Neopravdano spora vožnja: Tihi ubica saobraćaja koji izaziva haos i bijes na putu!?

Izvor: autoclub.hr

U svim raspravama o sigurnosti u saobraćaju, “brzina” gotovo uvijek zauzima centralno mjesto. Policijske kampanje, medijski tekstovi i edukativni materijali fokusirani su na opasnosti prebrze vožnje, što je, dakako, ispravno i neophodno.

Međutim, postoji jedan fenomen o kojem se u javnosti govori znatno manje, a koji nerijetko dovodi do izuzetno opasnih situacija na putevima: neopravdano spora vožnja.

I dok prebrza vožnja direktno ugrožava život zbog gubitka kontrole, spora vožnja djeluje poput “tempirane bombe” koja stvara frustraciju, blokira protok saobraćaja i, što je najopasnije, tjera druge vozače na donošenje ishitrenih i neracionalnih odluka.

Zašto je sporost opasna?

Mnogi vozači koji voze znatno ispod ograničenja smatraju da su “sigurni” jer ne krše pravilo o maksimalnoj brzini. No, sigurnost u saobraćaju nije binarna kategorija koja zavisi samo o kazaljki brzinomjera. Sigurnost zavisi o predvidljivosti i protočnosti.

Kada se na otvorenoj saobraćajnici, gdje je ograničenje, na primjer 90 km/h, pojavi vozač koji bez ikakvog opravdanog razloga vozi 40 ili 50 km/h, on stvara “čep”.

Iza njega se ubrzano gomila kolona vozila.

Vozači u toj koloni postaju nervozni, gledaju na sat, kasne na posao ili obaveze.

Ta nervoza smanjuje nivo strpljenja i kritičkog razmišljanja.

Rezultat?

Vozači iz kolone počinju preticati na mjestima koja nisu pregledna, ulazeći u rizične manevre samo kako bi se maknuli iza sporog učesnika u saobraćaju.

U tom trenutku, taj “sigurni” a spori vozač postaje indirektni učesnik frontalnog sudara.

Šta kaže Zakon?

Zakon o sigurnosti saobraćaja na putevima (ZOBS), vrlo je jasan: vožnja nije samo “kretanje”, već mora biti usklađena s okolinom.

1. Prilagođavanje uslovima na putu: Vozač je dužan brzinu kretanja prilagoditi osobinama i stanju puta, vidljivosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i gustoći saobraćaja. Ovo pravilo služi da vozilo uvijek možete zaustaviti pred eventualnom zaprekom. Ali, to pravilo ima i drugu stranu medalje – ne smijete voziti toliko sporo da bitno usporavate saobraćajni tok bez opravdanog razloga.

2. Obaveza propuštanja: Ovo je pravilo koje mnogi ili ne poznaju ili ignorišu. Ako se iza vas nakupila kolona vozila koja vas ne mogu sigurno preteći, a vi vozite brzinom manjom od dopuštene ili manjom od brzine saobraćajnog toka, dužni ste se na prvom pogodnom mjestu isključiti iz saobraćaja i propustiti kolonu. 

Ovo nije pitanje ljubaznosti, već zakonska obaveza. Kazna za nepoštovanje ove odredbe iznosi i do 300 KM. (?)

3. Pravilo “polovina brzine”: Ako vozite brzinom manjom od polovine najveće dopuštene brzine na određenoj dionici, zakon vas obavezuje da uključite sva četiri žmigavca, osim ako koristite žuto rotacijsko svjetlo (koje često imaju radne mašine).

Ova mjera služi upozorenju vozačima iza vas da je brzinska razlika velika kako bi na vrijeme reagovali.

Kazna za ovaj propust iznosi oko 50 KM. (?)

4. Minimum od 30 km/h: Pod normalnim saobraćajnim uslovima, brzina na putu ne smije se ograničiti ispod 30 km/h.

To je donja granica koja osigurava da saobraćaj ne postane “pješačka zona” tamo gdje joj nije mjesto.

Kada je spora vožnja opravdana?

Naravno, spora vožnja nije uvijek prekršaj. Postoje situacije kada je ona ne samo dopuštena, nego i poželjna:

• Teški vremenski uslovi: Magla, poledica, jaka kiša ili snijeg opravdavaju znatno nižu brzinu od ograničene.
• Teški teret: Vuča prikolice ili prevoz glomaznog tereta koji utiče na stabilnost vozila.
• Tehnički kvar: Vozilo u fazi kvara s uključenom signalizacijom.
• Novopečeni vozači: Vozači početnici često voze opreznije, što je sasvim razumljivo dok stiču iskustvo a na to nas upozorava oznaka „P“.

Problem nastaje kada se na putu nađe vozač koji je jednostavno, „u svom svijetu“, telefonira, posmatra okolinu ili je nesiguran u svoje vozačke sposobnosti, pri čemu potpuno ignoriše činjenicu da se iza njega stvara kolona od deset automobila.

Psihologija “sporog vozača” i frustracija na saobraćajnici!

Saobraćajni psiholozi često ističu da spora vožnja bez razloga izaziva jednu od najgorih reakcija u saobraćaju – osjećaj bespomoćnosti kod drugih vozača.

Kada ste zaglavljeni iza kamiona, znate da on fizički ne može brže. Kada ste zaglavljeni iza putničkog automobila koji vozi 40 km/h na dionici gdje se može voziti 90 km/h, javlja se osjećaj nepravde.

To dovodi do “puta bijesa” (road rage). Vozači postaju agresivni, “lijepe” se na branik (što je takođe prekršaj), uključuju sirenu i blicaju.

Spora vožnja stoga direktno kontaminira atmosferu na putu i pretvara je u mjesto stresa umjesto mjesta za siguran prevoz od tačke A do tačke B.

Kako se ispravno ponašati?

Ako osjetite da vozite sporije od ostalih učesnika u saobraćaju:

1. Provjeravajte retrovizor: Ako vidite više od dva automobila iza sebe koji vas “prate”, vjerojatno ih usporavate.
2. Iskoristite proširenja: Saobraćajnice su često projektovane s stajalištima ili širim dijelovima upravo za olakšanje saobraćaja. Stanite, propustite kolonu i nastavite voziti svojim tempom bez pritiska.
3. Uključite svjetlosnu signalizaciju: Ako imate tehnički problem ili vozite teško opterećeni, dajte do znanja drugima da ste svjesni svoje sporosti korištenjem žmigavaca.
4. Budite defenzivni, a ne pasivni: Biti defenzivan vozač znači biti oprezan, ali i predvidljiv. Pasivna, neodlučna i neopravdano spora vožnja je sve samo ne predvidljiva.

Zaključak!

Spora vožnja nije “bezazlena”!

Ona je prepreka u saobraćaju!

Dok su brzina i alkohol glavni fokusi policijskih akcija, kultura u saobraćaju nalaže i odgovornost prema drugim učesnicima!

Ako vaše kretanje bitno usporava funkcionisanje saobraćaja, vi postajete smetnja!

Zakon je tu da nas podsjeti – saobraćajnica je zajednički prostor, a ne lična staza za bezbrižno tumaranje!

Budite svjesni onoga što se događa iza vas jednako kao i kretanje onih ispred vas!

Prostije, gledajte u retrovizor! (uretrovizoru.com)