Izvor: uretrovizoru.com
Tražeći odgovor na ovo pitanje, siguran sam da prvo treba izvršiti klasifikaciju svih vozača i to po više osnova.
Oni koji su po svemu najbitniji su profesionalci, znači oni koji vrše prevoz ljudi pa i oni koji vrše prevoz tereta koji su manje bitni od ljudi ali sve ima svoju cijenu.
Profesionalci inače, imaju zadate termine kad polaze i kad stižu na određene destinacije i samim tim su već izloženi nerviranju a onda i nestrpljivosti. Pogotovo šta na masu faktora ne mogu uticati i onda, uglavnom imaju problem u terminu stizanja na svoj zadati cilj?
Šta ih to sve može činiti nestrpljivim, odnosno šta su im potencijalne prepreke koje ih čine nestrpljivim?
Pod predpostavkom da voze ispravna vozila sa malim faktorom neprijatnih iznenađenja, t.j. potencijalnih kvarova, ono što najčešće uočavamo prilikom prelaska graničnih prelaza su ogromne kolone, formirane opravdano ili neopravdano.
Ne bih ulazio u strukturu jednih i drugih i ko ih prouzrokuje, i zbog čega ali hiljadu puta sam rekao, t.j. odao im priznanje za njihovu staloženost a prije svega, na veliku dozu strpljivosti. Očigledno je da je i to stvar navike ali, istovremeno nezaobilazna „kočnica“ u njihovom putovanju od cilja A do cilja B.
Osim toga, tahometri ih ograničavaju u dužinama etapa vožnji i promoravaju ih da prave pauze, t.j. da odmaraju određeno vrijeme i to bez obzira da li su u vozilima jedan ili dva vozača.
Znači, evo i još jednog, uistinu ne toliko velikog razloga za nestrpljenje jer kad posle pauze krenu na određenu etapu, oni su odmorni, realnije i racionalnije razmišljaju i zbog činjenice nemaju potrebe biti nestrpljivi ali evo izdvojio sam ovu kategoriju profesionalaca (kao najizrazitiji primjer) i za njih kao i vozače autobusa bih opravdaao, njihovo eventualno nestrpljenje.
Činjenica da vozači imaju mnogo lakši posao jer imaju i svoje posebvne prolaze a i sama praksa pregleda dokumenata i robe ili sličnih stvari iz gepeka je prostijue i brže se završava ali, opet moram naglasiti, voze ljude i odgovornost je najveća!
Međutim iz te kategorije, profesionalnih vozača, ima ih još mnogo koji su u toku cijele vožnje u nekom stresu, grču jer su vozači saniteteskih, vatrogasnih i policijskih vozila pa i agencija za zaštitu i obezbjeđenje imovine i ljudi a u neku, sledeću grupu i ostale profesionalce koji i nemaju baš potrebu negdje značajno žuriti, nabijati sebi tenzije i nestrpljivost ali to oni ipak čine?!
U prvom redu to su vozači TAXI vozila, vozači brzih pošta, vozači vozila za dostavu roba raznih vrsta pa i komunalnih službi koje su, kad pišemo o strpljivosti ili ne, upravo jedni zbog kojih su veliki broj vozača amatera dodatno nestrpljivi na našim putevima i saobraćajnicama.
Na žalost nadležne službe u gradskim i opštinskim upravama nisu na pravi način regulisali rad svih nabrojanih i onda imamo dodatna nestprljenja i stresove svih ostalih vozača i tako lagano dobijamo i odgovor zašto su to vozači, sve više i više nestrpljivi pa čak i tamo kad za to i nema nikakve potrebe.
E u tu grupu spadaju oni nekulturni, drski i bezobrazni vozači koji iz samo sebi znanih razloga smatraju da su oni veoma bitni učesnici u saobraćaju i da se, eto njima više žuri nego onim drugim, koji su baš u prioritetu?
Ne smijem zaboraviti još jedan, sve više rasprostranjen primjer, kada se u izvještajima policijskih uprava i organa sve češće iznose statistički podaci o broju alkoholisanih vozača ili pod uticajima raznih opijata u raznim akcijama i oni su najčešće i veliki izazivači velikog proja nesreća na putevima a u glavnom ispoljavaju veliku nestrpljivost mada je, kada su oni u pitanju, ova formulacija suviše blaga!?
Tu kategoiju vozača, takođe moram svrstati među one nestrpljive a i sami možete zaključiti zašto.
U tom smislu, šta se može učiniti kako bi taj broj nestrpljivih smanjili a na takav način i smanjili ekscesne situacije gdje se recimo, uglavnom zbog neopravdanog preticanja kolona a imamo ih na sve strane, dolazi i do fizičkih obračuna a na društvenim mrežama se baš objavljuje mnogo takvih slučajeva.
Prilikom pribavljanja ljekarskih uvjerenja za vozače, kako one nove i nesikusne, tako i one starije treba uozbiljiti preglede. Ovo ne samo za penzionere i sve ostale starije od 65 godina nego i u skladu sa poslovima koji obavljaju svoj vozački posao, treba dodatno ukalkulisati i eventualne, rigoroznije, dodatne preglede u određenim ciklusima.
Osim toga, kao i svaku drugu kontrolu u saobraćaju, policiju zamoliti da se više posvete ovoj vrsti kontrola ali i sankcionisanja svih onih vozača koji su, samo zato što su nestrpljivi ili samo bezobrazni, dozvolili sebi drugim vozačima dizati tenzije i činiti ih stresnim kad su u javnom saobraćaju i onda, šta imamo?
Mnogo šta vozače može činiti nestrpljivim, i onih opravdanih situacija, individualno opterećenih vozača u vrijeme svojih privatnih ili porodičnih stresova? Ova grupa i nije problem za detaljnije opservacije ali su sastavni dio svih onih nestrpljivih vozača, samo što sve nikako ne smijemo svrstavati u jednu grupu.
To je mnogima jasno ali, evo i ova karakteristika u svakodnevnim vožnjama vozača svih kategorija zauzima jednu opsežnu opservaciju i zajedno i sa svim ostalim razlozima koje doprinose većem broju nesreća na putevima, mora imati svoje mjesto.
Ko o tome treba da misli i u smislu stvaranja ili izmjena zakonskih propisa treba da ugradi i ove parametre, lično mi je poznato ali, nadam se da će i ta gospoda, sama se prepoznati i dati svoj doprinos.
Uostalom , ne budite nestrpljivi, valjda i to dočekamo?
