Izvor: proauto.ba
JUTARNJI ELEKTROŠOK
Elektropokretač, elektrostarter ili u narodu poznat kao anlaser, odgovoran je za pokretanje motora. Ovaj vrlo kompleksni dio sistema motora izuzetno je izdržljiv i pouzdan, ali kao i svi dijelovi, ima svoj vijek trajanja i karakteristične nedostatke. Pretpostavka je da se za radnog vijeka automobila elektropokretač u prosjeku aktivira više od 30.000 puta. Najgore od svega je to što može otkazati i to onda kad vam najviše treba.
Kao i svake zime pored problema s odabirom ili s kupovinom zimskih guma, vozači se susreću s problemima vezanim za električnu instalaciju ili za električne sklopove na automobilu. S obzirom na starost voznog parka, ovi problemi su u BiH dosta češći nego u ostalim evropskim zemljama.
Kada su u pitanju električne instalacije najveće glavobolje vozačima mogu izazvati kvar i dotrajalost elektropokretača ili elektrostartera ili pak, u narodu poznatog kao “alnasera”. Ukoliko govorimo o kvarovima na elektroinstalacijama ovi se smatraju jednim od najkompleksnijih i najskupljih. Naravno, pod ovim ne podrazumijevamo kvarove na mikroelektronskim komponentama koje, zapravo, predstavljaju mozak upravljačkog sistema modernog automobila.
Da bi motori s unutrašnjim sagorijevnjem uopšte započeli rad, radilica mora napraviti nekoliko krugova “u prazno” i to podstaknutih djelovanjem spoljne sile. Obično se za pravljenje prvih nekoliko krugova koristi najobičniji istosmjerni električni motor. Jednostavno, električni motor proizvodeći dovoljan obrtni moment za savladavanje početnih otpora u motoru, pokreće još čitav niz sinhronizovanih radnji koje su neophodne za stvaranje prvog takta motora.
Motori su u početku bili pokretani takozvanom “kurblom”, odnosno ručno, a danas još uvijek ima motora (obično izvanbrodski motori) koji su pokretani na sličan način. Za automobile je, ipak, prikladniji elektromotor koji je pokretan istosmjernom strujom, te stoga ima izuzetnu snagu.
Elektropokretač je najveći električni potrošač u automobilu, pa se i sam izvor struje (akumulator) dimenzioniše prema njegovim potrebama. Na izuzetno niskim temperaturama, koje u BiH nisu neuobičajene, nazivna snaga elektropokretača može biti glavni razlog zbog čega jutarnje pokretanje motora može ostati samo pusta želja.
Upravo zbog izuzetnih potreba za električnom strujom najdeblji provodnici ispod poklopca motora vežu akumulator i elektropokretač. Zbog toga je veoma važno da ovi provodnici budu što kraći, upravo zbog takozvanog pada napona uzrokovanog velikim potrebama za električnom strujom. Pad napona na samo pola metra provodnika od akumulatora do elektropokretača može biti i do dva volta, što je od ključnog značaja za postizanje dovoljnog broja obrtaja osovine elektropokretača.
Kao što smo rekli, jedini zadatak elektropokretača je pokretanje motor SUS na određeni broj obrtaja dok se ne postigne pravilna smjesa goriva i zraka i dok ne dođe do paljenja smješe uz pomoć svjećice ili, kod dizelskih motora, uz pomoć porasta temperature zbog velikog pritiska unutar cilindra. Elektropokretač na motor SUS, ustvari, prenosi svoj obrtni moment posredstvom vlastitog zupčanika (u “majstorskim” terminima poznatog pod nazivom “bendix” mada se izvorno radi o francuskom proizvođaču), koji moment “predaje” zamajcu motora. Nakon što dođe do nepotpunog paljenja u prvom i drugom cilindru, elektropokretač potpomaže svojim momentom paljenju smješe i u ostalim cilindrima. Nakon završetka procesa “samoodrživog” paljenja prestaje dotok struje u elektropokretač i on prestaje sa radom.
Na temperaturama nižim od -20 stepeni celzijusa, pokretanje motora može postati prava noćna mora, posebno kod dizelskih motora koji čine većinu na našim cestama.
Elektropokretač pri pokretanju motora nema lagan zadatak. Težina pokretanja motora zavisi od broja cilindara, trenja u ležajevima, viskoznosti ulja, te što je najvažnije, stepena kompresije!
