Izvor: uretrovizoru.com
Uobičajeno je da većina građana, svaki zakon, apriori, prihvata i „prostire“ se i uklapa u okvire kako su ih određena lica postavili i nekada na nekom nivou izglasali i usvojili. Zadnjih godina, ne bih rekao, demokratiji zahvaljujući, obzirom na činjenicu da ni ti zakonodavci ili zakonopisci, nisu „bogovi“ ili najpametniji vrlo često zaključimo da tu nešto ne štima, da bi se to moglo mnogo bolje riješiti ali i da ti akteri, zakonopisci nisu oni najbolji i najpametniji?!
Po naslovu ovog teksta, odmah ćete pomisliti da ću ovog puta detaljno o pješacima kao učesnicima u saobraćaju, za šta, realno ima potrebe ali, ne? Danas ću ih spomenuti u jednom drugom kontekstu, gdje je njihova uloga odlučujuća i gdje oni, htjeli to ili ne, umnogome utiču na brzinu odvijanja saobraćaja. Ono što je presudno, zakonski propisi ovaj problem nisu uopšte ili ne dovoljno obuhvatili, te će ovaj članak ujedno biti i jedna vrsta ankete, ili kako je to ovih dana popularan termin u Republici Srpskoj, jedna vrsta referenduma.
Ko su akteri ankete ?
Po meni, najviše učesnika treba biti iz kategorije vozača sa takozvanom „B“ i toj grupi srodnim vozačima, druga kategorija su pješaci, generalno svih struktura a treća su svi ostali koji su ovaj problem zapazili ili će tek, pošto pročitaju ovaj članak, obratiti posebnu pažnju na ovaj, evidentan nedostatk u zakonskoj regulativi.
Konkretno, u čemu je problem?
Pošto je moja lična opservacija da komentarišem sve probleme u saobraćaaju Grada Bijeljina, tako ću vam i predstaviti ovu zavrzlamu. Pošto smo, kao grad, jedno vrijeme bili rekorderi po broju kružnih tokova u Bosni i Hercegovini, a taj rekord smo postigli u jednom, veoma kratkom intervalu, naravno, već dugo, svi i plaćamo ceh toj nerealnoj brzini.
Naime, izgradnjom gradske zaobilaznice, dobili smo i jednu novu formu saobraćajne infrastrukture a to su kružni tokovi, ukupno njih četiri. I šta se dešava, kao da je tadašnji Gradonačelnik, tek tada sagledao činjenicu, da su to, potencijalna, dobra rješenja, kada je funkcionalnost i brzina odvijanja saobraćaja u pitanju, počinje se sa tom „prebzom“ realizacijom?
Od vremena izgradnje zaobilaznice, krenulo se i sa izgradnjom, skoro desetak, novih, kružnih tokova u samom gradu. Prvi sam podržao te ideje ali ne mogu, bar sada, reći i prave projekte. Namjera je bila opravdana jer je već odavno potvrđeno da kružni tokovi ubrzavaju frekvenciju saobraćaja u raskrsnicama u odnosu na semafore? Isto tako, davno je dokazano ta je ta frekvencija najbrža ako u raskrsnicama stoje i isti regulišu, na pravi način, oni popularni, u nekadašnja vremena, saobraćajni policajci (U Beogradu na Slaviji), u bijelim uniformama i sa prodornim pištaljkama. Na žalost, ni tada pa ni sad, to u našem gradu ne možemo vidjeti i što je posebno bitno, sa ove vremenske distance, ni doživjeti???
Osnovno, kad govorim o projektima kružnih tokova, Grad Bijeljina nije imao niti ih sada ima, adekvatne prostore za izradnju kružnih tokova kalibra onih, naših, na zaobilaznici!
Samim tim, obzirom na, samo realnu želju, neobrazovanih ljudi za tu vrstu infrastrukture, dobijali smo, jedan po jedan, desetinu, malih, nefunkcionalnih, kružnih tokova kroz koje ni legendarni „Miško“ iz poznatog filma, ne bih mogao, protjerati autobus? Da to je za grad, osnovni parametar! Automobili se nekako i provlače ali tu smo već davnoi došli do konstatacije, da već imamo problem druge prirode.
Porijeklo tog problema je nesposobnost većeg dijela vozača da pravilno, priđu, pravilno najave i bezbjedno prođu kroz kružni tok? Polemisalo se i još uvijek se polemiše o razlozima za te probleme i tako, svi mi, u Gradu Bijeljina, kroz kružne tokove, prolazimo mnogo sporije nego kroz raskrsnice u kojima prolaz reguliše semafor?
Nije bilo teško zaključiti da je problem u programima za polaganje vozačkih ispita, auto školama pa i u ispitavičima, te već nekoliko godina se radi na radikalnim promjenama u zakonskim propisima koji regulišu tu problematiku.
Pošto se kod nas, svaki propis, koji se želi promijeniti ili uskladiti sa nekim boljim i funkcionalnijim, to toliko sporo sprovodi, evo uz već konstatovane, ja ću uz sve postojeće, dodati i još jedan, novi amandman.
I šta nam je činiti?
Zbog svega navedenog, zbog problema u sporom odvijanju saobraćaja, generalno pa i vožnjom kroz kružne tokove, po meni, sasvim je realno, razmišljati da se i u kružnim tokovima, za nijansu promjeni, odnos prioriteta? Naime, pošto „naši“ pješaci, generalno, svi se preko pješačkih prelaza kreću, nonšalantno i blago rečeno neodgovorno sporo, imamo svi iskustva da su pred kružnim tokovima kolone vozila koje čekaju na bezbjedan prilaz i prolaz kroz iste. Ta se vozila sporo kreću zato što je tu i veliki broj pješaka i da bi taj problem izbjegli, neophodno je pješacima oduzeti pravo prvenstva, bar kada su u pitanju vozila koja izlaze iz kružnog toka. Praktično, zbog tih, već spornih, malih kružnih tokova u kojima nemamo više saobraćajnih traka, u jednom trenutku je nemoguće da se nađu dva vozila jedno pored drugog, sem u izuzetnim slučajevima kada se radi o dobrim i umiješnim vozačima i redovno je kružni tok pun vozila, sporo se kreću i taj epitet postaje opšti za kompletan saobraćaj uopšte!
Dakle, konkretan prijedlog je da svaki vozač pri izlasku iz kružnom toka, ne mora da propušta pješake nego da što prije oslobodi prostor i izađe van dok bi obaveza onih vozila koja prilaze kružnom toku i dalje bila da sve one pješake koji su zakoračili na pješački prijelaz propusti sa potrebom da se svim pješacima sugeriše da se kreću brže, koliko je to realno i moguće?
