Bijeljina, 08. maj 1998. godine.
Izvor: uretrovizoru.com
Kad neko u mojoj blizini izgovori riječ karting ili kad negdje pročitam neki članak o ovom sportu koji je već odavno proglašen ili imenovan kao osnovna škola za automobilizam, osjećam neko čudno uzbuđenje.
Iskreno, odmah se sjetim tog prvog, inicijativnog sastanka koji sam organizovao u našem Gradu sa, u to doba, eminentnim gostima i akterima koji su, od tada, htjeli ili ne postali ljudi, entuzijasti koji tim činom postadoše dio istorije tog sporta u Republici Srpskoj pa i u Bosni i Hercegovini!
Naravno da se u rubrici „vremeplov“ mog, prvog saobraćajnog portala mora naći i ova priča koja će, siguran sam biti jedna od čitanijih u odnosu na sve druge priloge koje objavljujem na portalu „uretrovizoru.com“, a da se razumijemo, tu ste već uočili mnogo raznovrsnih tema i informacija.
Kada smo, 1997. godine, tačnije, 22. i 23. oktobra na najbolji mogući način, promovisali naš auto moto i karting klub „Feromont SPORT“, organizacijom četvrte, gradske auto trke pod nazivom „Nagrada Bijeljine 1997“, znali smo jedno a to je da već naredne godine, moramo ići dalje!
U Planu rada kluba koji smo usvojili na godišnjoj Skupštini, koji je i danas, sa ove vremenske distance, bio veoma ambiciozan, priznajem, malo sam se i uplašio. Ovi tehnički sportovi su uvijek bili najskuplji bez obzira šta vaš Plan rada sadrži, ovi, sportovi se mogu održavati i razvijati samo uz prava takmičarska vozila a ona su uvijek bila „brdo“ para!
Jedno mi je tada već bilo jasno a to je da ovaj naš narod semberski, definitivno, voli miris benzina a pogotovo onog koji je bio bogat specijalnim aditivima koji su, kao prvi, „kupovali“ interesovanja gledalaca.
Obzirom da svaki sportski klub, ako ima ozbiljne planove za razvoj i očekivane velike rezultate, mora početi od najmlađih selekcija a oni voze isključivo- karting!
Dakle, vizija je već postojala, redosled aktivnosti, takođe ali samo su nam još trebali sponzori, koje je trebalo ubijediti koliko je karting bitan i kako izgleda ta naša vizija, bar u globalu?
Zima 1997/98 je bila veoma dinamična, skupljali smo pare i uz to pratili ponudu polovnih kartinga na ovim, regionalnim prostorima, putovalo se a paralelno sa tim, uz pomoć mog velikog prijatelja i gospodina Mome Milojkovića, pripremao sam registraciju kluba AMKK „Feromont SPORT“ Loznica. Pomenuti prijatelj je jedan od mnogobrojnih znalaca od kojih sam mnogo naučio i zahvaljujući njima sam i stekao sve potrebne funkcionereske licence, sve do one međunarodne a koje su meni a i klubu omogućavali legalan nastup u SR Jugoslaviji. Moma mi je u Beogradu pripremio svu papirologiju i registarcija je mogla biti završena početkom 1998. godine.
Ovo je i bila prijeka potreba jer naše ambicije su bile da nam budući kartingaši za bodove voze i u SR Jugoslaviji a i moja lična želja je da posle AMK Novi Sad, AK Optima Beograd, te kluba Galax Sport iz Beograda, praktično, doživim da se i ja u Šampionatima Jugoslavije, takmičim za svoj klub, što se i desilo te naredne, 1998.godine.
No, ispostaviće se da je ta godina, po mnogo čemu bila posebna, kako za mene lično, za karting sport u Republici Srpskoj i po nekim drugim dešavanjima o kojima ću tek pisati.
- Uvaženi kolega, Moma Milojković, kod nas u klubu, najčešće direktor takmičenja
Uglavnom, do kraja 1997.godine smo već imali dva polovna kartinga, jedan iz Beograda drugi iz Podgorice a odmah u januaru 1998. godine su stigli još dva i već početkom februara, na helikopterskoj, betonskoj pisti bijeljinskog, improvizovanog i nikad završenog aerodroma smo imali već probe.