Kako većinu bosanskohercegovačkih automobila čine motori sa četiri cilindra, jačina startera se kreće od oko 1 kW pa sve do 2,5 kW, u zavisnosti od toga da li je u pitanju benzinski motor (slabiji elektropokretač) ili dizelski. Međutim, kompresija stvara najveći otpor elektropokretaču. To posebno dolazi do izražaja zimi kada zbog vrlo niskih temperatura akumulator ne može isporučiti 100 odsto svoje snage. Na temperaturama od -20 stepeni celzijusovih kapacitet akumulatora je oko 80 odsto u odnosu na kapacitet pri temperaturama iznad 0 stepeni i to pod uslovom da je nov ili relativno nov. Tada će malo koji isluženi akumulator u hladnim zimskim jutrima biti u stanju isporučiti čak i do 300 ampera struje. Čak i ako se radi o manje ekstremnim temperaturama i manje ekstremnim potrebama za strujom, isluženi akumulatori će posustati u namjerama savladavanja početnih otpora trenja u motoru.
Jedan od načina na koji se može olakšati aktiviranje motora automobila jeste korištenje rjeđeg ulja, gradacije 10W40 ili kod novijih automobila 5W40, međutim to, ipak nije krajnje rješenje za sigurno pokretanje automobila. Rješenje je u akumulatoru dovoljnog kapaciteta! U slučaju da tokom zime volite skijanje ili jednostavno izlete na planinu, savjetujemo da automobil opremite sa bar 5 do 10 Ah kapacitetnijim akumulatorom, naravno ukoliko to dopušta prostor platforme za postavljanje akumulatora. Ovu opciju posebno trebaju razmotriti vozači automobila pokretanih dizelskim motorom.
Međutim, ovo nisu jedini problemi s kojima se vozač susreće. Elektropokretač se smatra sastavnim dijelom motora, razumljivo, ima i svoj vijek trajanja. Procjenjuje se da je vijek trajanja elektropokretača u današnjim novim automobilima aproksimativno oko 300.000 kilometara, ali to prije svega zavisi od načina eksploatacije automobila. Također se procjenjuje da je “propisani” radni vijek elektropokretača oko 30.000 pokretanja. Ono što najviše šteti elektropokretaču su, naravno, kratke gradske relacije, posebno kod automobila s dizelskim motorima. Iako su dizelski motori konstrukcijom prikladniji gradskim uslovima vožnje, oni imaju dvije vrlo značajne mane kada je u pitanju elektropokretač. Pošto dizelski motor iziskuje jači elektropokretač, taj elektropokretač, sasvim razumljivo, ima ekstremnije potrebe za strujom. Međutim, iako automobili s dizelskim motorom imaju kapacitetniji akumulator, on nakon obavljanja prve dužnosti gubi dio snage koja bi se trebala obnoviti punjenjem putem alternatora. Problem je u tome što zimi obično radi dosta više električnih potrošača nego tokom drugih godišnjih doba. Tada akumulatoru treba više vremena i za “obnovu”, bez obzira na to što je i sam alternator kod dizelskih motora kapacitetniji.
Međutim, kako vožnja u bh. gradovima nije dužih relacija, to obično znači da akumulator neće biti obnovljen u potpunosti i na vrijeme. Kod sljedećeg pokretanja motora, akumulator će elektropokretaču isporučivati struju nižeg napona, što je od ključne važnosti za postizanje dovoljnog broja obrtaja. Ukoliko se radi o nekoliko vrlo kratkih zimskih vožnji dnevno, za nekoliko dana kapacitet akumulatora može spasti na takav nivo da neće biti u stanju elektropokretaču isporučiti dovoljnu količinu struje, bez obzira na to što su električna instalacija, kao i sam akumulator ispravni.
Drugi problem čestih gradskih vožnji jeste često pokretanje motora automobila, što naravno skraćuje vijek trajanja samog elektropokretača.
Elektropokretač ima nekoliko specifičnih kvarova koji su većinom posljedica amortizacije, odnosno dotrajalosti.
Najkarakterističniji kvar jeste kvar “solenoida” ili takozvanog automata. Automat je odgovoran za davanje signala elektropokretaču kada vozač hoće da pokrene motor automobila. Tada se automat odazove svojim karakterističnim “klikom” i zapravo, uzubi zupčanike “bendiksa” i zamajca, a elektropokretač počinje svoj pokušaj pokretanja automobilskog motora.
Postoji nekoliko razloga za kvar automata. Glavni je jednostavno dotrajalost dijela, dok pored toga na dugotrajnost utječu faktori kao što su slab kapacitet akumulatora, prevelik napon akumulatora, pozicija gdje je smješten automat, odnosno da li je izložen vanjskim utjecajima, te kratak spoj koji se može desiti na električnoj instalaciji.
“Bendiks”, koji je vezan za automat, također može izazvati glavobolju. Obično kada strada “bendiks”, osovina se zaglavi u sredini automata, pa ne može doći do fizičke veze između zupčanika “bendiksa” i zupčanika zamajca. Pri svakom pokušaju okretanja ključa u kontakt-bravi, elektropokretač će se vrtjeti “u prazno” što se čuje kao karakteristično zujanje.
