobuska stanica i pritisak građana i medija je umnogome uticao da se pogube konci u Gradskoj upravi!

Vaš gradonačelnik je moju malenkost, prilikom susreta na gradskom stadionu, pored već detaljnih pregovora koje smo imali na njegov poziv još od juna 2022. godine, vidio kao osobu koja može nešto pomoći a obzirom da sam ga već ranije upoznao da otvaranje i puštanje u rad nove autobuske stanice je u debeloj vezi sa početkom JGPP u našem Gradu, jer pričali smo o tome.

Međutim, koliko jedan medicinski radnik poznaje tu problematiku i postupke, na njegovu molbu da se „uhvatim“ izrade Studije koja je, kasnije, dočekala mladog Milana Lazarevića ali pošto sam mu obrazložio da Studije rade timovi raznih struka a ne pojedinci. Tada je „zakovao“, nakratko ućutao i bilo je očigledno, to je shvatio ili bolje reći nije shvatio i smatrao je da ga ja odbijam i hvala bogu da je se sva ta kombinatorika tako i završila.

Ovo sam naveo samo zbog te veze Studije i nove autobuske stanice koja je bila neraskidiva jer novu autobusku stanicu preuzima firma koja će izvršavati i JGPP u Bijeljini a proces javne nabavke nije bio ni u pripremi, zvaničnih razgovora nije bilo…a sa druge strane da samo ovu priču, dodatno uozbiljim jer, već tada sam imao mnogo informacija.

Njihovo neiskustvo ih je samo zavlačilo u sve veći procjep a nisu imali hrabrosti, (a na šta sam ih upozoravao 2 godine), da to javno iznesu u javnost i tako izbjegnu razna nagađanja?!

Naprotiv, svako njihovo gostovanje na BNTV je na svo insistiranje medija imalo je kao posledicu samo još veće zapetljavanje?

I umjesto da su paralelno sa izradom Strategije donijeli odluku da se infrastruktura na našim saobraćajnicama mora dovesti u mnogo ozbiljniji nivo, oni na tome nisu ništa radili?

Kao gluvi i slijepi nisu se obazirali na tu problematiku i da skratim, JGPP je počeo, tog istorijskog 01. juna a bez ijednog, mogu slobodno reći po standardima, uređenog autobuskog stajališta!?

Pored vremena koje ima svoju ulogu, o kome sam već pisao, ovo je drugi i osnovni problem zbog kojeg će ovo zaživljavanje javnog prevoza zaživljavati sporo i veoma upitno?

Moje lično mišljenje je da ako se ne bude istrajalo na svemu naprijed iznesenom i ako se desi da ovo sve „pukne“ a najiskrenije mislim da to nikom ne treba da bude u cilju, svako novo „pokretanje“ će imati mnogo manje šanse!!!

Svako moje ukazivanje na bilo koje probleme u saobraćaju su prebogate uvodima jer, ako moje namjere i sveukupan rad i osnovano postojanje u našoj javnosti, ima za svrhu da sve što pokrenem shvati, bukvalno svaki naš sugrađanin, bez obzira na godine, obrazovanje i potrebe.

Kao što je i uobičajeno, na kraju ovog teksta uslediće i zaključak u vidu poslova koji su neophodni da se završe na zadovoljstvo i GU, prevoznika a i većine građana a do toga da vas upoznam kako sam se vozao ovim našim javnim prevozom od centra grada do ATC- a i nazad.

Znači, 08. avgust oko 14, 10 časova stignem na stajalište kod spomenika, kod košarkaškog terena za 3 x 3 basket takmičenja, pored izlagača koji priređuju prizvođači meda a i ogromna bina na kojoj se vrše tonske probe u organizaciji mog prijatelja Mire Delića i kao što možete zaključiti veoma je živo samo naroda nema nigdje?

Kraj stajališta, fizički postoji tabla sa nepostojećim rasporedom polazaka sa ovog stajališta, nego telefon u ruke i saznam da i subotom gradski funkcioniše kao i radnim danima ali satnice ne znam.

U 15,15 sati stiže bus ka Novoj Janji i gospodin vozač, krajnje ljubazno kaže, sad će ovaj sa oznakom G2 koji ide od  srednjih škola i tako je i bilo, za 4 minuta stiže minibus iz koga izlaze gospođa sa mališanom a na zadnjoj „sećiji“ ostadoše dvije djevojke, znači minibus prazan.

Kupim kartu, za 1 KM, dobijem fiskalni račun i u 15.20 krećemo…Klimu nemamo ali  nije toliko ni bilo toplo, oko 28 stepeni.

Vozač mlad, kulturan, zove se Dejan Jovanović, spreman za komunikaciju. Predstavim mu se i objasnim da sam u eksperimentalnoj vožnji i da imam želju da kao novinar zabilježim sve neophodno što interseuje i svakog našeg sugrađanina.

