Izvor: uretrovizoru.com
Termin „opsada“ je veoma grub pojam, i odmah nas asocira na neka ratna dešavanja? Svakako da ni u kom slučaju to nije moja namjera niti tema mojih opservacija te ću, u nastavku, malo opuštajuće, ali, ipak ne mnogo. Da li biciklisti najviše ometaju redovno održavanje saobraćaja u Gradu Bijeljina?
Ono što svaki vozač automobila, bilo koje kategorije, doživljava na ulicama i ostalim saobraćajnicama Grada Bijeljina, su scene koje se mogu upotrijebiti i u filmovima strave i užasa ali i u kriminalnim i drugim atraktivnim projektima?
Siguran sam da će ovaj uvod podržati veliki broj vozača, izuzetak će biti onaj dio aktera koji se veoma teško „pale“, hoću reći nerviraju prilikom bilo kakvog bliskog susreta sa biciklistima.
Iako ovoj kategoriji učesnika u saobraćaju oprostimo ono što sigurno svi znamo a to je da velika većina njih nikad u životu nije polagala zvanično, vozački ispit za bilo koju kategoriju i tako su ostali uskraćeni za osnovne elemente teoretske obuke, ali, sve ostalo moramo njima fakturisati.
Već više godina pitam se šta je to, pored naprijed iznesenog, ono što je biciklistima dalo pravo da se toliko neodgovorno ponašaju vozeći razne bicikle po našem Gradu.
Kao prvo, siguran sam da je zajednička osobina svih učesnika u saobraćaju pa i biciklista da, jednostavno , koriste gužve u saobraćajnicama, gledaju kako se ostali učesnici neodgovorno ponašaju i sami sebi daju za pravo da i oni mogu nešto na svoju ruku?
Šta to i na koji način demonstriraju ostali učesnici?
Pješaci, recimo, sebi daju za pravo i to prekomjerno, da ulicu prelaze gdje hoće i kad hoće,(ekstremno preko puta gradske zelene pijace), nonšalantno prelaze pješačke prelaze, sa noge na nogu, vrlo često gledajući u telefon i sa slušalicama u ušima? Pri tome zaboravljaju da oni, svakako nisu najbitniji učesnici u saobraćaju i da, uglavnom samo oni nemaju nikakav trošak dok se kreću po gradu za razliku od svih ostalih koji vozila voze radeći određene poslove i od njih svi zavisimo. Kad je u pitanju potrošnja pogonskog goriva, ono je bitan dio njihovih troškova poslovanja a plus u službi su svih nas!!!
Zbog toga, poštovani, kolege pješaci, lagano, oprezno i nastojte imati stalni vizuelni kontakt sa ostalim učesnicima u saobraćaju.
Motociklisti su, recimo „prepoznatljivi“ po tome da ne nose homologirane kacige na glavi, voze suviše brzo iako su osjetljiva kategorija u bezbjednosnom smislu, registarske tablice su ima često sakrivene ili vizualno nevidljive, pretiču automobile sa jedne i druge strane, žmigavci i kod njih ne postoje i tako dalje?
Automobilisti su rekorderi po samovolji, a samo što ih moram razvrstati po kategorijama u zavisnosti da li su u ulozi neke službe ili su solisti, obični građani.
Samovolja TAXI vozila je prepoznatljiva po neopravdanom pravu koje sebi daju kao da su, malte-ne kola policije, vatrogasaca ili hitne medicinske pomoći? Prvenstvo niko nikom ne ustupa, žmigavce ne uključuju i po njima svjetska auto industrija bi mogla prestati ugrađivati iste u vozila, a o zaustavljanju prilikom preuzimanja ili istovara putnika su „genijalci“?! Svi automobilisti, u globalu, ne znaju uparkirati svoje vozilo ulaskom prednjim krajem, mada je vrlo često i prostor kratak ali i ako ulaze u rikverc, pogotovo u ovim našim jednosmjernim ulicama, molba, uključite 4 žmigavca, da drugi shvate šta namjeravate, i nije problem.
