STATUS INFRASTRUKTURE U BIJELJINI

Izvor: uretrovizoru.com

Sam naslov i pojam status će vas maksimalno zaintrigirati jer ljudski je prvo razmišljati o svom statusu i boriti se za njega, na radnom mjestu, u gradu, društvu, komšiluku, pa tek onda razmišljati o statusu infrastrukture  ili nečeg drugog.

No, kakav god da je, pitanje je kako ga poboljšati a činjenica je da to nije nimalo lako. Odmah ćete razmišljati kako to postići i koji su vam preduslovi potrebni za ostvarenje svog cilja i kao po pravilu ćete se razočarati?!

U prvom redu zbog velikih finansijskih ulaganja a finansije su, uglavnom, osnovni preduslov, neophodan za vašu osnovnu infrastrukturu. Međutim, oni iskusni i vama iskreni prijatelji, će vas odmah posavjetovati i da sebi prekratite sve muke i da se što prije aktivirate u jednu od političkih struktura ali ako ikako može, u neku od vodećih i najuspješnijih. Da to su oprobani i dokazani recepti ?!

Ako se sa ličnih statusa okrenemo infrastrukturi u društvu, lokalnoj ili mjesnoj zajednici i ako bar donekle zanemarite svoje lične interese, onda vam odmah na početku, mora biti jasno da ćete se morati istinski angažovati i što je još važnije, morate imati iskrene saborce koji su spremni na istrajnu borbu.

Infrastruktura je istinski osnov za bilo koji uspješan rad i napredak, te je ova konstatacija ista za sve sfere društva i njegovog razvoja. Ovo pravilo posebno važi za moju osnovnu sferu interesovanja, saobraćaj u najširem smislu ali i sa akcentom na drumski saobraćaj.

Svako ko se ozbiljno bavi problemima u drumskom saobraćaju bez obzira u kojoj sredini, ovoj tematici se mora posvetiti krajnje ozbiljno i sveobuhvatno. Kao prvo, da bi mogao urediti ili adekvatno organizovati saobraćaj, mora se početi od saobraćajne infrastrukture i pronaći prava rješenja a koja u prvom redu pored nauke i angažovanja stručnjaka iziskuje i materijalna sredstva.

Obzirom da je saobraćaj u Gradu Bijeljina na veoma niskom nivou, posvećenost izradi pravih infrastrukturnih rješenja je veoma obuhvatan, zahtjevan u kadrovskom i svakom drugom smislu a pošto su finansije najteže prebrodiv problem, sve se mora detaljno planirati kako bi se i finansijska sredstva obezbjeđivala parcijalno i pravovremeno.

U tom smislu, u Gradu Bijeljina, se nikad ili rijetko kad radilo nešto pravovremeno? Grad se širio stihijski, nekontrolisano, sa urbanističkim promašajima ili neaktivnošću, ostao sa uskim ulicama, bez dovoljnog prostora za parkinge i garaže a kad je bilo najbitnije, početkom devedesetih godina prošlog vijeka kad se broj stanovnika vrtoglavo povećavao, niko nije tražio adekvatna rješenja ni za druge oblasti pa tako i za saobraćajnu infrastrukturu.

Da ne bih bio sebičan a pogotovo što većina sugrađana ove probleme i ne primjećuje nego smatraju da ima i važnijih projekata u kojima se stalo ili nikad nije ni počelo nego je sve ostalo na idejama, pametnih pojedinaca. Ali, na žalost, oni nisu predstavljali većinu u tom vremenu i džaba vizija i pogled u budućnost?

Zbog tih sugrađana moram, bar nabrojati neke projekte koji su započeti a nisu završeni ili su urađeni pogrešno, nestručno, brzopleto donesenim odlukama i već godinama stojimo u mjestu, većina ćuti te smatram da ih, bar treba spomenuti.