Dejan kaže, nevjerovatno da putnika nema, cijene na minimumu ali što je tu je. Radi od jutros od 6,15 sati i do tog trenutka, pazar je samo 27 KM?

Žalosno, i odmah sam se „prepao“ i zaključio, onako na prvu ruku, ovo ne može opstati?!

Minibus, korektan, tiho motor radi a mjenjač automatski, sve korektno, eto ta klima je jedini nedostatak bar po mojim standardima, ali to je sitnica, sad će jesen…

Fotografije koje sam napravio, donekle će vam približiti ovaj moj zapis o doživljaju moje vožnje gradskim prevozom ali pored obrazloženja koje ću napisati ispod svake fotografije, generalno, najveći problem koji sam zabilježio su parkirana vozila na autobuskim stajalištima!!!  

Prvo stajalište od polaznog je na 150 metara prije mosta kod PU Bijeljina. Putnika nema, izlaz nema, stajalište ima ali samo sa saobraćajnim znakom koji ga „najavljuje“…

Stajalište broj dva je preko puta automatsje praonice a niže osnovne škole ili na 100 m prije kružnog toka kod „duda“…

Treće stajalište je preko puta firme Medaljon Promet…?

I to bi bilo što se tiče stajališta do ATC gdje je i okretnica za liniju G2. Stižemo u 15.34 h ali problem je opet parkirano vozilo ali sreća minibus u pitanju a spretan vozač i tu „odmaramo“ a posle pristizanja novih putnika, krećemo za centar Grada u 15.40 minuta…

Drugo stajalište pri povratku u centar Grada je odmah posle kružnog toka prije PU Bijeljina a kod automatske praonice. Ovo stajalište ima nastrešnicu, saobraćajni znak koji ga najavljuje ali kao što smo zajednički konstatovali to mjesto je omiljeno za saobraćajnu patrolu, auto i tri policajca su bila kad smo išli ka ATC-u…?

E na stajalištu broj 3 pri povratku, imamo jedan izlaz ali ulaz na stajalište, praktično nemoguć od parkirana dva, pa jedano vozilo. Sirena je radila a i moj foto aparat tako da se jedan plavi auto odmah udaljio ali, putnica je izašla i mi idemo dalje sada već vidno obliveni znojem…

I tako, više stajališta do centra grada nema, stajemo kod Osnovnog suda, i gospođa i moja malenkost napuštamo vozilo a naš vozač Dejan odlazi ka SŠC, ili crednjoškolskom centru u Račansku ulicu…Tamo su uslovi idealni, dobro se negdje i ne zaglavi…Srećno mu bilo!

Jedna lična epizoda u koja je trajala skoro cijeli sat ali se i iz ove jedne vožnje moglo mnogo šta zaključiti i na bazi toga donositi odluke, ja ne kao urednik ovog, saobraćajnog portala ali kao građanin i korisnik JGPP u Bijeljini, svakako da. Digitron u reuke i doći ću do konačne matematike ali i lične odluke. Šta će naši stručnjaci uraditi na osnovu svojih i tuđih procjena, na njima je a vi sugrađani sami procijenite kako se i šta radi i u kom pravcu se „vozimo“?

Naš „zadatak“ je da sve pratimo šta će se u vremenu koje je pred nama dešavati i očekujte još sličnih tekstova i priloga, već krajem septembra mjeseca, kad ćemo imati i efekte preseljenja postojeće autobuske stanice iz centra Grada na lokaciju nove i ljudski je nadati se nečemu boljem?

Horizontalna i vertikalna signalizacija, jedna od bolnih tačaka saobraćajne infrastrukture u Gradu Bijeljina, definitivno zahtjeva mnogo više angažovanja i vremena za obradu! Za moje vrijeme, bože moj, brinuću samo ja, ali svakako, bavićemo se izdvajanju radnog vremena i nadležnim stručnjacima koji su plaćeni da sve probleme iz ove oblasti svedu na minimum.

Ono što se moglo uočiti u našoj Bijeljini ovih desetak i više godina, je prolazilo bez ičijih komentara pa i mojih jer, nije se imalo vremena, radilo se ono od čega se živjelo.

Ali, moja malenkost, sada, u ovom poslu, novinarsko-istraživačkom je nešto što se radi opuštenije, bez nekih i nekadašnjih, svakodnevnih obaveza, hoću reći, sa ciljano izdvojenim vremenom posvećenom ispravljanju nečijih grešaka iz prošlih vremena a koji su nam u ovim godinama, saobraćajne ekspanzije, sve bitniji i sve preči i bez ičijih naloga zvaničnika nego samo vas, mojih sugrađana!

Međutim, izgleda, ali ne da izgleda nego sam i siguran, da su se mnogi uspavali, i nije čudo da po svim osnovama, padamo sve niže a tamo gdje smo baš na dnu je ovaj naš saobraćaj, u najširem smislu riječi!

