Izvor: uretrovizoru.com
Roditelji svojim ponašanjem za volanom imaju veliki uticaj na to kakvi će njihova djeca jednog dana biti vozači. Djeca ne uče samo iz savjeta i upozorenja, već prvenstveno posmatraju ono što roditelji rade.
Ako roditelj poštuje saobraćajna pravila, koristi sigurnosni pojas, ne koristi telefon tokom vožnje, prilagođava brzinu uslovima na putu i ostaje smiren u saobraćaju, dijete usvaja takvo ponašanje kao normalno.
Pogotovo ako u toku vožnje sve radnje i postupke svojoj djeci dodatno obrazloži.
Istovremeno, ako roditelj prelazi ograničenje brzine, prolazi kroz crveno svjetlo ili pokazuje agresiju prema drugim učesnicima u saobraćaju, dijete može zaključiti da su pravila nešto što se može zanemariti.
Zato se budući sigurni vozači počinju „stvarati“ mnogo prije polaganja vozačkog ispita. Svaka vožnja sa djetetom prilika je da roditelj svojim primjerom pokaže da odgovorna vožnja znači brigu o vlastitom životu, ali i o životima drugih.
-Najvažnija lekcija nije ono što roditelj kaže djetetu, već ono što dijete svakodnevno vidi da roditelj radi.
Karting, na primjer, može djecu učiti koncentraciji, procjeni putanje, kontroli vozila, disciplini i poštovanju pravila. Auto-sport dodatno razvija razumijevanje tehnike, reakcija vozila i posljedica grešaka. Važno je, međutim, jasno odvojiti sportske uslove na stazi od ponašanja na javnom putu — ono što je prihvatljivo na stazi ne mora biti prihvatljivo u saobraćaju.
-Posebno zanimljiva ideja, na kojoj insistiramo je jedan čas saobraćajnog obrazovanja sedmično u osnovnim i srednjim školama.
Takav program mogao bi postepeno pratiti uzrast učenika:
- 🚸 Osnovna škola: pješaci, biciklisti, saobraćajni znakovi, prelazak ulice, vidljivost i bezbjedno ponašanje.
- 🚲 Viši razredi: bicikl, električni trotinet, saobraćajna pravila, procjena rizika i odgovornost prema drugima.
- 🛵 Srednja škola: priprema za buduće vozače, posljedice brzine, pažnja i distrakcija, alkohol i vožnja, sigurnosni sistemi i ponašanje u kriznim situacijama.
- 🚗 Praktični dio: poligon, simulacije, karting uz edukativni program, posjete auto-moto klubovima, razgovori sa profesionalnim vozačima i stručnjacima za bezbjednost saobraćaja. Da i sve ovo organizovati u srednjim školama, zaključno i sa polaganjem vozačkog ispita i to na regularniji način nego što je to putem zvaničnih Javnih komisija za polaganje vozačkih ispita!
- 🔧 Automobilizam: osnovno razumijevanje vozila — gume, kočnice, svjetla, sigurnosni sistemi i održavanje.
Osim roditeljskog primjera, na formiranje dobrog vozača utiču obrazovanje, iskustvo, kultura ponašanja u saobraćaju i odnos prema drugim učesnicima, ali osnovni elementi koji se mogu steći u auto-moto sportovima, kartingu i automobilizmu ali uz pravilan i organizovan pristup imaju poseban značaj i mjesto u procesu obučavanja novih vozača.
Karting, na primjer, može djecu učiti koncentraciji, procjeni putanje, kontroli vozila, disciplini i poštovanju pravila. Auto-sport dodatno razvija razumijevanje tehnike, reakcija vozila i posljedica grešaka. Važno je, međutim, jasno odvojiti sportske uslove na stazi od ponašanja na javnom putu — ono što je prihvatljivo na stazi ne mora biti prihvatljivo u saobraćaju.
Međutim, auto moto i karting sport je već jedan viši stepen za svakog budućeg ili sadašnjeg vozača pogotovo što se i u sportu, kroz raznu regulativu, mora striktno pridržavati svih pravila, od tehnike vožnje do sigurnosti a pri tome još treba postići i dobar rezultat. Tu se mjeri vrijeme u hiljadite dijelove sekunde…
Na kraju, sport je samo jedan vid nadgradnje posebno u automobilskim sportovima kad takmičari postaju od 16 ili 18 godina starosti i takvi momci ne prave ludorije po javnim saobraćajnicama nego to čine na zvaničnim takmičenjima na raznim „stazama“. Činjenica da su te staze, upravo većina njih i tada, te iste saobraćajnice ali privremeno zauzete za sportska takmičenja u disciplinama brdske auto trke i reli takmičenja a znamo i slučajeve kada su se i kružne auto trke vozile ulicama gradova, zaobilaznicama i sličnim saobraćajnicama.
Najvažnije je da se saobraćajna kultura ne počne učiti tek nekoliko mjeseci prije polaganja vozačkog ispita. Ako dijete od prvog razreda osnovne škole postepeno uči šta znači biti odgovoran učesnik u saobraćaju, a zatim kroz srednju školu dobija sve ozbiljnije znanje i praktično iskustvo, vozački ispit bi bio završetak jednog dugog procesa, a ne početak učenja.
To bi se, na kraju, moglo sublimirati ovako:
„Dobrog vozača ne stvaramo danom kada položi vozački ispit. Stvaramo ga godinama ranije — u porodici, školi, sportu i svakodnevnom ponašanju u saobraćaju“.
Bar za takvu viziju se borimo mi u uredništvu saobraćajnog portala „uretrovizoru.com“!