1. Gradska kanalizacija, dugo pričano, isto toliko pripremano i solidan dio grada urađen. Kako je urađen, ko je sve radio, sa kojim iskustvom i referencama, ko je vršio nadzor i pod kojim uslovima i još mnogo šta se može pisati. Činjenica da je novac bio prioritetan, nešto iz Gradskog budžeta, jedan dio donacije i ostatak krediti. Ostalo o kanalizaciji, poštovani pratioci, polemišite sami među prijateljima, a više ljudi i više i zna i pokušajte prognozirati kad ćemo i ko će doživjeti potpuno završenje iste?! Pravi odgovor ni ovi naši „veseljaci“ političari nemaju a ja lično nemam hrabrosti davati ikakve prognoze i idem dalje sa konstatacijama.
2. Gasifikacija, sa svojom, gradskom urađenom mrežom od preko 300 km i na tome se stalo već desetak godina ? Kako, zašto, a jedno je sigurno, bilo je i onih kojima se to nešto i nije sviđalo ili su bili nezadovoljni svojim tretmanom u toj priči? Tako da i to je, za sada, samo jedna lijepa ideja i dobra priča?!
3. Gradska, regionalna deponija. Neko će reći, pa to je valjda završeno? Možda se nekome tako i čini ali, siguran sam da nije tako. Neko je debelo pogriješio, lokacije radi a o ostalim zavrzlamama se mnogo toga zna a oni sugrađani što ne mogu da žive ni zimi a ljeti pogotovo, znaju najviše! Bilo je nekih inicijativa o njenom izmještanju i sigurno da za to ima potrebe ali isto tako, svi znamo da za to nema novaca i zato o tome, na kraju, samo jedan veliki uzvičnik !
4. Geo termalne vode u Dvorovima?! Bajke i basne su mala maca za sve priče koje smo slušali u poslednjih 40-50 godina o ovom prirodnom potencijalu ali ta topla voda još nije došla do grada, sem u kanisterima upornih sugrađana koji su se davno uvjerili u njenu ljekovitost, u prvom redu. To što je topla i neosporno korisna kao potencijalna toplotna energija, je samo jedna sigurna konstatacija. Banja u Dvorovima, na žalost, tek u ove dvije godine, lagano oživljava, ali sa riječi na djela je teško preći? Opet je tu ljudski faktor a novca nema ali može se i to prevazići, pa makar koncesionim ugovorom i privatnim kapitalom. Do tada, ići ćemo po vodu, ponekad i na neko veselje u restoran budućeg hotela a otvoreni bazeni su se, jedino, davno dokazali a pogotovo taj keš je primamljiv?!
5. Gradska univerzalna sportska dvorana, je samo dio nekih priča i maštanja i spada u ovu drugu grupu infrastrukture o kojoj se samo pričalo. Koliko je potrebna, odavno se priča, u prvom redu zbog potreba naših uspješnih sportista, a i nije više ni u redu, Zdravka Čolića dovoditi na travnjak uz Gradski stadion ili na onako neuređen Agro tržni centar gdje je sigurnu poziciju zauzela Vendi? O potrebama političkih partija ili stranaka ne bih mnogo jer za njih je takva dvorana, od nekih, željenih 4.000 mjesta i prevelika a još uvijek postoje i šatori, oni sivi ali i oni, savremeniji bijele boje.
6. Savremena urbanizacija grada, je odavno tema izkazanih želja i potreba. U tom smislu određivanje pojedinih zona, kako industrijskih na kojima je nešto i urađeno ali po istom principu, trebalo je se opredijeliti i za zone za novu stambeno poslovnu izgradnju sa svom infrastrukturom koju ona zahtjeva. Ovako kako se to radi po cijelom gradu zadnjih decenija, je već mnogo šta negativno rečeno! Naravno da treba poštovati privatni kapital ali kad nešto, u startu počnete i dozvolite naopako, onda je teško nekog datuma napraviti rez i reći, pauza do prave Strategije. Koja je prava, i to je teško reći, imamo neke već odavno usvojene ali samo nekoliko projekata je pravovremeno planirano a o realizaciji, ne bih sada.
7. Saobraćaj, onaj drumski, jer željeznički smo davno sahranili, vodeni i vazdušni smo spominjali u agendama političkih subjekata pred neke izbore? Dakle, ostao nam je ovaj naš, sa jadnom infrastrukturom a to je kao što već znate onaj drumski? U tom kontekstu, samo ću nabrojati Novu autobusku stanicu, jugoistočni krak zaobilaznice, jedan veliki parking u blizini zaobilaznice za teretna motorna vozila, pametni parkinzi u gradu i, naravno bar dvije spratne,(podrum-prizemlje-sprat) garaže u trećoj zoni grada ili, izuzetno, na obodima druge zone grada, gradski saobraćaj sa svom infrastrukturom, biciklističke staze, itd.

Na šta bi to trebalo da liči, u arhitektonskom smislu, pa naravno, evropski ali, ne zaboravite, sve ovo neko treba da ugradi u neku agendu, na vrijeme i u realnim vremenskim rokovima kako bi se nekim rezultatima mogli nadati bar za 5-10 godina, tako smo navikli i to bi nam bila kao „loto“ sedmica.

Nadam se da nešto bitno nisam zaboravio jer trudio sam se da to bude što kraće i naravno sve napisano će pobuditi i vaše reakcije, pozitivne ili one druge i nemam problem da ih sve pročitam jer neko mora iznijeti sve nečije propuste. 

Kad navodim, a poenta i jeste u tome, šta je se sve griješilo, logično je, neko će reći, sad je lako „pametovati“ ali bilo kako bilo, ceh se plaća u ovih zadnjih 15-20 godina i tek će se plaćati. Tih, devedesetih godina prošlog vijeka je na scenu stupila urbanistička neuređena anarhija koja je polako poprimila elemente stihije i sad imamo stotine stambeno-poslovnih objekata građenih bez reda i pozitivnih smjernica, bolje rečeno vizija.

Naravno, bez projekata i realnih strategija, izgubili smo stari dio grada a novi dio u smislu urbane uređenosti nismo dobili? Zašto, kako i ko je za sve to odgovoran, sad je uzaludno ili kasno pisati ali je neminovno sve to spomenuti i podvući donju crtu, jer od konstatacija se počinje raditi a neko će, svakako morati.

Jasno je da su ovo globalni zaključci, kao inicijalna kapisla za gradsku vlast, da, upravo njih a koga bi drugo prozvali jer za svaki problem, odgovor se mora upravu tu i tražiti.

E, sad, vlast kreira neka politika, neka politička opcija i neki pojedinci ili grupe koje na površinu izbacujemo svi mi koji živimo na ovim prostorima. Da li smo dovoljno mudri, dostojanstveni, vispreni, realni i nezavisni od ovih, navedenih struktura, zavisi koga ćemo to  izbaciti na površinu i automatski mu, apriori ,dati prevelika prava da nam kreira i infrastrukturu a samim tim i našu budućnost.

Kakva će ona biti, mnoge i ne interesuje, jer su previše nezavisni, imaju svoju paletu kombinacija ali oni ostali, mnogobrojniji, igraju igru na sreću koja je, očigledno višegodišnja.

 Na žalost, tu sreću vam donosi politika i ako bi nastavio dalje, morao bih se transformisati u političkog analitičara što nije sporno ali za danas, ipak, samo toliko i zapamtite, tema je infrastruktura a o njoj moramo još dugo i dugo !