Zbog svih činjenica do kojih sam došao u ovih 5-6 godina, intezivnog angažovanja i bavljenjem saobraćajem, bio sam primoran više puta da mijenjam način djelovanja i moram priznati da mi još nije jasno zašto se i kako se ovoliko dugo moglo ćutati i bježati od problema?

Za gospodu iz Gradske uprave Grada Bijeljina, posle svega urađenog u godinama iza nas, sad mi više i nije „čudo“ jer lagano mogu premotati filmove i mandate unazad i tačno hronološki poredati sve odgovorne, bar po radnim mjestima za koje su bili, bar nekad redovno plaćani, ali i za iste, trebali debelo „odgovarati“?

Ako smo već došli do nečije odgovornosti, onda, da počnem od neke osnove, na primjer iz oblasti saobraćajne signalizacije i tako, lagano, dokle stignemo?

Pošto je materija obimna, držaću se mandata od 2020. godine t.j. mandata koji su za nama u periodu koji sam već spomenuo a i praktično je lakše propratiti.

U međuvremenu, sve veći broj građana, pratilaca potvrđuje osnove za ovu vrstu „istraživanja“, sve više se uključuju i delegiraju neka nova pitanja, nove teme i dileme i ako se ovako nastavi, naš portal će imati višečlanu redakciju što je, čini mi se i stvarna potreba.

Do tada, još jednom, utvrđujemo gradivo na temu saobraćajne signalizacije.

Naravno da ću i ovog puta spomenuti ovu aktuelnu horizontalnu signalizaciju koju je, opet po odluci tima ili gradonačelnika, te poslove počela firma „Sacom“ d.o.o. iz Sarajeva još 12. juna, nastavila oko 15. jula a danas, 05. avgusta je posao završen u procentu oko 55%, tako da smo svi u nedoumici i naravno, nezadovoljni ali i nije čudo?

Pitam se, kada je to u režiji tima aktuelnog gradonačelnika i bilo bolje?

Odgovorno tvrdim, nikad!

Moram i ovom prilikom napomenuti naše sugrađane šta sve spada u horizontalnu signaizaciju. Kao prvo, pješački prelazi, pješačka ostrva, ležeći policajci i sve druge vrste usporivača brzine, linije raznih vrsta i boja, autobuska i taxi stajališta, oznake za škole, strelice svih vrsta i za nas je dosta…

U vertikalnu signalizaciju svrstavamo sve saobraćajne znakove, svih oblika i boja bez obzira na namjenu i vrstu i uglavnom postavljenim na ove metalne pocinkovane cijevi a svi drugi su, otprilike na nekim većim, konzolnim nosačima. Na njima su, uglavnom svjetlosni saobraćajni znakovi, (semafori),pa i neki novi standardni, mada zabilježio sam i neke prevaziđene koji su tu, uglavnom suvišni ali iza njih, uglavnom se „kriju“ oni koji rade elaborate za postavljanje svih vrsta signalizacije?

Šta je razlog ovog odugovlačenja, oko završavanja ovih aktelnih radova oko horizontalne signalizacije započete 12. juna ove godine, saznaćemo uskoro i obavijestiti vas ali do tada….

Već danima obilazim ulicu Kralja Dragutina. Da lakše shvatite, to je ulica koja počinje, kosim isključenjem iz ulice Srpske dobrovoljačke garde i pored restorana „5.jezera“ završava u ulici Mučenika Romanovih, ukupne dužine oko 900 metara.

Prilikom mojih ranijih istraživanja u pronalaženju promašenih rješenja i postavki u našim ulicama, čak sam jednom i pohvalio postavu iz Gradske uprave koja je za tada postavljena dva, standardna ležeća policajca, bar djelimično dobro postavila vertikalnu signalizaciju ali onda je negdje početkom ove godine, aprila mjeseca, čini mi se, uslijedila rekonstrukcija, možda čak i ničim izazvana i koja se mogla samo doraditi, ali, sad po nekom novom stručnjaku sve je tim „savremenim“ elaboratom izmjenjeno?

Konkretno, kad idete iz centra grada kroz ulicu Srpske dobrovačke garde i skrenete koso ulijevo ulazite u ulicu Kralja Dragutina i čim prođete automatsku praonicu slijedio vam je saobraćajni znak sa ograničenjem brzine na 30 km/čas i ispod njega drugi, koji vas obavještava da je to umanjenje zbog ležećeg policajca na koji nailazite nakon pređenih 60-70 metara i to je bilo sve OK.

Usporivač brzine ili ležeći policajac, propisno ofarban i to je, bar sa aspekta vertikalne signalizacije, u redu.

Međutim, iza tog, prvog krećući se dalje, na nekih 280-300 metara bio je još jedan, istog karaktera ali za njega niste imali novo upozorenje?

