Izvor: uretrovizoru.com
Prođe nešto više od četiri godine, kako odlučih da se okušam pisajući na teme o kojima sam, sasvim dovoljno znao jer kroz život čovjek htio to ili ne, bez obzira na nivo školovanja, nabasa na poslove koji vam donesu i svakakva saznanja.
To je, uglavnom vezano za onaj redovni, radni vijek i tih prvih, 40 godina posle čega vam se zahvale i kažu, hajde vi malo odmarajte ako vam je do toga a ako ne, zabavljajte se nečim, bavite se lovom, ribolovom, gajite životinje, odgajajte voćnjake ili se već okušajte i u nekim drugim poslovima koji su vam nekad bili privlačni ali se nije moglo na sve strane i ostali su vam neostvarena želja?
Svako je imao svoj ili nečiji tuđi izbor u traženju radnog mjesta i zanimanja i to još od ranog djetinjstva, a to je bar ovih zadnjih 30-40 godina uobičajeno, roditelji pokušavaju iz svog klinca pronaći i izvući neki novi kvalitet i uvijek se nešto pokušavalo a uspjevalo, kako kome i kako kad.
U svakom slučaju, svaki čovjek ima neke specifične afinitete, sklonosti ili se, u protivnom, ustreme na oblasti koje vole a ne idu im od ruke?
Bilo kako bilo, jedni bi da budu pjevači i znaju da pjevaju ali nemaju glasovne mogućnosti a opet ovi drugi, glasa radi, mogli bi pjevati šta hoće ali da nauče, ne ide?
Sad sam vas ovim uvodom uistinu zbunio jer, navikli ste da vam pišem o ovim našim jadima sa ovim neuređenim saobraćajem u našem Gradu a onda uz to, uvijek se još nešto nakalemi i tako se oblasti nadovezuju, jedna na drugu.
Pored toga, naravno, kao i svaki zanat, svaki dan se nauči i nešto novo i prosto počnete da „lutate“ u obilju informacija o problemima, nedostacima koje sad, kao penzioner lakše uočavate a kad se to desi, nešto se i o tome treba napisati i malo po malo, tražeći krivce a potom vam i rješenja navru pred oči i tako to, iz dana u dan.
Dakle, kao što vidite, danas neću ništa o saobraćaju.
Dobro će doći da se malo i otkačim od tih mnogobrojnih problema i kad sam već odlučio da oblasti o kojima pišem „prošaram“, promiješam karte i dohvatim se recimo sporta u kome sam cijeli život nešto oko njega radio i svašta nešto naučio, nešto svojom voljom i željom a nešto su me drugi natjerali. U sportu vam je specifično da u vremenu dok ste aktivni to tada teče po nekom planu ili kalendaru a kad istupite iz tih aktivnosti onda počnete da sport analizirate, pratite ili, prosto ga komentarišete, bar u onom obimu za koji ste sigurni da ga znate, makar i onako, prosječno.
I da vam sad ne pišem moju cijelu autobiografiju vezanu za sport, ono što sigurno znam, jedan sam od svjedoka da nam ova naša Bijeljina, kao i u svemu ostalom, pa tako i u sportu, u ovih nekoliko godina, ili tačnije, od 2020. godine, na žalost, sve više tone a klubova i sportova svake godine sve više i više.
Djeca se rađaju talentovana, vrijedna i spremna za velika odricanja kao i njihovi roditelji a svaki sport ima svoje troškove, manje ili veće. Veliki dio troškova snose roditelji i kad se sve sabere, za dvoje djece mjesečno izdvaja se, bar i četvrtina jedne prosječne plate.
Na žalost, neko je nama u ovoj komplikovanoj Bosni i Hercegovini maksimalno „zapetljao“ sudbinu onog trenutka kada smo dobili načelnike opština koji su tada a i kasnije sve više i više dobijali, skoro, neograničena ovlaštenja pa tako smo dobili vladare koji su automatski sve više postajali i vlasnici naših života, manje ili više?
To je došlo do te mjere da jedan čovjek bez ikakvih apriori stečenih znanja i iskustava sa sportom, recimo, kroji i utiče na razvoj sporta u jednoj lokalnoj zajednici.
I sa načelnicima, odnosno gradonačelnicima, takvim, pokondirenim, ograničenim, neukim i nerazumnim, ova naša Bijeljina je doživila da nam jedan odbojkaški klub, koji je prvak države i osvajač kupa istupa iz lige a koju godinu ranije sve zvanične utakmice zbog naših neuslovnih sala ili dvorana, sve svoje utakmice igraju kao gosti u drugim gradovima?