Sljedeći kvar elektropokretača je istrošenost četkica, što je isključiva posljedica dotrajalosti i česte upotrebe. Četkice su obično dužine 17,9 milimetara, i dimenzionišu se tako da mogu izdržati vijek trajanja anlasera. Obično se brže istroše kod motora koji imaju neki drugi kvar s paljenjem, pa vozač sticajem okolnosti elektropokretač drži aktiviran sve dok ne pokrene motor ili dok ne potroši akumulator. Postoji nekoliko izvedbi četkica, odnosno nekoliko vrsta materijala od kojih se prave. Ipak, najčešće su bakarne i grafitne, zbog svoje izuzetne provodljivosti, ali i zbog tvrdoće koja mora biti manja od kolektorskih pločica na koje četkice naliježu.
Kada se četkice toliko istroše da više nemaju kontakt s kolektorom, elektropokretač se uopšte “ne oglašava” pri pokušaju pokretanja motora. Tada treba otvoriti poklopac motora i elektropokretač “kucnuti” manjim čekićem ili drugim podesnim predmetom (ne po automatu). Ukoliko nakon ove “intervencije” elektropokretač proradi, to je jedan od znakova istrošenosti četkica.
Na sreću, četkice se mogu mijenjati, a posao ipak treba povjeriti stručnijem autoelektričaru. Njihova cijena je oko 20 KM! Pri “intervenciji” kuckanja treba biti posebno oprezan. Postoje elektropokretači s takozvanim stalnim magnetima koji su “zalijepljeni” za unutrašnje stjenke cilindričnog tijela elektropokretača. Napravljeni su od izuzetno krtog materijala takozvanog ferita. Snažnije “kuckanje” po elektropokretaču može dovesti do komadanja jednog ili više magneta što će elektropokretač učiniti potpuno neupotrebljivim.
Najskuplji kvarovi na elektropokretaču su pregorjeli rotor i namotaji. To, ustvari, znači da je elektropokretač praktično “mrtav” i ovdje dolazimo samo do opcije mijenjanja kompletnog elektropokretača. Međutim, možda najgori kvar koji se može desiti jeste zaglavljivanje povratne poluge (kotve s viljuškom) usljed kvara automata.
Kada dođe do aktiviranja motora SUS, vozač vraća ključ i time daje signal automatu da isključi elektropokretač i povratna poluga vraća “bendiks” u prvobitni položaj. Usljed kvara automata “bendiks” može ostati u kontaktu sa zamajcem i nastaviti “pokušavati” pokrenuti već pokrenuti motor! To i nije toliki problem, koliki je problem dužina rada elektropokretača. Kako je motor u elektropokretaču izuzetno snažan, on je predviđen za kraći rad, najduže do 10 sekundi. Ako elektropokretač nastavi raditi, može doći do pregorijevanja motora, ili čak do samozapaljenja instalacije. U slučaju da se ovo desi, vozač odmah treba vratiti ključ u položaj “off”, odnosno ugasiti motor, te nakon tridesetak sekundi pokušati ponovo. Ako se i tad ponovi ista situacija, tada treba tražiti pomoć automehaničara ili još bolje autoelektričara.
Problem se može desiti i kod kontaktne brave koja može napraviti spoj i konstantno davati “naređenja” automatu da drži “bendiks” u kontaktu sa zamajcem. Tada treba odmah vratiti ključ u položaj “off”. Ako i tada elektropokretač nastavi raditi, jedino rješenje je skidanje kleme sa “plus” pola akumulatora. U ovom slučaju to znači rezanje žica zbog situacije koja zahtijeva trenutno djelovanje. No, provodnik koji je spojen na plus pol akumulatora je izuzetno debeo, pa je presijecanje dodatni problem.
Cijena prosječnog elektropokretača za prosječno bosanskohercegovačko vozilo kreće se oko 400 KM, pa i više! Zbog teške materijalne situacije vozači su prinuđeni koristiti i takozvane “prepakovane” ili reparirane elektropokretače, gdje su osvježeni svi vitalni dijelovi elektropokretača. Takvi elektropokretači mogu se naći po cijeni za oko 150 KM. Razumljivo je da će malo koji majstor dati bilo kakvu garanciju na takav elektropokretač. Međutim, i ta opcija je bolja od opcije kupovine elektropokretača skinutog s nekog starog ili s havarisanog automobila.
Sanacija kvarova na elektropokretačima spada u skuplje intervencije. On je i projektovan tako da traje kraće od trajanja samog motora automobila, pa vas ne treba iznenaditi ako se jedno jutro elektropokretač, jednostavno, “ne oglasi”. Da bi to spriječili, potrebno je uvijek imati ispravan akumulator, alternator i električnu instalaciju u automobilu. Međutim, ako se, ipak, nađete u ovom problemu, kupovina novog ili “prepakovanog” elektropokretača je prva opcija. Sve ostale varijante su samo rješenja koja mogu izazvati samo dobru glavobolju.