Da zaključim, gospoda koja je radila tadašnji elaborat, smatrali su da i za jedan i drugi ležeći mogu da se „provuku“ samo sa po jednim parom saobraćajnih znakova? Iz jednog pravca jedan par a iz drugog, isti takav?

Ako su već smatrali da je to dovoljno, onda su mogli – morali tu zonu označiti kao onu gdje se maksimalno vozi 30 km/ čas, tzv, ZONA 30 i tako bi donekle i moglo?

Međutim, to je bilo nekada a sada je to prošlost!

Trenutno, što sad vidite u toj ulici je nešto „novo“, po onom uobičajenom, hajde da se nešto promijeni, ili da malo potrošimo dodatno novaca a na šta će ovo ličiti nije toliko ni važno, neće niko reagovati a neki novac je i „opran“?

Sad, moguće je da je bilo i drugih kalkulacija jer ovo je možda neko naredio, nekom novom stručnjaku kako bi diskreditovao onog prethodnog ili je namjera bila samo da se ugrabe neki pozitivni poeni, odnosno pokaže kako se nešto radi?

Novi elaborat je, dakle promijenio sledeće…

Prvi ležeći, onaj stari je potpuno ukinut, bio je pored kuće sa brojem 12. sa desne strane a lijevo je, za malo „udarao“ na veliku kapiju, komšije sa lijeve strane ulice? Ostali su samo tragovi i ispade da je sve ove godine bio tu nepotrebno?

I drugi je, takođe ukinut a i bio je na na 5-6 metara od jedne bočne ulice koja se uključivala sa lijeve strane? Čudno da su ga i stavili tu ali, kakvo čuđenje, majstori su to?! Tačna lokacija, ovog drugog, pored zgrade za brojem 30.

Elem, oba su, dakle ukinuta a  po novom elaboratu planiran je i urađen jedan produženi na koji je smješten i pješački prelaz, tek, neka je sve u kompletu?! Čak su ga lijepo i ofarbali? NIJE SVE FUNKCIONALNO AKO JE LIJEPO?

Međutim, izbor lokacije im je i ovog puta čisti promašaj!

Promašaj je evidentan jer mu tu nije mjesto ni u paketu sa pješačkim prelazom jer, očigledno im je bila namjera napraviti nešto novo, t.j. „paket aranžman“ ali ne pogodiše gdje treba, nego, direktno na malu kapiju domaćina kuće sa brojem 22.

Dakle, sa desne strane, mala kapija bez trotoara, ivičnjaka i asfaltne podloge a i tu je ta mala ulazna kapija, domaćinu na vrata?(broj 22).

Lijeva strana, sa asfaltnom podlogom, klasičan trotoar i bez uzurpiranja prostora komšije sa lijeve strane.

Moram pohvaliti da ni u ovom drugom projektu nisu zaboravili na saobraćajni znak koji sve vozače obavezuju da smanje brzinu na 30 km/čas a i njegova lokacija je korektna, na nekih 50-70 m prije usporivača, međutim…

Na tom stubu, za ograničenje brzine, ostalo je mjesto i za oznaku koja vam obrazlaže zašto je to usporenje određeno. Dakle znak za ležećeg policajca je morao biti na istom tom stubu, ali i ovog puta NIJE?

Ima jedna logičnost koju ova gospoda zanemaruje.  Kad natjerate sva vozila da smanje brzinu na 30 km/čas onda je potpuno svejedno šta ste sve poredali od horizontalne i vertikalne signalizacije na toj deonici, cijele zone 30 ili samo posle postavljenog znaka pa u narednih 50-80 metara!

Zašto?

Pa logično je da u ovom, 21. vijeku na putevima su novija vozila, sa novijim tehničkim rješenjima u sistemu kočenja na automobilima i  pri toj brzini, veoma lako ćete potpuno stati na narenih 6-10 metara!

Dakle, po ovom gradu je razbacano, bespotrebno, gomile saobraćajne signalizacije koja vas obavještava da nailazite na pješački prelaz pa čak i semaforsku signalizaciju?

Logika.

Šta to bijade?

Istraživanja, iskustva, savremene metode, ništa to ne pije vode?!

Logika u mnogim sferama života već odavno ne živi ali zato neka pravila koje su pisali i izglasali neki „stari“ stručnjaci u neko prastaro vrijeme koja još „žive i usporavaju“ nam saobraćaj?!! Ostavimo one kojih više nema na platnom spisku, kad imamo ove mlade stvaraoce!?

No, idemo dalje ulicom Kralja Dragutina i približavamo se lijevoj krivini, pod uglom od skoro 90 stepeni, prilične nepregledna ali za one koji znaju i nije problem ali šta sa onima koji prvi put nailaze?