To je još i bilo dobro dok je bilo tako ali kad nam za šefa izabraše ovog sadašnjeg gradonačelnika Petrovića, ljekara po zanimanju, sve je krenulo nizbrdo.
Budžet za sport se iz godine u godinu smanjivao a pamtim i kad je taj budžet nekad iznosio i cijelih 2 miliona maraka a sad imamo situacije da se duplo manja cifra ne isplaćuje redovno ili nikako, baš onako kako to smatra taj problametačni pijanista i folkloraš, u pokušaju!?
I kao što smo svi svjedoci, svakodnevno čitamo ili slušamo jadikovke sportskih radnika i roditelja da je ovaj klub istupio iz lige, da pojedinim klubovima se ne isplaćuju ni jedna marka i više od po godinu dana, te sam već ne znam koliko puta razgovarao sa predstavnicima raznih sportova, slušao njihova iskustva i uvijek je bio zaključak da je krajnje vrijeme da se nešto mora promijeniti, po svaku cijenu, uz pomoć politike ili ne a ono što je sigurno, veliki broj privatnih biznismena iz našeg kraja ili regije, već godinama izdvajaju svoj vlastiti kapital za jedan ili čak više sportova i klubova.
I tako, dana 08. septembra ove napredne 2026. godine, (na dan kadami je veliki prijatelj i kolega iz auto reli takmičenja, bajinobaštanin, Obren Tešić, legenda ovog sporta u bivšoj nam državi Jugoslaviji, 1996. godine smrtno stradao na takmičenju), pročitah na portalu „Bijeljina Danas“ članak na temu semberskog sporta a koji je u načelu intervju sa našom domaćom košarkaškom legendom Vedranom Borovčaninom koji je, kao niko do sada, otvoreno, iskreno i iz srca analizirao stanje sporta uopšte u drugom Gradu po veličinji u Republici Srpskoj?!
Kolega Borovčanin, tada, između ostalog, izjavi:
“Kao neko ko je cijeli svoj život posvetio košarci, dobro znam šta znači proliti znoj, boriti se za svaku loptu i nositi dres sa ponosom. Ali, isto tako, previše dobro znam i sa kakvim se sve preprekama suočavaju mladi sportisti ovdje, u Bijeljini, i u Republici Srpskoj. Znam kako izgleda kada nedostaju osnovni uslovi, kada se snalazimo sami i kada talenat, umjesto da cvjeta, biva ugušen nedostatkom vizije i sistemskih rješenja”, rekao je Borovčanin, koji je košarkašku karijeru počeo u bijeljinskom “Radniku”.
Borovčanin ističe da se, nakon više od 10 godina igračkog iskustva i inostrane karijere, vratio u svoj rodni grad Bijeljinu i zatekao apsolutno iste uslove koje je ostavio odlazeći u Dansku.
“Upravo zato želim jasno i glasno da ukažem na činjenicu da sportisti ovog grada i dalje nemaju sportsku dvoranu za velike sportske događaje. Zbog toga podržavam programsku ideju Republičke stranke Srpske da se, kroz model javno – privatnog partnerstva, u Bijeljini izgradi „Semberija arena“. Bio bi to sportski i kulturni centar, izgrađen po uzoru na evropske standarde, koji bi bio korišten za kolektivne sportove, ali i za velike kulturne i muzičke događaje. Kroz komercijalne sadržaje – teretane, prodavnice i medicinske centre za sportiste – arena bi bila potpuno samoodrživa, a osim sportista iz Bijeljine, mogli bi da je koriste i sportisti iz Beograda, Loznice, Šapca i Sremske Mitrovice”, naglasio je Borovčanin.
On je dodao da se sport u Republici Srpskoj nikako ne smije svesti samo na „fizičko vaspitanje“ u školskim salama.
“U svakoj uređenoj državi sport je ozbiljna privredna grana, moćna industrija i ključni društveni kohezivni faktor. Naša najveća šansa je tu, preko Drine. Blizina Srbije, koja je apsolutna svjetska sila u kolektivnim sportovima, pruža nam istorijsku šansu. Mi treba da postanemo prirodni nastavak njihovog sportskog sistema, a Bijeljina može i treba da bude regionalni centar sporta koji spaja Srpsku i Srbiju”, poručio je Borovčanin.
On se posebno zahvalio lideru Republičke stranke Srpske Slavenku Ristiću za sve što je uradio za sport i sportiste Semberije i Republike Srpske.
