Izvor: gradnja.rs
Radovi na ovom projektu zahtevali su primenu naprednih tunelograditeljskih metoda i stalni nadzor kako bi se obezbedila stabilnost iskopa i bezbednost radnika.
Na slovenačkoj strani završena je izgradnja druge cevi tunela Karavanke, jednog od najvažnijih saobraćajnih projekata u regionu. Projekat, koji je u Sloveniji vodilo Društvo za auto-puteve Slovenije (DARS), vredan je gotovo 115 miliona evra bez PDV-a, a gradnja je započela 2020. godine nakon administrativnih i izvođačkih zastoja.
Nova cev duga je približno osam kilometara i proteže se između Slovenije i Austrije, pri čemu se veći deo trase nalazi na austrijskoj strani. Radove na slovenačkom delu izvodila je turska kompanija Cengiz İnşaat, a završne faze uključivale su ugradnju složenih bezbednosnih, ventilacionih i komunikacionih sistema, piše portal Bauštela.

Opsežno testiranje opreme i bezbednosnih sistema
Projekat je završen nakon opsežnih testiranja opreme i bezbednosnih sistema, uključujući protivpožarne i saobraćajne instalacije. Iz DARS-a su istakli da nova cev predstavlja značajan doprinos boljoj povezanosti i protočnosti saobraćaja kroz alpski koridor. Istovremeno, naglašeno je da će se nakon puštanja u saobraćaj započeti obnova stare cevi, čime projekat ulazi u svoju završnu fazu.
„Svi građevinski i instalacioni radovi su završeni u celom tunelu. Otvaranje nove cevi Karavanke je veoma važna infrastrukturna prekretnica. To je jedan od ključnih saobraćajnih projekata i značajno unapređenje na jednom od najopterećenijih međunarodnih koridora“, rekao je predsednik uprave DARS-a, Andrej Ribič za delo.si.
Izgradnja druge cevi tunela Karavanke ubraja se među tehnički najzahtevnije infrastrukturne projekte u regionu.
Izgradnja druge cevi tunela Karavanke ubraja se među tehnički najzahtevnije infrastrukturne projekte u regionu, prvenstveno zbog složenih geoloških uslova u planinskom masivu. Radovi su zahtevali primenu naprednih tunelograditeljskih metoda i stalni nadzor kako bi se obezbedila stabilnost iskopa i bezbednost radnika.
Projekat je prolazio kroz više faza, od probijanja tunela do završnih instalacionih radova, uključujući sofisticirane sisteme ventilacije, odvodnjavanja i zaštite od požara.
Treba napomenuti da tunel Karavanke već decenijama predstavlja jedno od glavnih uskih grla na toj ruti, zbog čega je proširenje bilo neophodno. Dodatna cev trebalo bi dugoročno da smanji zastoje i poveća protočnost, iako se kratkoročni efekti neće odmah osetiti.

Tek po završetku radova na rekonstrukciji stare cevi tunel će postati potpuno funkcionalan dvocevni sistem sa odvojenim smerovima vožnje.
Iako je nova cev završena i otvorena, saobraćaj kroz tunel neće odmah funkcionisati u punom profilu sa dve odvojene cevi. Nakon puštanja nove trase u saobraćaj, postojeća cev biće zatvorena radi temeljne rekonstrukcije. Tokom tog perioda sav saobraćaj će se odvijati kroz novu cev, i to dvosmerno, slično kao i do sada u starom režimu.
Rekonstrukcija stare cevi procenjuje se na oko 60 miliona evra i trajaće do 2029. godine. Tek po završetku tih radova tunel Karavanke postaće potpuno funkcionalan dvocevni sistem sa odvojenim smerovima vožnje.

Strateški infrastrukturni poduhvat
Tunel Karavanke već danas ima ključnu ulogu u povezivanju jugoistočne Evrope sa razvijenim tržištima Evropske unije, a njegov značaj dodatno raste sa povećanjem prometa robe i putnika. Prema stručnim analizama, reč je o jednom od najvažnijih drumskih prelaza između Slovenije i Austrije, koji godišnje koristi veliki broj putnika iz celog regiona.
Osim turističkih tokova, tunel je važan i za teretni saobraćaj, posebno za privrede koje zavise od brzog pristupa zapadnoevropskim tržištima. Zbog toga je projekat druge cevi ocenjen kao strateški infrastrukturni poduhvat, a njegovo dovršenje označava novu fazu razvoja saobraćajne mreže u ovom delu Evrope.
Nakon završetka obnove stare cevi, očekuje se potpuna transformacija saobraćajnih uslova kroz Karavanke, uz veću bezbednost i manji rizik od zastoja. Time će se, dugoročno posmatrano, smanjiti i opterećenje alternativnih pravaca koji su se koristili tokom zagušenja, piše Bauštela.



