Izvor: uretrovizoru.com
Termin, koji nekako pamtimo iz početka devedestih godina prošlog vijeka, tačnije, bar kada sam tražio neke polovne ili nove alate iz uvoza su ono što ja pamtim.
Naziv buvljak, je inače, referenca za korištenu odjeću punu buva a koja se prodavala na buvljacima u 17. vijeku. Neki ljudi buvljak nazivaju i bazarom ili pijacom, povezujući ih sa većim, otvorenim tržnicama, tipa onih u bloku 40 u Beogradu ali i nekim velikim tržnicama u okruženju. Jedna od takvih tržnica je, nama mnogima poznata rumska tržnica svakog 3-ćeg u mjesecu i tu se prodaje kako polovna, isto toliko i nova roba a koja stiže iz cijele Evrope.
Dovoljan uvod, nadam se, sa problemima kojima imamo skoro svi u Bijeljini a koji su eskalirali, upravo početkom devedesetih godina 20-og vijeka.
Šta je osnovni problem ako izuzmemo one, ekonomske prirode koje su ove centre smatrali sivim tržištem dok je policija te iste objekte obilazila tražeći mnoge bespravno otuđene stvari ali mnogi od sugrađana su nalazili polovnu robu koja im je bila neophodna zbog nekih sitnih popravki u svojim dvorištima, kućama ili stanovima.
Isto tako, sve više stanovnika je u tom „poslu“ nalazila dodatne prihode za preživljavanje i ovih godina su to već manji biznisi u smislu povezanosti okolnih tržnica i stvaranja, tzv. veleprodaja i nabavke – dobavljanja nekada samo polovne a onda, lagano i stihijski se u taj posao ubacivala i nova roba.
Ovo je, ukratko ekonomski aspekt ove vrste poslova i mislim da je bilo potrebno i to istaći da se na kraju ne bi desilo da se regulisanjem lokacija za ovu vrstu trgovine, ugrožava jedan sloj stanovništva, naprotiv.
Na kraju, i pored problemčića koje godinama „praštamo“, bar onima koji brinu ili bi trebalo da brinu o nekim standardima, prihvatili smo ih kao neminovnost ali, ostao je, sa mog aspekta, problem određivanja adekvatnih lokacija za njihovu egzistenciju, kako u našoj Bijeljini, čini mi se da i većina okolnih mjesta ima iste probleme?
Jedan od problema je bio tzv. veliki buvljak u ulici Živojina Mišića i to se, dobrom voljom vlasti riješilo, mada onaj prostor je vrlo često deponija otpada, šuta, parking za teretna vozila ili prodajno mjesto prodavcima ogrevnog drveta.
Svojevremeno sam predložio da je taj prostor adekvatan za spratnu garažu za koju opravdanst smo već odavno uočili a po izrgadnji nove autobuske stanice, sumnja se definitivno izbrisala! Ono što je gospodi koja raspolaže budžetom je najbitnije da je to zemljište vlasništvo grada Bijeljina ali ipak nedovoljno da pokrenu inicijativu da se rade idejna rješenja?
Povoljnost je što u ulici Živojina Mišića nije još urađena kanalizacija i kao od šale se ta, buduća garaža može sa autobuskom stanicom povezati PODZEMNIM PJEŠAČKIM PROLAZOM čime se udovoljavaju i bezbjednosni i funkcijiski elementi u jednom takvom kopleksu?
Evo tu nešto „prepišite“ od Beograda ali, nisam optimista, sujeta i tvrdoglavost je neizliječiva kod vašeg gradonačelnika koji će i dalje po svom, utabanom putu???
Međutim, pošto je ovaj članak u ulozi rješavanja statusa i onog malog buvljaka iz ulica 27.marta i Zorana Radmilovića, biću konkretan i jasan. Nije nikakava mudrost riješti taj problem ali čini mi se što više ličimo na kasabu ili tako nešto, sela su nam, uglavnom uređena ali Bijeljina ne liči na Grad?
Ovo što pokazuju moje fotografije a ako prođete ovim ulicama kad buvljak „radi“, utorkom i petkom ambijent je kompletan i drugi komentari nisu potrebni.
AD „Grad“ i njihov prostor u Agro tržnom centru „knez Ivo od Semberije“ su mjesto za sve vrste trgovina polovnom a i drugom robom, automobilima, ogrevnim drvetom, auto dijelovima, domaćim životinjama i oni su organizovani i raspolažu potrebnim prostorom koji ne ometa niti saobraćaj niti bilo kom drugom smetaju!
Problem su političke nesuglasice koje nam nudi tzv „kohabitacija“ i tu nema ni pokušaja za dogovor a veoma je realan i na dohvat ruke ali ispaštaćemo još dugo a pravi, i uređen grad nećemo biti ni do kraja 21. vijeka.
Koga kriviti za ovakvu situaciju, znate i sami, meni je već i dosadilo da spominjem jedne te iste ljude? „Vaši“ su, vi ste ih birali pa trpite ali meni nije teško, bar pisati o tome!
Na kraju, ova lokacija je još jedan, potencijalan prostor za jednu spratnu garažu, zemljište je vlasništvo grada Bijeljina, domaćih i drugih investitora ima a i koncesije su još uvije popularne?
Na žalost svih nas za rješavanje problema nemamo ljude a vještačka inteligencija ne može da „svari“ ovu vrstu problema!!!