Kas je riječ o ovim prvim vožnjama i trenzima kasnijim, glavni šef je bio, moja desna ruka u klubu, veliki zaljubljenik i entuzijasta, gospodin Dragan Cvijanović. Naravno još mnogo godina kasnije taj naš zajednički rad je doživljavao samo veću i veću ekspanziju.
To su bili doživljaji kako za djecu, prve kandidate, tako i za nas iz kluba koji smo to isplanirali. Iako nam ova priča o sponzorima nije „išla“ nikako, nismo gubili nadu, proljeće je tu a dolaskom ljeta bi mogla i prva takmičenja?!
Pošto sam, već u martu 1998. godine, zahvaljujući kontaktima sa AMSRS, i tadašnjem i prvom, generalnom sekretaru gospodinu Božidaru Stanaru, karting i uopšte auto-moto sportovi su već bili u Planu rada AMSRS za 1998.godinu. Naravno, sve one auto i moto trke održane prethodnih godina u Bijeljini su nam obezbjedila bilo kakvo učešće najveće i jedine asocijacije u Republici Srpskoj.
I kao što uvijek biva, sticajem okolnosti, mojim čestim opsedanjem Rogatice gdje je AMSRS tada bio sa privremenim smještajem, usledilo je i moj prijem u Upravni odbor a pošto sam već bio izabran za predsednika Odbora za sport u tom istom AMSRS, ubrzo je uslijedio i prvi, inicijativni sastanak na temu pokretanja prvog karting Šampionata Republike Srpske.
U to vrijeme, u Republici Srpskoj smo imali aktivna i pobroju zadovoljavajuća tri kluba sa nekom infrastrukturom kako bi se mogao proglasiti i raspisati šampionat, dakle, osnovni preduslovi su bili pred nama.
Auto moto karting klub „Doboj“ iz Doboja je već imao i svoju karting stazu, prvu u Republici Srpskoj, imali su kartinge, takmičare i što je bilo najbitnije raspoloženu ekipu koja je bila spremna za prva takmičenja. U klubu su već tada bili aktivni, Mirko Okolić, Milan Savić i Savo Mišić sa ostalim mlađim kolegama i odmah smo stupili u vezu sa momcima iz Pala, t.j. AMD „Konkord“ na čijem čelu je bio Željko Ninkov, sa dvoja dva nerazdvojna asistenta Sinišom Pejovićem i Nevenom Krunićem. Za početak, sasvim solidno.
U ime domaćina, AMKK „Feromont SPORT“iz Bijeljine, uz moju malenkost, bukvalno od tih dana, kao što sam već naveo, moja desna ruka, Dragan Cvijanović. Obzirom na činjenicu da Grad Bijeljina i Semberija nisu imali priliku ugostiti kartinge i kartingaše, sva ova inicijativa je dobijala na značaju.
I pošto je ideja već bila rođena, energije smo imali na pretek i onda je samo trebalo stupiti u vezu sa starijim kolegama iz AMSJ, koji su bar meni bili stalni i iskreni učitelji, kako sam već naglasio, od kojih sam naučio onoliko koliko je trebalo, da polažem za sve nivoe funkcionerski licenci i tako voditi sve u Republici Srpskoj i svoja znanja i iskustva dijeliti na nove, mlađe generacije a, hvala bogu, bilo ih je mnogo i u svim sredinama.
Dakle, sve kockice su bile sklopljene. Kao domaćin i inicijator, usaglasio sam termin sastanka, a od Telekoma Republike Srpske, radna jedinica Bijeljina, konkretno, sa tadašnjim direktorom gospodinom Đurom Stanojevićem, veoma lako dogovorio da nam daju na raspolaganje njihov prostor kao lokaciju sastanka kao i sve ostalo što dobar domaćin može da ponudi.
Medijsku podršku dala nam je Srpska radio televizija ITC Bijeljina a čitav dan uz nas je bio Predrag Peđa Škundrić i tako je, htio ili ne postao dio ove naše priče o „rođenju karting sporta“. Na žalost, video zapis sa tih dešavanja nemamo sačuvane ali fotografije su u našoj arhivi i imate priliku da ih, uz ovaj tekst i pogledate.