E, tu je gospoda stručnjaci odlučila da postavi još jedan mali usporivač brzine, ležeći policajac ali (bez potrebe) neposredno pred krivinom? I nije samo lokacija diskutabilna nego su tu, opet zabrljali sa signalizacijom?!

Sve su već, upozorili da smanje brzinu na 30 km/čas i to je jedino ispravno ali na tom stubu, je i znak za krivinu lijevo a imao je alternativu da ide na asfalt, (u varijanti kao horizontalna signalizacija) ali, na kraju krajeva ako već vozimo 30 km/čas, kakva je tu „frka“ što je tu krivina?

Svaki ispravan auto tu krivinu, sasvim bezbjedno prolazi i sa 60 pa i više kilometar/čas!? I kao što je, na žalost nakardna navika, kraj samog usporivača je obavještenje da je ležeči policajac uzrok tog smanjenja brzine.

Rezime, na tam prvom stubu ne bi bio grijeh da bude i ovaj znak obavještenja iako je po propisima dozvoljeno, na jednom stubu da budu samo 2 saobraćajna znaka i jedna tabla sa dodatnim objašnjenjem?

Da je to moguće i čak, veoma praktično, gospoda je dala do znanja ali samo onim vozačima koji dolaze do te krivine, ali samo iz drugog smjera, od restorana „5.jezera“.

Zašto to?

Kažite da vam kažem!

No, idemo mi kroz tu krivinu i odmah, posle 20-tak metara ugledamo novi pocinkovani stub sa oznakom da nailazimo na ležeći policajac ali, dodatna tabla kaže, u narednih, 20 metara.

Odlično!

Šta to znači?

Pa znači da saobraćajni znakovi pored samog ležećeg policajca ili pješačkog prelaza nije neophodan baš tu, neposredno pored objekta, saaobraćajne signalizacije, dakle može biti 50-70 m prije objekta, na istom pocinkovanom stubu koji nosi, ograničenje brzine (30 km/čas), zatim, odmah ispod njega, znak za ležeći policajac(pješački prelaz) i dodatna tabla da to slijedi u narednih 50 ili više metara.

Jasno kao dan, i plus, mnogo praktičnije a i jeftinije ali šta djeca znaju šta su pare i šta je budžet? Oni samo znaju da se njihov lični dohodak isplaćuje iz budžeta Grada!?

Usput, da li je i ovaj ležeći policajac na adekvatnom mjestu, pitanje je, ali shvatam, ne možete ga ni postaviti domaćinu na malu ili veliku kapiju…?

Sugrađani sa razlogom reaguju na te pokušaje za promašaje!

Ako idete od restorana „5. jezera“ prema centru, naići ćete na ove slične ili iste anomalije ali to je ta ekipa koja nam „kroji“ saobraćaj u našem Gradu.

Oni su Odjeljenje za stambeno komunalne poslove i zaštitu životne sredine a u svom sastavu imaju i Odsjek za saobraćaj a iz leđa su im gradonačelnik koji je i na čelu Savjeta za bezbjednost saobraćaja Grada Bijeljina i to sa desetak saobraćajnih i inženjera drugih struka?

Eto šta su oni sebi dozvolili da ih jedan penzioner sa 71. godinom ali koji pored diplome saobraćajnog inženjera ima i druga iskustva, stečena u AMSRS, zatim sportskog automobilizma i ono, najvažnije, životno iskustvo!

Zbog toga i postoji ovaj saobraćajni portal „uretrovizoru.com“te putem njega vršimo edukaciju svih sugrađana bez obzira da li su učesnici u saobraćaju ili sjede u nekoj od udobnih fotelja u Gradskoj administraciji.

To je, u detalje, obrađena ulica, Kralja Dragutina a sa aspekta postavljene saobraćajne signalizacije a vjerujte u svim ulicama okolo imamo gomilu materijala za „obradu“!

Kao prvu, pozivamo vas, prošetajte se, paralelnom ulicom, Srpske dobrovoljačke garde koja vas od stambeno-poslovnog kompleksa „Vanekov Mlin“ vodi ka Novom Selu i dalje…

Šta tu imamo materijala, od loše asfaltne podloge, nikakve signalizacije, te poziva sugrađana ali ne može se stići da se očiste ove „deponije“ koje stručnjaci za saobraćaj „nabacaše“ u ovu sembersku ravnicu i na naše male i oskudne ulice i uličice koje u velikom podsjećaju na neku prosječnu kasabu iz prošlih vremena!?

Skinite ovaj QR cod i nešto novo ćete saznati a što se tiče saobraćaja i življenja sa njim, kakav ga imamo…!

U ljetnom periodu na ulicama u Bijeljini je prisutan veliki broj električnih trotineta, na kojim često primjećujemo i djecu, s tim što je bitno naglasiti da je upravljanje ovakvim vozilima precizno definisano zakonom, sa jasno određenim pravilima.