“Slavenko je svojim djelima dokazao da ulaganje u sport nije nikakav trošak ili gubitak, već kapital za budućnost”, zaključio je košarkaš Vedran Borovčanin.
Svi lokalni portali pa i TV stanice su taj intervju objavili u istom danu i tako sam došao na ideju da se i ja putem saobraćajnog portala „uretrovizoru.com“ oglasim i dam svoj lični doprinos i kao urednik istog a i kao dugogodišnji sportski radnik u ovom Gradu i dobitnik godišnjeg priznanja kao najuspješniji sportski radnik Opštine Bijeljina, davne 1999. godine.
No, prije nego nastavim, moram naglasiti da sam prije 29. godina u našem Gradu registrovao auto moto karting klub „Feromont SPORT“ i da od registracije kluba nikad nisam iz budžeta Opštine ali i Grada dobio ni jednu KM na ime egzistencije i rada jednog od najuspješnijih klubova u BiH iz oblasti ovog najskupljeg, tehničkog sporta na svijetu.
Ovo je veoma bitno da se zna jer kao predstavnik jednog takvog kluba koji nikad nije bio „miljenik“ prethodnog gradonačelnika jer i tada kao i danas ste za pomoć morali biti politički istomišljenik ili ne samo politički a o nekim drugim radnjama, na tim relacijama, smatram da ove 2026. godine nema smisla pisati!
Međutim, upravo zbog naprijed iznesenog, smatram se kompetentnim da se pridružim svim sportskim radnicima i predložim da se u što kraćem roku preduzmu konkretne radnje i aktivnosti kako bi se, napokon, prevazišli problemi većine bijeljinskih klubova i sportista.
U trenutku kad je sport debelo u raljama politike, što je za pojedine klubove, manje ili više, jedini izvor finansiranja, uz obezbjeđenje privatnih sponzora i snalaženja po osnovama prijateljstva, kumstva, komšiluka i kolegijalnosti, kao i dobre volje vlasnika privatnog kapitala, kako je rekao i kolega Borovčanin, sport mora pod hitno ući u sistemski izrađene normative i svi zajedno raditi na izradi određenih normativa te i formiranja jednog sportskog Saveza na nivou Grada Bijeljina!?
Nekad, dobro pamtim u Opštini Bijeljina imali smo „udruženje“ koje se zvalo Savez organizacija za fizičku kulturu (SOFK-a) Bijeljina.
Ovo tijelo je bilo zaduženo za koordinaciju rada svih lokalnih sportskih klubova, organizaciju gradskih i međuškolskih takmičenja, te razvoj sporta i sportske infrastrukture na području Semberije, te Opštine Bijeljina.
Nakon promjena zakonskih regulativa devedesetih godina prošlog vijeka, ova organizacija je redefinisana i tada je nosila naziv Sportski savez Opštine Bijeljina a dolaskom gradonačelnika sve je transformisano u Savjet za sport Grada Bijeljina i tako se sve zaključalo u okvire samovolje jednog čovjeka.
Ono što bi trenutno trebalo Gradu Bijeljina je jedno klasično Odjeljenje pri Gradskoj upravi koje bi brojalo 3-5 ljudi, isključivo dokazanih bivših sportista, sportskih radnika, sponzora, te dokazanih privrednika koji su u jednom dijelu svog životnog angažmana bili članovi Asocijacija na nivou Republike Srpske i BiH u okviru različitih sportova i svaki klub bi imao bar jednog predstavnika u Skupštini buduće Asocijacije (Odjeljenja) za sport Grada Bijeljina ali pod pretpostavkom da se u to tijelo ili organizaciju izaberu oni najbolji, najsposobniji i najrealniji! Ima ih, na svu sreću!
O načinu finansiranja kao i o svemu neophodnom, bi se uradili svi potrebni akti koji bi, svakako morali biti podržani od Skupštine Grada, itd.itd.itd.
Ovako ili nekako drugačije ali nešto se mora uraditi ili pokrenuti i to odmah, i dok traje ova predizborna kampanja.
Obezbijediti evidenciju svih sportskih klubova na teritoriji Grada Bijeljina te kao prvo upriličiti prisustvo predstavnike svih klubova na jednom sastanku te tada definisati metode i dinamiku rada i onda dalje, onako kako se predstavnici dogovore…
Postoje li te pare ili ne? Ako postoje, postupak se zna a ako ne postoje i tada je postupak još jasniji…!
Budućnost sporta je u vašim rukama a i 21. vijek je još pred vama.