I da ne bude suviše detaljno, naši biciklisti, na osnovu samovolje ostalih, dozvoljavaju sebi i ono što naša policija ne bi trebala nikom dozvoliti ali pošto naše policije nema dovoljno ili nisu adekvatno obučen, imamo stihiju neodgovornosti svih učesnika u saobraćaju i ona je sve veća i veća i gornju tačku mogu samo da predpostavim?!
Do tada, kolege vozači, nam se i dešava da nam svaki dan po nekoliko biciklista iskoči ili od nekud „padne“ ispred nas, zbunjeni, sa teretom ili bez.
Vrlo često sa nekim starim biciklom iz prošlog vijeka, o ispravnosti da ne govorim, starosnom dobu vozača takođe, signalizacija nikakva i taki se voze bukvalno gdje im padne na pamet, odnosno tamo kud su naumili da stignu?
Voze se po trgu, trotoarima, gradskom parku i ostalim parkovima i zelenim površinama, u kontra smjeru jednosmjernih ulica ali njihov največi „biser“ je vožnja bicikla pješačkim prelazom čime se poistovjećuju sa pješacima. Ne bi to bilo sporno da oni u tim prilikama bicikl guraju pokraj sebe, međutim, ako ih još opomenete za prekršaj, onda ste tek nadrljali, psovke na sav glas?! Po pješačkom, vozeći bicikl, ugrožavaju pješake, majke sa malom djecom u kolicima, stare osobe, invalide i pri tome, oni smatraju, da samo treba da sačekaju da se upali zeleno svjetlo za pješake???
Olakšavajuća okolnost je uočljiva u prostoru zelene pijace, gdje tu, uglavnom guraju bicikle i odbijaju bubrege pješacima, obaraju robu sa tezgi, iz ruku ostalih kupaca ali tad ih bar ne voze.
Na kraju, biciklisti su veliki problem, za nijansu veći od ostalih učesnika, i zato nam i statistika pokazuje koliko istih strada godišnje na našim ulicama i putevima. To je svakako jedan od najvećih problema sagledavajući sve parametre, saobraćaja što se tiče.
Kako dalje, kako poboljšati statistiku?
Negdje naprijed sam spomenuo policiju i stojim iza te konstatacije ali, ukoliko se u rješavanje ovog i svih ostalih problema ne uključi Gradaska uprava, Savjet za bezbjednost saobraćaja i svi resorni organi i institucije Republike Srpske, stajat ćemo u mjestu i svi biti nezadovoljni.
Inicijativa, ipak treba da krene iz Gradske uprave, uključiti PU Bijeljina, analizirati činjenično stanje, poredati redoslijed aktivnosti i da se svako uključi krajnje ozbiljno, samo onako kako nalaže zakonska regulativa, znači svako da radi svoj posao i u sve uključiti resorna ministarstva, medije, raspoloživu struku te tako početi, u prvom redu podizati nivo saobraćajne kulture.
Kako u tome uspjeti?
Mentalitet našeg stanovništva je hiljade puta dokazao da pored, edukacije i preventive najveći efekat postiže sankcionisanje učesnika u saobraćaju. Tu smo naj osjetljiviji, najviše nas pogađaju novčane i druge kazne i tu nema dileme. Prema tome, moramo vjerovati našoj, narodnoj policiji. Uostalom, nema ko drugi, njihov status u društvu je znatno poboljšan u svakom smislu i oni su tu da djeluju po propisima. Već davno je konstatovano da imamo veliki manjak saobraćajnih policajaca, u samom gradu ih nema a oni su najmjerodavniji za regulisanje saobraćaja. Svima je poznato da je osnovna uloga Opšte policije da brine o javnom redu i miru i oni djeluju u nekoliko ovlaštenja i zaduženja koji svakako imaju svoju ulogu u disciplinovanju svih učesnika u saobraćaju. Na kraju, pješaci, biciklisti i motociklisti raznih kategorija, po meni su „pacijenti“ opšte policije a za početak samo da zaduže pištaljke i da se pokažu i dokažu na djelu. Naravno, lagano, preventivno, sa opomenama i rezultati će doći. Ljudski je nadati se !
Srećno !