Iz policije potvrđuju da nisu rijetke ni nezgode u kojim učestvuju dvotočkaši, te upozoravaju da one, najčešće, kao posljedice imaju povrijeđena lica.

Kako kažu iz policije, čim su se pojavila ova vozila kao učesnici u saobraćaju, odmah se nametnula i obaveza da se zakonski reguliše način njihove upotrebe.

Vladimir Jović, inspektor za vršenje uviđaja, Policijska stanica za bezbjednost saobraćaja Bijeljina, ističe da je Izmjenama i dopunama Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima Republike Srpske, iz decembra 2021. godine, regulisano na koji način i kako ova vozila mogu da se koriste u saobraćaju.

Šta piše u zakonu

„U tim izmjenama zakona jasno je formulisano šta to sve spada u laka lična električna vozila, kako mogu i na koji način da se upotrebljavaju, koje su to zakonske obaveze lica da bi mogli da bezbjedno upravljaju i da ne bi, naravno, dobili sankciju za to“, ističe Jović.

Prema njegovim riječima, ovu vrstu vozila je Zakon podijelio u četiri klase. Tako se zakonski propisi, koji se primjenjuju iz oblasti bezbjednosti saobraćaja prema pješacima, primjenjuju i prema licima koja koriste laka lična električna vozila klase 1 i klase 3. 

„I oni moraju kod sebe da imaju naljepnicu i potvrdu za identifikaciju za to lako lično električno vozilo. Što se tiče klase 2 i 4, to je malo veća klasa i tu se primjenjuju propisi iz oblasti bezbjednosti saobraćaja koji se primjenjuju za saobraćaj bicikala. Lica koja koriste ova vozila, iz klase 2 i 4, moraju da imaju više od 14 godina, moraju da posjeduju identifikacionu naljepnicu i potvrdu za lako lično električno vozilo, moraju da posjeduju potvrdu o poznavanju bezbjednosnih propisa ili vozačku dozvolu bilo koje kategorije i za vrijeme vožnje moraju na glavi da nose kacigu“, rekao je Jović za InfoBijeljinu.

Neophodna oprema

Takođe, prema njegovim riječima, Zakon je propisao koju to opremu mora da ima to vozilo da bi učestvovalo u saobraćaju.

„Moraju da posjeduju ograničivače brzine koji se nalaze na tom vozilu, upravo jer pojedine klase ne smiju da prelaze neke brzine: klasa 1 i 3 je do šest km na sat, a klasa 2 i 4 je do 25 km na sat. Moraju da posjeduju prednje i zadnje katadioptere, a za klase 2 i 4 moraju da posjeduju prednja i zadnja svjetla za osvjetljavanje puta, i obavezno moraju da imaju ugrađeno za davanje zvučnih signala. Takođe, ovdje bih naveo, a što možete često da primijetite, isključivo je zakonom zabranjeno da se lakim ličnim električnim vozilima prevoze druga lica“, istakao je Jović za portal InfoBijeljina.

Šta ako je dijete mlađe od 14 godina

Prema njegovim riječima, ukoliko se radi o djeci mlađoj od 14 godina, za njih odgovaraju roditelji, kao i za starije od 14 godina. Pojasnio nam je i razliku.

„Ali u ovom slučaju, policijski službenici pokreću zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka prema roditelju, ako je lice mlađe od 14 godina, a ako je starije od 14 godina, onda se postupkom i dijete obavezno stavlja na taj zahtjev i pokreće se prekršajni postupak. U većini slučajeva, kada dođe do ovih stvari, roditelji nisu ni svjesni ovih zakonskih odredbi. Često i nisu upućeni u zakonsku odredbu, da je to nekada propisano u zakonu, da je to izašlo u ‘Službenom glasniku’ i da postoji zakonska normativa kojom je regulisana upotreba ličnih električnih vozila, te tako i oni dođu zbunjeni“, poručuje Jović.

Prevoz i zabava

U ovom periodu, naglašava on, intenzivan je saobraćaj u kojem učestvuju i dvotočkaši, odnosno motocikli, bicikli, mopedi i laka lična električna vozila u koja spadaju i električni trotineti.

„Ovim vozilima, najčešće, kao što ste mogli da primijetite u naseljenim mjestima, a i van naselja, upravlja mlađa populacija i upravo oni ih najviše koriste za prevoz. Takođe ćemo primijetiti da ih koriste i odrasle osobe, često za prevoz. I mlađe osobe ih koriste za prevoz, ali u većini slučajeva koriste ih i za zabavu“, naglasio je Jović.
Velika opasnost

Prema njegovim riječima, opasnost je velika, pogotovo za mlađa lica, koja nisu upućena u zakonske norme i propise.