Pored kolega iz tri nabrojana aktivna kluba, sastanku su prisustvovali i gospoda Ratko Karajović i Dušan Milićević iz AMSJ te generalni sekretar AMSRS, gospodin Božidar Stanar, koji je, praktično i zvanično dio svog rada, od tog datuma, posvetio auto, moto i karting sportu i tako je bilo sve do njegovog penzionisanja.
Rezime sastanka je bio kratak i jasan. Raspisuje se Prvi karting Šampionat Republike Srpske u kartingu i određeni su kokretni datumi trka. Prva u Doboju u krajem juna, druga u Bijeljini, 26. i 27. septembra i u Palama treća 14.dana posle.
Kolege iz AMS Jugoslavije su prihvatila obavezu praćenja i vođenja takmičenja kroz imenovanje dorektora trka i Sportskih komisija u punom sazivu kao i angažovanje svojih instrumenata za mjerenje vremena kao i ostale opreme koju mi do tih datuma nismo mogli nabaviti i napraviti.
Za trku u Bijeljini, recimo ja sam angažovao sudije iz Kraljeva na čelu sa legendom Zoranom Trajanovskim i njegovim iskusnim momcima, a pošto su sportski funkcioneri u ta vremena bili potpuno deficitarni, iskoristio sam prisustvo kolega iz Beograda, gospodu Karajović i Milićević tako da smo u Ekonomskoj školi u Bijeljini, po odobrenju, direktora škole u jednom od kabineta održali tročasovni seminar a onda je na nama bio zadatak da sa tom omladinom nastavimo sa edukacijom i oni su na našoj trci u Bijeljini, bili pomoćnici sudija i tako je to i svih godina bila redovna praksa i sa novim i mlađim generacijama.
Zadovoljstvo mi je da vas upoznam da su na tom seminaru prisustvovali i prije toga postali članovi našeg kluba, omladinci koji su kasnije a i sada ambasadori Bijeljine i Bosne i Hercegovine kao što je najljepša misica svih vremena u BiH, Ana Mirjana Račanović čime se i danas ponosimo a naša javnost to sigurno nije znala?
Dakle, ovaj moj vremeplov je istinski sportski arhiv, koji bi trebalo, kao što mnogo prijatelja to od mene zahtjeva, bude pretočeno u jednu knjigu, svojevrsan dokument istoriji na poklon.
No, o tome ću razmišljati u narednom periodu a na samom kraju upoznaću vas da smo i dvije naredne godine, 1999. i 2000. po sličnom kalendaru ali sa sve više takmičara, gostiju iz SR Jugoslavije, kako klubova, tako i takmičara, organizovali drugi i treći đampionat a u Odboru za sport smo imenovali i Komisiju za karting. Tada su profunkcionisali su i prvi transferi takmičara, tako da je i naš klub već naredne, 1999. godine imao stalno angažovanog takmičara iz Kragujevca, mlađanog i talentovanog Stefana Jankovića koji je u mnogome poboljšavao naše plasmane u svim narednim Šampionatima. Stefan je već odavno pravi i uspješan automobilista i imali smo proteklih godina imali bezbroj prilika da ga pratimo i na tim takmičenjima. Red je da vam i predstavim, tada djecu a sada ozbiljne, porodične ljude, koji su i u svojim poslovima od kojih žive dostigli ozbiljne i zavidne uspjehe ali život zna biti i surov i medju ovih 10.momaka jedan nije među nama:
- Dražen Stevanović,
- Miko Tadić,
- Predrag Simić,
- Radovan Oljača,
- Radovan Petrović, nije među nama,
- Branisalav Rajković,
- Darko Nišević, Stojan Rajković,
- Stojan Rajković,
- Stefan Janković – Kragujevac,
- Nemanja Todorović – Doboj
Ovo su osnovni fragmenti i detalji o „rođenju“ karting sporta u Republici Srpskoj i da znate ovo je samo manji dio priča o tom sportu kao osnovnoj školi za automobilizam sa kojim su počinjali skoro svi prošli, sadašnji a i budući šampioni iz F-1.