„Istakao bih jedan podatak – da se u prvih šest mjeseci tekuće godine na području koje pokriva Policijska stanica za bezbjednost saobraćaja Bijeljina ukupno desilo 511 saobraćajnih nezgoda. Od tih 511 saobraćajnih nezgoda, zabilježeno je 57 saobraćajnih nezgoda gdje su učestvovali vozači dvotočkaša. Zašto je apel na ove vozače, kada učestvuju u saobraćaju, veliki? Kada se dese saobraćajne nezgode, a oni su učesnici, uvijek se dešavaju povrede. Posljedice su po lice veće i tu se dešavaju saobraćajne nezgode i sa posljedicama po lica“, upozorio je sagovornik InfoBijeljine.

Kada je u pitanju struktura povređenih lica u ovim saobraćajnim nezgodama, najviše ih je uzrasta od 16 do 21 godinu. 

Suzbijanje prekršaja

Bazirajući se na analitičke parametre, odnosno poređenje bezbjednosti saobraćaja u tekućoj i prethodnim godinama, on ocjenjuje da je za ovih prvih šest mjeseci stanje bezbjednosti saobraćaja na području ove policijske stanice zadovoljavajuće.

„Smanjen je broj saobraćajnih nezgoda, naravno, ali i mi preduzimamo razne mjere i radnje iz naše oblasti kako bismo suzbili te prekršaje koji direktno utiču na događanje saobraćajnih nezgoda. Uzmimo podatak za ta laka lična električna vozila, da smo mi iz Policijske stanice za bezbjednost saobraćaja u prvi šest mjeseci evidentirali 726 prekršaja, od kojih je 91 prekršaj bio upravo za lica koja su koristila lako lično električno vozilo“, istakao je Jović.

Sa našim sagovornikom razgovarali smo i o akcijama usmjerenim prema vozačima, koje se obavljaju najčešće tokom dana vikenda.

Prema Jovićevim riječima, analizirajući saobraćajne nezgode, a posebno ove sa težim posljedicama po lica, uvijek se dođe do zaključka da je tu jedan od najčešćih uzroka neprilagođena brzina uslovima i stanju puta ili nepropisna brzina. 

Alkohol i narkotici

„Kao drugi faktor se pojavljuju alkohol i narkotici. Mi sagledavamo situaciju i na mjestima gdje nam se dešavaju te saobraćajne nezgode, upravo pravimo te kontrolne tačke i preduzimamo te mjere, represivno, prema tim vozačima koji ne poštuju te propise. Zašto dani vikenda? Zato što i sami vidite da je tad najveća koncentracija učesnika u saobraćaju, narod se malo i opusti, ljetni nam je period, turistička je sezona, dolaze nam turisti u posjetu, i naši građani koji se nalaze na radu u inostranstvu. U suštini radimo i preventivno i represivno da bi i praznici i odmor našim sugrađanima bio ugodan“, naglasio je Jović.

„Naš cilj – veća bezbjednost“

U Bijeljini slijede pantelinske svečanosti, te još veća gužva u saobraćaju, zbog čega iz policije upućuju apel.

„Iskoristio bih priliku da apelujem na sve učesnike u saobraćaju, da prvenstveno obrate pažnju na sve učesnike, da budu strpljivi, da poštuju zakonske propise, a sve u cilju da smanjimo broj saobraćajnih nezgoda, pogotovo saobraćajnih nezgoda sa posljedicama po licima. A cilj nam je u stvari da povećamo bezbjednost učesnika u saobraćaju na viši nivo“, rekao je Jović. 

Na poziv mještana Velike Obarske kao i jednog od aktivnih članova i pratilaca našeg portala iz grupe „građani sa iskustvom i vizijom“, dana 12. juna sam otišao do škole i „pokupio“ ključne podatke.

Predmetnu školu nisam dugo obilazio i nisam ni znao sa kakvom infrastrukturom raspolaže i to me je obradovalo jer škola posjeduje solidan prostor i ima osnovu za rješavanje trenutnog problema.

Na početku, moram da napomenem da svaki problem koji imaju škole u Semberiji mogu i moraju rješavati isključivo u GU, tačnije Odjeljenju za stambeno komunalne poslove i zaštitu životne sredine. Načelnik, još uvijek u v.d. mandatu Milan Lazarević je na čelu ovog odjeljenja a koliko sam pratio na društvenim mrežama i direktor predmetne škole gospodin Zoran Jovanović je, kao odbornik u Skupštini grada je već pokrenuo to pitanje i to je pravi put.

Naš, saobraćajni portal, se odaziva na pozive svih građana i ovog puta ću, sažeto dati prijedlog kako bi trebao da se rješava trenutni problem.

Kao prvo, sva komunikacija pri dolasku i odlasku iz škole dešava se, ispred klizne kapije, t.j. „glavnog ulaza“ gdje učenike dovoze roditelji ali i minibus u sklopu Javnog gradskog i PP.

Sve to, na žalost se dešava na samoj putnoj komunikaciji, kolovoznoj traci kojim se tokom čitavog dana odvija i teretni saobraćaj preusmjeren sa pravca Brčko-Bijeljina a zbog radova na novom mostu koji se radi na izlazu iz Bijeljine ka Brčkom.

I bez tih „dodatnih“vozila, probleme pogoršavaju i neke druge činjenice koje se mogu zabilježiti na licu mjesta koje sve zajedno ugožavaju bezbjednost djece ali i svih učesnika u saobraćaju.

Nije dobro rješenje što je u blizini škole  i kružni tok koji funkcioniše pod upitnim pravilima jer šleperi i kamioni sa prikolicama usporeno prolaze a dodatno je, već odavno zabilježeno da se „pametni“ vozači sa putničkim autima, veoma često i parkiraju u unutrašnjoj traci istog.

Drugo, uz samu školu je i Dom kulture, Seoska ambulanta porodične medicine, a sve bliže kružnom toku još i trgovina ali i ugostiteljski objekti, za mene nepoznatih vlasnika ali u ovom slučaju to i nije bitno. Bitno je da taj objekat dolazi na ivičnjak trotoara ali o tome će valjda neko od nadležnih brinuti.

Sve u svemu, postojeća komunikacija prema bivšoj šećerani koja je u vrijeme izgradnje iste bila nekategorisana a i samim prestankom rada iste, nije problem bio toliko izražen sve do prije 30-tak i više dana od kako je teretni saobraćaj preusmjeren na ovaj pravac a koji je, koliko znam, prošle godine kategorisan i kao regionalni put?

Ono što bi pod hitno trebalo uraditi a to je da se, eventualno, otvori i ona druga kapija na školskom dvorištu, kako bi se na jednu od kapija ulazilo a na drugu izlazilo iz školskog dvorišta, kako za roditelje tako i za školski minibus a osim toga obezbijediti i parking za roditeljska vozila, pomijeranjem školske ograde, 3 metra unutra ili ispoštovati ovu prvu varijantu u smislu jednosmjernog saobraćaja kroz školsko dvorište.

Sreća pa su vozila javnog prevoza tipa minibusa, pa bi na takav način i oni mogli ulaziti u dvorište, i primati putnike i na drugu kapiju napustiti školsko dvorište.

Za učenike koji do škole dolaze pješke omogućiti i odgovarajuće trotoare od kružnog toka do škole u širini od po 2 metra.

Rješenja postoje, treba ih realno sagledati i što je najbitnije objezbjediti i sredstva za ove dodatne radove mada koliko sam primjetio i sagrađena sportska dvorana je zavidnih dimenzija ali, kako kažu, iako se izgradnja odvijala sredstvima Vlade Srbije, negdje je ukočilo i radovi stoje?

Na kraju, problem postoji i veoma je ozbiljan te je reakcija potrebna što prije u zajedničkoj inicijativi škole, MZ Velika Obarska te i svih drugih subjekata za koje bi rješavanje ovog bezbjednosnog problema bilo od zajedničkog interesa.

Školska godina je završena a do početka nove, dovoljno je vremena da se ovaj problem riješi. Sa srećom!

Uz svo uvažavanje svih zaposlenih u PU Bijeljina, bićemo slobodni da saopštimo da je vrijeme za apele po ovim kao i mnogim drugim pitanjima, davno isteklo. Ovim pitanjima smo se bavili još prije 2 godine i tada smo došli do podatka da do tada u PU Bijeljina nije zvanično registrovano ni jedno takvo prevozno sredstvo? No, kad je saobraćaj u pitanju, apeli nikad nisu suvišni! Saopštenje za javnost PU Bijeljina prenosimo u cjelosti:

Policijski službenici Policijske uprave Bijeljina su u periodu od 06. do 10. juna 2026. godine sproveli pojačanu kontrolu vozača lakih ličnih električnih vozila, kojom prilikom su sankcionisali ukupno 21 vozača zbog neposjedovanja identifikacione potvrde i nalepnice za laka lična električna vozila,  nekorištenja zaštitne opreme, prevoženja putnika i slično.

Na putevima koji su u nadležnosti Policijske uprave Bijeljina od početka tekuće godine zabilježen je porast broja saobraćajnih nezgoda u kojima učestvuju vozači dvotočkaša.

U ovom periodu u saobraćajnim nezgodama 13 vozača dvotočkaša zadobilo je lakše tjelesne povrede, 21 teže tjelesne povrede, dok je jedan vozač motocikla smrtno stradao.

Policijska uprava Bijeljina apeluje na sve učesnike u saobraćaju da se pridržavaju saobraćajnih propisa kako bi zaštitili sebe i druge učesnike u saobraćaju, te da brzinu kretanja prilagode uslovima na putu.